DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 40 <-- 40 --> PDF |
Mi radimo na težim terenima ponajviše sa bijelim i crnim borom, koji su vrlo skromni u pogledu hranjivosti tla pa prema tome gornja postavka može se uzeti u ovom slučaju za ispravnu. Na terenu su redovno lošije prilike u pogledu strukturnosti zemljišta, njegove poroznosti, kapaciteta zemljišta na vazduh i vodu. I prvenstvena razlika između zemljišta u rasadniku i na terenu u ovim osobinama, pokazuje se u različitom porastu ili čak ugibanju. Naši rasadnici po pravilu treba da su pjeskovita ilovača radi lakše obrade, povoljne strukturnosti i poroznosti te kapaciteta zemljišta na vodu i vazduh. Naši tereni za pošumljavanja su planinske crnice ili isprani tereni na strmim padinama, pjeskoviti i sa malo glinenih sastojaka. To su zemljišta, kako se kaže »šuplja za vodu«, lako se ugriju i slabo učvršćuju korijen .biljke. Eto odmah razloga sušenju mladih biljki a pogotovu dok im je korijen plitko pod površinom zemlje. Već iz tih razloga treba donijeti sadnicu sa busenom, koja sa dosta glinenih sastojaka ima veći kapacitet na vodu. Ovu osobinu busena smatramo čak i važnijom od one prve, kojom izbjegavamo presadnju. I bez busena zasađenoj sadnici u zemljištu, kao ono što je bilo u rasadniku, uspjeh je zagarantovan. Kapacitet zemljišta na vodu ili sposobnost zemljišta da u sebi zadrži vodu, kod pjeskovitih je zemljišta malen, kod ilovače srednji, a kod gline vrlo velik. Navodi se kao najpovoljniji´ odnos, kad bi pjeskovito tlo sadržavalo 12%, ilovača 19°/o a glina 24°/» vode za vrijeme dok se biljka razvija. To nas dalje upućuje, da kod sadnje nanosimo u zemljište pored hranjivih sastojaka i više glinovitih sastojaka. Ni rasadnik koji važi kao vrlo povoljan i lako se obrađuje, nije pogodan za sadnice sa busenom, jer se busen ne da formirati. Zato tražimo više takvog zemljišta ili ovakvog moramo prirediti. Ova osobina automatski osigurava busenu veći kapacitet za vodu. Na terenu kopamo i dublju i širu rupu nego kod obične sadnje, želeći odmah dodati sadnici više kako humoznih tako i glinovitih sastojaka i pored zemlje koju donosimo sa busenom. Busen se postavi nešto niže i po površini zaspemo rahlom zemljom a više pjeskovitom, da se na taj način prekine kapilarnost. Možemo i kamenje uzeti u pomoć za zaštitu od isušivanja, ali smo već i sa ovim postigli potrebno. Radimo na sterilnim ogoljelim površinama, te zbitim zemljištima bez mikroorganizama toliko potrebnim radu korijena biljke. Obradom i đubrenjem stvorimo u rasadniku povoljne uslove za razvoj mikroorganizama, i ove u velikim količinama u busenu prenosimo na teren kao kakav kvasac, i osiguramo na taj način potrebno mikrobiološko đubrenje. Tako namičemo biljki uslove, koje imade u sastojini pod šumskim drvećem gdje se ona i lakše prima i podiže. Ako dodamo da sa busenom automatski možemo donijeti i mikorizu, neophodno potrebnu za normalan rast četinara, onda nam je jasno zašto na sterilnim terenima teško uspijevamo običnom sadnjom i bez agrotehničkih mjera. Na ovaj način vršimo direktno ili indirektno kako đubrenje tako i agrotehničke mjere, mijenjajući sastav zemljišta a u svrhu pospješenja rasta bar u prvo vrijeme dok biljka svojim žilama ne nađe i vlagu i hranu u dubljim slojevima zemlje. 38 |