DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1957 str. 19     <-- 19 -->        PDF

sledećeg stadija sukcesije. Prema tome autohtone vrste prirodnog spontanog
naseljavanja treba principijelno da čine osnovu tipa meliorativnog
obrašćivanja degradiranih površina, jer nam one daju najveću garantiju
na uspeh melioracije. To ali nikako ne znači da se za obrašćivanje degradiranih
površina ne mogu upotrebiti delimično ili potpuno neke druge
pa čak i strane vrste, za koje je ogledima utvrđeno da su za tu svrhu
podesne. U svakom slučaju će se izvesne strane vrste moći pridružiti
autohtonim vrstama. Iz samog pojma sukcesivne melioracije jako degradiranih
površina, sledi da nije celishodno upotrebljavati klimaksne vrste
(hrast i druge) kod početnih stadija obrašćivanja tih površina.


Iz izloženog sledi ,da efikasnu biomelioraciju jedne degradirane površine
nije skoro redovno moguće izvršiti sa jednom jedinom vrstom.
Najbolji dokaz za to su mnoge čiste kulture četinara na našem Kršu.
I u prirodnom procesu naseljavanja kako vidimo uvek nastupa više vrsta.
Prema tome i kod melioracije koju mi vršimo veštačkim putem biti će
potrebno uvek više vrsta t. zv. meliorativni skup vrsta.


Meliorativni skup vrsta jednog sukcesivnog tipa obrašćivanja degradiranih
površina mora da bude izabran tako, da svaka vrsta ima određena
meliorativnu funkciju ptema datom stepenfa degradacije, a sve vrste u
celini moraju se u svom meliotativnom dejstvu dopunjavati (47). To je
drugi glavni princip meliorativnog sukcesivnog obrašćivanja degradiranih
površina. Podesnim izborom meliorativnog skupa mi možemo vrlo
mnogo da utičemo na uspeh i brzinu melioracije.


U našem konkretnom slučaju na zamočvarenim jako podzoliranim
površinama na Golom Brdu stepen degradacije je sledeći:


Povremeno stagnirajuća voda, potpuno pomanjkanje NPK i Ca soli,
vrlo slaba aeracija, potpuno pomanjkanje humusa, teška glinasta tekstura
i konkurentna prizemna vegetacija.


Kod potpune biomelioracije degradiranih površina na takvom stepenu
degradacije potrebne su prema tome vrste koje su podesne za sledeće
meliorativne funkcije: biodrenažu, potpunu NPK fertilizaciju, kalcifikaciju,
humizaciju i aeraciju. Pored tih vrsta potrebne su i takove
koje velikim otpadom lišća i granja daju veliku količinu organske mase,
ukoliko takvo svojstvo već nema neka od vrsta određenih za gore navedene
meliorativne funkcije.


Nije svejedno kako su vrste meliorativnog skupa raspoređene na površini.
Pojedinačne breze su od malog uticaja na melioraciju. Isto to
važi i za raspored vrsta po etažama, od kojih je prizemna etaža grmlja
od odlučne važnosti za uspeh melioracije. Konkurentni odnosi unutar
vrsta meliorativnog skupa treba da su usmereni u pravcu postizavanja što
efikasnije meliorativne funkcije. Naša intervencija na ovom polju može
jako da ubrza proces melioracije. Prema tome horizontalni i etažni raspored
vrsta treba da je takav, da se meliorativna funkcija svih vrsta omogući
do maksimuma. Svaki meliorativni skup mora da ima podstojnu
etažu grmlja. To je treći osnovni princip sukcesivnog meliorativnog obrašćivanja
degradiranih površina (47).


Takav skup meliorativnih vrsta koji bi bio podesan da vrši navedene
meliorativne funkcije mogao bi da vrlo uspešno izvrši pripremu staništa
za klimatske vrste. Međutim, niije zadatak primene sukcesivnog obrašći