DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 51 <-- 51 --> PDF |
Smatramo, da o nedostacima za daljnji razvoj u šumarstvu nije potrebno govoriti. Oni su nam manje više poznati. Bolje je pokušati analizirati uzroke samih nedostataka, koji proizlaze, da se do danas nismo slagali s organizacijom šumarske službe. Još uvijek nemamo jedinstveni stav, da se u današnjoj fazi razvoja organizacije šumarstva treba osnivati na principima: — da je šumarstvo isključivo privredna grana; — da su uzgoj i sječa šuma nerazdvojeni i da su to dvije osnovne djelatnosti jednog jedinstvenog procesa proizvodnje; — da pilana sa svojom daljnjom preradom kao i tvornice za finalne proizvode predstavljaju posebnu kategoriju proizvodnje, koje po svom karakteru ulaze u sklop industrije; — da upravne poslove u šumarstvu (šum. politiku i nadzor) treba organizaciono odvojiti od šumske proizvodnje (gospodarenja). Iz priznavanja navedenih principa proizlazili su razni nedostaci i griješke, koje su nepotrebno učinjene. Razni pokušaji i postupci u organizacionom smislu djelovali su štetno na konsolidaciju aparata na terenu koji je sa postojećim snagama — a sa pravilnijom organizacijom — mogao uraditi mnogo više na unapređenju šumarstva. Primjena mehanizacije u šumarstvu danas je rijetkost. Radovi se još uvijek obavljaju na način, kako se je to radilo u davna vremena. Primitivnim alatom i procesom proizvodnje ne može se povećati produktivnost rada, pa analogno tome ne može se polučiti ni sniženje cijena koštanja. Naglom decentralizacijom osamostalili smo 187 osnovnih jedinicašumarija sa razmjerno malim površinama, koje ne čine takvu ekonomsku cjelinu, na kojoj bi se mogla racionalno primjenjivati mehanizacija. Ovo za sobom povlači niz drugih slabosti, u prvom redu nepostoianje stalne radne snage. Poznato je da je fluktuacija radne snage u šumarstvu i drvnoj industriji najveća. U doba sječe nastaje utakmica između drvno industrijskih poduzeća i šumarija oko radne snage koja se štetno održava na cijenu proizvoda. Podizanju i uređivanju rasadnika pristupa se još uvijek na primitivan način bez upotrebe osnovnih mehaničkih sredstava. Isti je slučaj i sa uzgojem šuma t. j . njegom mladika, čišćenja i proredom kao i sa zaštitom šuma. Slabu pažnju poklanjaju šumarije održavanju šumskih cesta. Samo od Oslobođenja do danas sagrađeno je preko 1300 km šumskih cesta i puteva. Dobar je dio ovih komunikacija u tako lošem stanju, da će uskoro postati obični šumski putevi i ako su redovno solidno sagrađeni. Sve su ove ceste i putevi izloženi opterećenju od kamiona i vododerina, što iziskuje veliku pažnju i troškove oko održavanja. U nijednoj šumariji nema ni jednog valjka ni drobilice, bez čega je veoma skupo održavati postojeće komunikacije. Svi su ovi radovi takove prirode, da u njih treba ulaziti znatnim novčanim sredstvima, koja se ne mogu tako brzo amortizirati. Bolje vrednije i skoncentrirane sječine posijeku DIP-ovi, a one slabije, šumarije. DIP-ovi nisu dužni da ulažu novčana sredstva za njegu šuma kao i za održavanje komunikacija, dok šumarije sa svojim slabijim prihodima jedva pokrivaju troškove za održavanje ne malog broja osoblja i šumarija. Šumska taksa većinom odilazi na izgradnju novih šumskih puteva i ostalih investicija u šumarstvu. Koliko treba posvećivati pažnje njezi i uzgoju šuma, najbolje pokazuje ovaj podatak: Od čitave površine naše Republike na šumska zemljišta otpada 31,1%. Od toga 42% topada na degradirane šume (šikare) i golet, na kojim površinama ne može ni jedna kultura uspijevati osim šume. Obzirom na kvalitet naših aktivnih i vrijednih šuma — sa organizacionom formom u kojoj bi bio objedinjen uzgoj sa iskorištavanjem šuma, kao i stvaranjem takvih ekonomskih jedinica, na kojima bi se mogla racionalno primijeniti mehanizacija — moguće je kroz duži period rada ove ogromne površine privesti svrsi ,od kojih ne samo da nemamo sada koristi već štetu. Ovakve površine goleti ugrožava i ona aktivna zemljišta, koja su izložena vjetrovima, suši i vododerinama. Ovo je sada u toliko lakše rješavati, kad je donesen zakon o zabrani držanja koza. Prednost ovakovog rada ne podvlači se samo na osnovu iskustava iz NR Slovenije i drugih evropskih zemalja, već i vlastitog rada. Tako je na pr. NOK-a Osijek riješio još 1954. g. da šumarstvo vrši sve sječe na tom području. Iako njegove šume nisu kvalitetne kao kod nekih drugih kotareva, on ipak ostvaruie toliko financijskih sredstava, da može pokriti troškove za pošumljavanje sa kanadskom topolom u čemu polučuje 49 |