DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1957 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Jedna tona iverastih ploča u Njemačkoj se prodaje od 500—700 DM, računato po 150 din. za 1 DM to daje od 75 do 105.000 dinara za 1 tonu, ili u prosjeku 600 DM X 150 din. daje 90.000 dinara. Ako računamo da je 1 m3 teži u prosjeku 600 kg. onda 1 m3 stoji u prodaji na veliko (ab Werk) oko 54.000 dinara. Takva cijena nama itekako odgovara, jer su troškovi proizvodnje iverastih ploča znatno jeftiniji (kako ćemo kasnije vidjeti). Međutim, ovo istovremeno znači da se treba pozabaviti kako cijenom tako i proizvodnjom sintetskih ljepila kod nas, pošto dosada nemamo nijedne specijalizovane tvornice ljepila, ma da su.potrebe svakoga dana sve veće i ma da ćemo biti deficitarni i u ovoj vrsti proizvodna, čim se počnu dizati tvornice iverastih ploča. Ali i pod uslovom da se sintetsko ljepilo uvozi u prvo vrijeme, troškovi proizvodnje bili bi tada daleko niži, nego što je to slučaj, kada kupujemo naše ljepilo. Tako na primjer sintetsko ljepilo jače koncentracije iz Italije i Holandije stoji franco tvornica 188 dinara za 1 kg odnosno 18.800 dinara za 1 tonu, (sa svim faktorima i koeficijentima), u odnosu na 300.000 dinara za 1 tonu našeg ljepila. U slučaju pak nabavke inostranog ljepila u tankovima od po 5—10.000 kg. ljepilo bi bilo još jeftinije.´ Stoga u našim analizama treba raščlaniti i ovo pitanje i iznijeti koliko »Chromos« na primjer troši deviza za nabavku sirovine za proizvodnju karbamidnih ljepila, odnosno pokazati koliko je stvarna ušteda deviza kupovinom domaćeg ljepila i kolika je njegova akumulacija, u odnosu recimo na akumulaciju kod iverastih ploča. Takva bi analiza pokazala da »Chromos« ostvaruje na 1 tonu ljepila akumulaciju od oko 100.000 dinara, dok ta ista tona ljepila ugrađena u iveraste ploče daje akumulaciju od 650.000 dinara ma da je ljepilo glavna i najveća stavka u proizvodnim troškovima kod iverastih ploča. Kod projektovanja ovih pogona, treba još reći i ovo: Kod nas ima veoma mnogo pogona (pilane, šper ploče, namještaj i t. d.) kod kojih nastaje veliki drvni otpadak i koji bi trebalo prvenstveno iskoristiti, i na kojim bi mjestima prvenstveno trebalo podizati postrojenja za proizvodnju iverastih ploča, prije nego što se takva postrojenja podignu kao samostalni pogoni. Prednosti Ako podižemo pogone iverastih ploča uz već postojeće pilane, šper ploče i t. d. onda obično imamo već gotov energetski dio i za nove potrebe u pari, ili se isti može povećati sa manjim rekonstrukcijama, što je svakako jeftinije od novoga energetskoga dijela. Osim toga, to su sve pogoni koji imaju po neku pogodnu prostoriju, koja uz izvjesne adaptacije može da se iskoristi i kao magazin za gotove proizvode. Takva već uvedena industrija ima i svoju upravno prodajnu režiju4 tako da bi se prodaja i režija za iveraste ploče svela na najmanju mjeru. U takvim slučajevima je i za sirovinu koja stoji na raspoloženju, već plaćena sva akumulacija, kao i sirovina sama, pa je njena cijena |