DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1957 str. 24     <-- 24 -->        PDF

kođer poznati. Treba još dodati da je breza vrsta dosta velike zračne


vlage. Međutim područje mogućeg rasprostranjen ja može da bude mnogo


veće. Vrlo obilna toponomastika breze u našim krajevima svedoči da se


ona nalazila u krajevima gde je danas nema. Često je susrećemo po par


kovima i u toplijim predelima.


Breza sa johom čini vlažniji tip naseljavanja ,a sa jasikom sušiji.
Zajednička pojava breze i johe u procesu obrašćivanja delimično zamočvarenih
i vlažnih podzoliranih staništa je od osobite važnosti za njihovu
melioraciju, radi njihovih meliorativnih svojstava koje se dopunjuju.
I ako naseljavanje breze i johe nije tako rasprostranjeno kao breze i
jasike ipak se dosta često susreće. U našem konkretnom slučaju na Golom
Brdu gde breza, kako znamo, već čini i jače grupe, joha je opažena na
platou samo na dva mesta. Na jednom mestu je možda veštački unesena,
što bi za nas bilo od naročitog interesa kao već izvršeni ogled. Inače
joha naseljava neke jarke na severo-zapadnoj strani predela. Horvat ne
navodi brezu ni u jednoj snimci asocijacije Alnus glutinosa — Carex brizoides
(16). Kako je crna joha kod nas uglavnom vezana za nizinsko poplavno
područje i tokove reka, a breza na bregovito i brdovito područje,
izgleda da one zajednički od prirode i dolaze najviše na prelazu tih reljefa.
Za to govore i navedena njihova nalazišta.


Posebna vrsta breze jeste Betula pubescens, koja je podesnija za
močvarna staništa od obične breze, međutim nalazišta te breze su kod
nas vrlo retka, pa je do semena teško doći.


Ekonomska vrednost breze je vrlo znatna i njena upotreba jako mnogostrana,
Radi toga breza spada u red veoma važnih proizvodnih vrsta u mnogim zemljama.
Sva ta svojstva breze su opšte poznata. Među ostalim treba pomenuti i primerenu
krmnu vrednost brezovog lišća, koja je kako smo utvrdili, u mnogim krajevima
gde breza obilno dolazi sasvim nepoznata.


Crna joha (Alnus glutinosa)


Crna joha kao brzorastuća vrsta i kao azotosabirač je jedna od prvoklasnih
meliorativnih vrsta za mnoge tipove vlažnih i mokrih degradiranih
hrastovih staništa. Crna joha je dvostruki proizvođač azota: bakterije
na korenju johe vezuju atmosferski azot i daju ga jednim delom
neposredno tlu, a drugi deo vraća joha sa lišćem i granjem koje se vrlo
brzo rastvara (32). Joha popravlja tlo i fizikalno sa svojim korenovim
sistemom, koji prodire dosta duboko i otvara put mineralnim solima i
vodi. Na taj se način povećava debljina fiziološki aktivnog sloja tla (40).


Prema ruskim podacima joha ne podnosi kisela tla. Kod nas naprotiv vrlo
dobro uspeva na kiselim tlima, pa čak i na jako; podzoliranim, kao što su na pr
na Golom Brdu. Petračić smatra na osnovu opažanja, da johi odgovaraju vlažnija
i kiselija tla nego lužnjaku (31).


Jurhar opisuje staništa crne johe kod Breginja u Sloveniji na stenovitim,
strmim i prisojnim padinama Brda {860 m) sa ilovasto-peskovitim tlima na podlozi
vapnenca. To stanište nije mokro. Srednja godišnja suma oborina iznosi 270O do
2800 mm, koja u najvećoj meri utiče na povoljan razvoj johe u tim krajevima (22).
Joha se, prema istom autoru prilagođuje raznim staništima, pa raste i na tlima
sa stajaćom vodom, te je podesna za melioraciju potpuno degradiranih šumskih
tala i iscrpljenih steljišta (21). Prema saopštenju Podhorskoga joha naseljava i
džombasta tla kod Prečeca (Dugo Selo) i krajnje mršava, zbita tla u Međimurju.
Joha se ´uzgaja i kao samostalna sastojina i kao pomoćna i pogonska vrsta za


190