DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1957 str. 19 <-- 19 --> PDF |
sledećeg stadija sukcesije. Prema tome autohtone vrste prirodnog spontanog naseljavanja treba principijelno da čine osnovu tipa meliorativnog obrašćivanja degradiranih površina, jer nam one daju najveću garantiju na uspeh melioracije. To ali nikako ne znači da se za obrašćivanje degradiranih površina ne mogu upotrebiti delimično ili potpuno neke druge pa čak i strane vrste, za koje je ogledima utvrđeno da su za tu svrhu podesne. U svakom slučaju će se izvesne strane vrste moći pridružiti autohtonim vrstama. Iz samog pojma sukcesivne melioracije jako degradiranih površina, sledi da nije celishodno upotrebljavati klimaksne vrste (hrast i druge) kod početnih stadija obrašćivanja tih površina. Iz izloženog sledi ,da efikasnu biomelioraciju jedne degradirane površine nije skoro redovno moguće izvršiti sa jednom jedinom vrstom. Najbolji dokaz za to su mnoge čiste kulture četinara na našem Kršu. I u prirodnom procesu naseljavanja kako vidimo uvek nastupa više vrsta. Prema tome i kod melioracije koju mi vršimo veštačkim putem biti će potrebno uvek više vrsta t. zv. meliorativni skup vrsta. Meliorativni skup vrsta jednog sukcesivnog tipa obrašćivanja degradiranih površina mora da bude izabran tako, da svaka vrsta ima određena meliorativnu funkciju ptema datom stepenfa degradacije, a sve vrste u celini moraju se u svom meliotativnom dejstvu dopunjavati (47). To je drugi glavni princip meliorativnog sukcesivnog obrašćivanja degradiranih površina. Podesnim izborom meliorativnog skupa mi možemo vrlo mnogo da utičemo na uspeh i brzinu melioracije. U našem konkretnom slučaju na zamočvarenim jako podzoliranim površinama na Golom Brdu stepen degradacije je sledeći: Povremeno stagnirajuća voda, potpuno pomanjkanje NPK i Ca soli, vrlo slaba aeracija, potpuno pomanjkanje humusa, teška glinasta tekstura i konkurentna prizemna vegetacija. Kod potpune biomelioracije degradiranih površina na takvom stepenu degradacije potrebne su prema tome vrste koje su podesne za sledeće meliorativne funkcije: biodrenažu, potpunu NPK fertilizaciju, kalcifikaciju, humizaciju i aeraciju. Pored tih vrsta potrebne su i takove koje velikim otpadom lišća i granja daju veliku količinu organske mase, ukoliko takvo svojstvo već nema neka od vrsta određenih za gore navedene meliorativne funkcije. Nije svejedno kako su vrste meliorativnog skupa raspoređene na površini. Pojedinačne breze su od malog uticaja na melioraciju. Isto to važi i za raspored vrsta po etažama, od kojih je prizemna etaža grmlja od odlučne važnosti za uspeh melioracije. Konkurentni odnosi unutar vrsta meliorativnog skupa treba da su usmereni u pravcu postizavanja što efikasnije meliorativne funkcije. Naša intervencija na ovom polju može jako da ubrza proces melioracije. Prema tome horizontalni i etažni raspored vrsta treba da je takav, da se meliorativna funkcija svih vrsta omogući do maksimuma. Svaki meliorativni skup mora da ima podstojnu etažu grmlja. To je treći osnovni princip sukcesivnog meliorativnog obrašćivanja degradiranih površina (47). Takav skup meliorativnih vrsta koji bi bio podesan da vrši navedene meliorativne funkcije mogao bi da vrlo uspešno izvrši pripremu staništa za klimatske vrste. Međutim, niije zadatak primene sukcesivnog obrašći |