DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 61     <-- 61 -->        PDF

Iza toga Larsen govori o vegetativnom
razmnažanju. Stablo s određenim željenim
svojstvima može se na taj način
razmnožiti. Za umjetnu oplodnju poželjna
su malena stabla najbolje kvalitete,


t. j . s dobrim nasljednim svojstvima.
Takva se stabla prema autoru mogu proizvesti
vegetativnim putem.
Larsen opisuje načine vegetativnog
razmnažanja kao na pr. kalemljenje,
razmnažanje putem reznica, okuliranje
i t. d. Takvim radom mogu se dobiti genetski
jednako vrijedna stabla, koja se
koriste u razne svrhe kao na pr. za
umjetno oprašivanje, ispitivanje genotipa,
sjemenskih plantaža i t. d.


Autor opisuje razne načine kalemljenja
šumskog drveća. Donosi crteže s time
u vezi. On nadalje opisuje, kakva
mora biti podloga, a kakva plemka. Zatim
se govori o dobi kalemljenja. Kada
se kalemi, podloga treba da tjera, a
plemka ne. Materijal za kalemljenje
(grančice t. j . plemke) treba sabirati u
kasnu zimu, kada su pupovi u mirovanju.
Takvi se izbojci stave u malenim
svežnjevima u hladnu i ne previše vlažnu
prostoriju. Njihov donji dio stavi
se u pijesak i pokrije se tresetom. Autor
prenoruča kalemljenje napolju, ali je
potrebno kalemiti i u stakleniku, jer se
na taj način može produžiti vremenski
period, u kojem se vrši kalemljenje. Postrani
način kalemljenja u staklenicima
pokazao se dobrim za slijedeće rodove:
Pinus, Picea, Abies, Larix, Pseudotsuga,
Quercus, Fagus, Alnus i Betula. Autor
donosi podatke o starosti podloge kada
se kalemi napolju: ariš 1/1 god. duglazija,
bor, bukva 2/1 smrča 2/2 god. 1942.
i 1943. god. Uspješno je proveden u Danskoj
jedan način kalemljenja pod koru
s jasenom, johom, hrastom, arišem, borom,
smrčom, duglazijom, bukvom i johom.
Okuliranje dolazi u obzir samo
kod jasena. Podloga za taj slučaj mora
biti 3/4 do 2 cm debela, dok izbojak,
s kojeg će se uzeti pup, mora biti zreo
s dobro razvijenim pupovima. Grane,
s kojih će se uzeti pupovi, moraju biti
rezane pred samu okulaciju. Pogodno
vriieme za okulaciju jasena jesu mjeseci-
juli-august.


Larsen govori u daljnjem izlaganju o
reznicama i preporuča, da se ispita mogućnost
razmnažanja šumskog drveća i
na taj način. Kod zakorjenjivanja reznica
veli. da su najbolji oni izbojci, koji
nisu stari još ni punu godinu dana. U
istom poglavlju opisano je spremanje
tla za reznice. Razmnažanje putem korijenja
može se vršiti kod Populos tre


mula, P. tremuloides, P. alba, P. canescens
i P. grandidentata kao i kod bagrema.


Autor opisuje razne načine kalemljenačin
osnivanje sjemenskih plantaža. U
1939. godini posađena su dva klona križanaca
između evropskog i japanskog
ariša. Individuumi su razmnoženi kalemljenjem.
Nakon 10 godina t. j . 1948. g.
oni su dali prosječno češera


klon V 419 2340 kom.


klon V 420 1267 kom.


u 1952. godini
klon V 419 5570 kom.
klon V 420 3600 kom.


U 14. godini klon V 419 dao je oko


220.000 sjemenki, a klon V 420 oko
160.000 sjemenki po stablu. Na osnovu
dobivenih rezultata izračunato je, da bi
jedan klon dao oko 58 kg, a drugi oko
40 kg sjemena po hektaru. Na 1 ha bi
došlo oko 50 stabala. Na temelju toga
autor zaključuje, da 1 ha sjemenske
plantaže može dati u 14. godini oko
900.000 biljaka. U 7—8. godini nakon kalemljenja
može se dobiti 2—3 kg ariševog
sjemena po hektaru, a ako su biljke
posađene bliže jedna drugoj (5X5 m),
onda se može dobiti do 8 kg sjemena.
Drugi primjer, koji autor iznosi u vezi
sa sjemenskim plantažama je obični
bor. Kalemljenje je izvršeno 1936. i 1937.
godine. Prvi češeri dobiveni su 1943. godine.
U 1947. godini, kada su kalemljene
biljke bile 11 odnosno 12 godina stare,
dobiveno je toliko češera, da bi preračunato
na 1 ha dobili sjemena za 2,5
mili ona novih biljaka.


Quercus robur dao je 8 godina nakon
kalemljenja prvi žir. Na osnovu tih rezultata
izračunato je, da bi s 1 ha sjemenske
plantaže dobili 100 kg žira. U
slijedećim godinama produkcija bi bila
veća. Autor veli, da se kod hrasta može
prema istraživanjima očekivati 360 pa i
više kg žira po 1 ha sjemenske plantaže.


S običnim jasenom postignuti su slijedeći
rezultati. U 12. godini nakon kalemljenja
dobiveno je po stablu 20.000
komada perutki. Prosječna veličina stabala
koja su bila na udaljenosti od 2 m
je bila 5,4 m. Kod drugog pokusa s jasenom
dobiveno ie u 11. godini nakon kalemljenja
8.000 sjemenki po stblu.


U Danskoj je 1947. god. podignuta sjemenska
plantaža jasena na površini
3,2 ha i u 1953. godini dobiveno je 77 kg
sjemena. Stabla su sađena na razdaljini
od 4 m. Polovica biljaka na toj površini


59