DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1957 str. 16     <-- 16 -->        PDF

Mnogobrojne polen-analize cretova i raznih muljeva omogućile su
da se izvrši rekonstrukcija razvoja vegetacije posle glacijacije u Evropi.


Wulf (43) i Sukačev (39) iznose takva istraživanja u srednjoj i severnoj
Evropi prema kojima se vegetacija posle glacijacije otprilike razvijala u sledecim
etapama: 1. drias, 2L breza i jasika, 3. borovi, 4. hrastk 5L smreka-bukva.


Černjavski (8) smatra da se u postkvartaru Slična smena vršila skoro u celoj
Evropi u jednom razvojnom nizu koji izgleda ovako:


Populus tremula
Quercus Carpinus betulus Picea


Betula "-> Pinus Tilia _. Fagus
~*" ili


Salix
Ulmus Abies Fagus


Corylus Picea


Prema nekim drugim autorima ti su razvojni nizovi tekli u raznim područjima
sa nešto drugačijim rasporedom vrsta, negde su počinjali na pr. sa borovima.
Mi se u ta pitanja nećemo ´dalje ovde upuštati. Za nas je dovoljna činjenica da su
se svetle šume breze i jasike pojavljivale vrlo često kao prve šumske formacije
na golim površinama posle glacijacije i ,da je daljnji razvoj vegetacije u mnogim
područjima tekao u pravcu obrašćivanja tih površina ´sa šumskim tipovima od zasenu
podnosećih vrsta. Smatra se da je trajanje etape breza-jasika bilo relativno
kratko, naprotiv etape borovih šuma su jako dugo trajale (8)i Samo bor je mogao
da pripremi duboke slojeve iza hrast i druge lišćare.


Današnji razvoj vegetacije je također u mnogome sličan historijskoj
rekonstrukciji njenog razvoja. Svaki šumar na terenu može danas vrlo
lako da prati pojedine stadije u dinamici vegetacije, koja je vrlo slična
gore opisanoj historijskoj smeni vegetacijskih tipova. Prvi takvi stadij:
naseljavanje breze, jasike, ive i johe i dr. sličnih vrsta na mnogim površinama
sa većom vlagom u tlu i zraku je kako smo videli jako rasprostranjen
i lako uočljiv. Naprotiv u suvljim predelima vrlo često prve stadije
obrašćivanja čine borovi.


Daljnji stadiji koji slede jesu naseljavanje drugih vrsta u šume
breze i jasike sa većim zahtevima na tlo a manjim na svetio. To su
grupe: bor i hrast i jela, smreka i bukva. Koje će se od tih vrsta prirodno
naseljavati u šumama breze i jasike ovisi:



o vegetacijskom području u kojem se nalazi stadij breze i jasike;



o pedološkim uslovima t. j . stepenu degradacije;



o stanju vlage tla



i na koncu o prisustvu semenih stabala tih vrsta na samoj površini
ili u primerenoj udaljenosti.
Tako se na pr. na, šumskim zgarištima Slomne Gore u Srbiji pojavio vrlo brzo
mladik smreke i jele pod zaštitom breze i jasike (37).


Morozov (28) opisuje proces smene šumskih vrsta na retkim sečinama u
Grafskom šumskom gazdinstvu na kojima se najpre naseljava gusti pokrov niskog
rašća od Calamagrostis epigeios, Centaurea Jacea et Scabiosa, Epilobium angustifolium
i dr. Na toj površini se bor vrlo teško zakorenjuie i obično propada, ali
se zato lako naseli breza i jasika. I samo pod njihovom zaštitom može bor ponovno
da osvoji izgubljenu površinu. Morozov smatra da se bez intervencije čoveka ne
mogu prirodnim putem podići hrastove sastojine iz semena na takvim površinama.


Izneli smo ova razmatranja o dinamici vegetacije iz razloga što će
nam ona dati putokaz ka rešenju problema izbora vrsta za šumsku melioraciju
degradiranih podzoliranih površina.