DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 8 <-- 8 --> PDF |
vrste: rogač (Ceratonia siliqua), badem (Prunus communis) košćelu (Cel- tis australis), šipak (Punica granatum), crni jasen (Fraxinus ornus), dud Morns alba et nigra). Sigurno da ima još vrsta sa kojima bi se moglo pošumljavati na terase, pa njihov izbor treba proučiti u svakom konkretnom slučaju. Vrijeme i tehnika sadnje Smatramo, da na mediteranskom i submediteranskom području Krša prednost ima jesenja sadnja. Premda se biljkama u rasadnicima pruža sva potrebna njega, ipak one tokom ljeta više manje vegetiraju radi visokih temperatura zraka i drugih nepovoljnih klimatskih činilaca. To se jasno opaža na četinjačama, koje, poslije završenog proletnjeg razvoja, nastavljaju rast tek na jesen nastupom prvih jesenjih kiša. Prema tome jesen je pravi momenat za presadnju četinjača, koje, u uvjetima blage zime područja česmine i manje blage no ipak povoljne zime područja hrasta medunca i bijeloga graba, do nastupa ljetne suše toliko ojačaju, da u tome periodu mogu odolijevati ekstremno nepovoljnim faktorima klime. Naprotiv kod proljetne sadnje, u odnosu na nastupajući sušni period, presađene biljke imaju mnogo kraće vrijeme za učvršćivanje u tlu i početak vršenja normalnih fizioloških procesa, Sa druge strane, nismo nikada u mogućnosti predvidjeti početak sušnog perioda koji u ovim područjima može nastupiti i vrlo rano, pa to može imati odlučujući upliv na neuspjeh proljetne sadnje četinjača. Premda su listače tokom zime bez asimilacionih organa, no mi smo i s njima imali veći postotak primanja kod jesenje sadnje. Ovo objašnjavamo time, što se zemlja slegne oko žilja tokom zime, a osim toga presađena sadnica počinje pravovremeno sa listanjem čim toplina dostigne odgovarajući stupanj. Konačno kod proljetne sadnje kako četinjača tako i listača može se desiti da loše vrijeme sprečava sadnju, a zatim da ubrzo nastupe povoljni uslovi za vegetaciju. Sadnju jednogodišnjih i dvogodišnjih četinjača i jednogodišnjih listača vršimo u zasjek koji pravimo željeznim mačem. Dubijina zasjeka mora biti veća od duljine korijenja, pa se sadnice lijevom rukom stavljaju što dublje. Radnik desnom rukom zasipa sitnom zemljom i u isto * vrijeme lijevom rukom postepeno podiže sadnicu sve dotle, dok zasjek ne bude zasut do polovine dubljine, a korijenov vrat je u tome času dva do četiri centimetara iznad površine tla. Sada radnik oko sadnice zbija zemlju sa opruženim prstima, pa nastavlja desnom rukom zasipavanje i pesnicom zbijanje zemlje oko žilja sve dok ne bude zatrpan zasjek. Kroz to vrijeme lijevom rukom stalno pridržava sadnicu pazeći da bude posađena uspravno. Iza toga se zemlja oko sadnice lako pritisne nogom, pa se površina oko nje obavezno ili pospe zemljom ili razrahli, radi stvaranja rastresitog sloja. Sadnica se zato stavlja duboko u zasjek na početku sađenja i postepeno se izdiže prilikom zasipanja zasjeka do njegove polovine, da bi vrh glavnoga korijena bio okrenut na dolje, |