DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1957 str. 17 <-- 17 --> PDF |
V. Principi sukcesivne bio melioracije jako podzoliranih degra diranih šumskih zemljišta Videli smo, da je progresivna uloga naseljavanja breze, jasike i johe u historiji vegetacije bila u pripremi uslova za naseljavanje drugih vrsta sa većim zahtevima na tlo a manjim na svetio. Istu progresivnu ulogu vrše ove vrste i danas. Videli smo također da se proces naseljavanja ovih vrsta vrši u svetskim razmerama sa velikom dinamskom snagom na veoma različitim tipovima degradiranih površina i sastojina. Sve nam te činjenice pokazuju da se u procesu naseljavanja breze, jasike i johe krije ogroman meliorativni potencijal, koji se može iskoristiti za biomelioraciju takvih degradiranih površina, na kojima su dosada rezultati pošumljavanja sa raznim drugim vrstama bili vrlo slabi ili sasvim negativni. To su kod nas, kako smo videli, mahom jako podzolirane zamočvarene kao i neke erodirane površine u kontinentalnom bregovitom i brdovitom području hrasta kitnjaka, ali i izvesne slične površine u području bukve, jele i smreke. Kod rešavanja problema šumske melioracije takvih površina držali smo se sledećeg biološkog principa koji važi za biomelioraciju jako degradiranih površina uopšte (47): U najvećoj meri primenjiva\ti -prirodni proces obrašćivanja degradiranih površina u progresivnoj sukcesiji meliorativnih vrsta. Stadije sukcesije triebet odgovarajućom i celishodndm intervencijom ubrzati i usmeriti u pravcu formiranja jednog ekonomski najvrednijeg šumskog tipa, koji relativno najduže održava proizvodnu snaigu tla. To je prvi i osnovni princip biomelioracije degradiranih površina. Sukcesivna biomelioracija degradiranih površina sve se više primenjuje u šumarskoj praksi radi izvanrednih rezultata koji se njome postizavaju. Poznavanje sukcesije i njenih stadija u dinamici vegetacije jednog područja jeste, kako kaže američki ekolog Clements, jedan neophodno potreban instrumenat za kontrolu celokupnog našeg korištenja vegetacije i zemljišta. Ako se naime posmatra izvestan tip biljnog pokrova u njegovom sukcesivnom odnosu, onda se on uvek pojavljuje kao indikator sadanjih fizičkih uslova te površine i njene prošlosti. Međutim, a to je za praksu najvažnije, posmatranje sukcesije u kojoj taj tip biljnog pokrova predstavlja jedan određeni stadij, pruža nam mogućnost da utvrdimo i najcelishodnije načine budućeg korištenja te površine (6). Iznoseći iskustva Hessa jednog od najpriznatijih praktičara iz oblasti pošumljavanja Leibundgut smatra, da je uspeh pošumljavanja potpuno osiguran samo na onim degradiranim površinama, koje bi se u toku vremena i same u prirodnoj sukcesiji pošumile. U Švicarskoj se sukcesivno obrašćivanje degradiranih površina naročito primenjuje u planinskim predelima. U nekim mestima ono počinje sa zatravnjivanjem, a na nekim opet sa kulturama Aln\us sp., Betula verrucosa, Sorbus aucupa´ria, Populus tremula i Salix sp., ali nikad sa t. zv. klimaksnim vrstama (24). Mnogi naši stari šumari na Kršu (Malbohan i dr.) primenjivali su također sukcesivno obrašćivanje sa niskim leguiminozama i grmljem. Međutim primena prirodne sukcesije za šumsku melioraciju degradiranih površina ne znači da se proces obrašćivanja tih površina u celosti 183 |