DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 62 <-- 62 --> PDF |
. su t. zv. polinatori t. j . one biljke koje oprašuju ženske cvjetove željenih stabala. Autor je mišljenja, da je potrebno imati odvojenu sjemensku produkciju od produkcije drveta. Sjemenska stabla mogu se uzgojiti putem kalemljenja na željenoj površini, gdje žive izolirano od drugih stabala. Na taj način može se proizvoditi kontrolirano sjeme u potrebnoj količini. Treba razlikovati sjemenske plantaže od sjemenskih sastojina. O sjemenskim plantažama može se govoriti samo onda, ako je sjeme dobiveno putem kontrolirane polinacije. Poteškoća je kod postavljanja sjemenskih plantaža ta, što može doći do oplodnje sa strane, t. j . od stabala izvan sjemenske plantaže. Zbog toga se mora paziti, gdje će se sjemenska plantaža postaviti. U blizini sjemenske plantaže ne smije biti stabala one vrste, kakve je sjemenska plantaža. Postoje razni načini izolacije kao na pr. postavljanje plantaže na otoke, u poljoprivredna područja ili unutar areala druge vrste. Autor donosi shemu sjemenske plantaže od 1 ha. Nju je vrlo važno postaviti, kako bi imali orijentaciju za daljnji rad, a i zbog proreda, koje će se na toj površini vršiti. Autor preporuča sadnju stabala na razmak 4X4 m, da se putem proreda kasnije dobiju razmaci 8X8 ili 12X12 m. Dobro je na plantaznoj površini najprije posaditi podlogu, a kasnije na nju kalemiti. Klima utječe na cvatnju i rađanje sjemena. Važno je, da se sjemenska plantaža postavi u dobre uvjete. Tada je veća mogućnost za bolji razvoj sjemena. Nakon razrade problema o sjemenskim plantažama obrađeno je u knjizi pitanie komparacija individuuma unutar vrste. Pod »Tree Shows« (»šumski nasadi za komparaciju«) autor podrazumijeva više klona jedne vrste drveća, posađenih u redove radi njihove međusobne komparacije. Autor je na veoma interesantan način iznio značenje vegetativnog razmnažanja biljaka. Vrtlari su pojedine grmove ili vrste drveća, koje je za njih bilo interesantno po izgledu, vegetativno razmnožavali. Značajno je, da tako razmnoženi individuumi na različitim mjestima i pod različitim ekološkim uvjetima izgledaju sasvim jednako. Taj se način rada sada primjenjuje i u šumarstvu. Tim putem mogu se kod šumskog drveća ispitati nasljedna svojstva t. j . pojedini genotipovi. Kada se klonovi iste vrste postave u redove radi kompa racije, onda zapanjuje, koliko se mnogo sitnih detalja može zapaziti. Larsen navodi razne primjere o ispitivanju genotipa. Između ostalog interesantno je ovdje iznijeti primjer sa smrčom. Komparativno su ispitivana dva klona šmrca. Prvi klon je od stabla iz gustog sklopa, a drugi od stabla na osami. Ovaj drugi klon ima vitkije grane i nije jako granat kao prvi, što znači, da nam stablo s osame bolje odgovara, iako to ne bismo mogli ustanoviti promatrajući samo matična stabla. Drugi je primjer s duglazijom. Za komparaciju postavljena su dva klona. Već nakon prve godine pokazale su se jasne razlike između njih. Uz pomoć »Tree Shows« mogu se ustanoviti ne samo morfološke razlike nego i razlike u dobi listanja, cvatnje i opadanja lišća. Pokušalo se dapače ustanoviti, da li postoje razlike u drvu između raznih klonova bukve. Utvrđeno je, da postoje razlike u sržnim tracima na tangencijalnom nresjeku, gdje je ispitivana duljina i širina trakova. Autor iznosi zatim ideju, na koji se način mogu ustanoviti pojedini ekotipovi. Kalemljene biljke treba staviti pod razne klimatske uvjete, a zatim ih promatrati, kako će se razvijati. Na taj način mogu se ustanoviti klimatske rase t. j . ekotipovi. Da li je oblik stabala u jednoj sastojini odraz samo njihova fenotipa ili je to određen genotip može se ispitati na gore navedeni način. Kada se ustanove te činjenice, onda će se primjenjivati drugačije uzgojne mjere u jednom, a drugačije u drugom slučaju. Uz pomoć »Tree-Shows« mogu se za nekoliko godina ustanoviti individualne varijacije unutar vrste. Klonove pojedinih varijacija treba unijeti u šumska područja t. j . sastojine, gdje postoji zaraza, ili se to sprovede na eksperimentalnoj stanici, gdje se oni umjetno zaraze. Nakon izvjesnog vremena pokazat će se razlike među pojedinim klonovima s obzirom na otpornost prema dotičnoj bolesti. Nakon toga se izvrši selekcija onog materijala, koji je najotporniji. Autor donosi i primjere, koji su obrađeni u Insitutu u Danskoj. Komparirana su tri klona evropskog ariša iz Škotske. Oni su posađeni u redove jedan pokraj drugog. Nakon 3 godine jedan je klon bio naoadnut od jednog moljca, dok su ostali bili netaknuti. Dva klona duglazije iz Amerike postavljena su u redove. Jedan je bio napadnut od Chermes Cooleyi, dok drugi nije, što daje indikaciju, da se tu radi \ |