DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1957 str. 24 <-- 24 --> PDF |
kođer poznati. Treba još dodati da je breza vrsta dosta velike zračne vlage. Međutim područje mogućeg rasprostranjen ja može da bude mnogo veće. Vrlo obilna toponomastika breze u našim krajevima svedoči da se ona nalazila u krajevima gde je danas nema. Često je susrećemo po par kovima i u toplijim predelima. Breza sa johom čini vlažniji tip naseljavanja ,a sa jasikom sušiji. Zajednička pojava breze i johe u procesu obrašćivanja delimično zamočvarenih i vlažnih podzoliranih staništa je od osobite važnosti za njihovu melioraciju, radi njihovih meliorativnih svojstava koje se dopunjuju. I ako naseljavanje breze i johe nije tako rasprostranjeno kao breze i jasike ipak se dosta često susreće. U našem konkretnom slučaju na Golom Brdu gde breza, kako znamo, već čini i jače grupe, joha je opažena na platou samo na dva mesta. Na jednom mestu je možda veštački unesena, što bi za nas bilo od naročitog interesa kao već izvršeni ogled. Inače joha naseljava neke jarke na severo-zapadnoj strani predela. Horvat ne navodi brezu ni u jednoj snimci asocijacije Alnus glutinosa — Carex brizoides (16). Kako je crna joha kod nas uglavnom vezana za nizinsko poplavno područje i tokove reka, a breza na bregovito i brdovito područje, izgleda da one zajednički od prirode i dolaze najviše na prelazu tih reljefa. Za to govore i navedena njihova nalazišta. Posebna vrsta breze jeste Betula pubescens, koja je podesnija za močvarna staništa od obične breze, međutim nalazišta te breze su kod nas vrlo retka, pa je do semena teško doći. Ekonomska vrednost breze je vrlo znatna i njena upotreba jako mnogostrana, Radi toga breza spada u red veoma važnih proizvodnih vrsta u mnogim zemljama. Sva ta svojstva breze su opšte poznata. Među ostalim treba pomenuti i primerenu krmnu vrednost brezovog lišća, koja je kako smo utvrdili, u mnogim krajevima gde breza obilno dolazi sasvim nepoznata. Crna joha (Alnus glutinosa) Crna joha kao brzorastuća vrsta i kao azotosabirač je jedna od prvoklasnih meliorativnih vrsta za mnoge tipove vlažnih i mokrih degradiranih hrastovih staništa. Crna joha je dvostruki proizvođač azota: bakterije na korenju johe vezuju atmosferski azot i daju ga jednim delom neposredno tlu, a drugi deo vraća joha sa lišćem i granjem koje se vrlo brzo rastvara (32). Joha popravlja tlo i fizikalno sa svojim korenovim sistemom, koji prodire dosta duboko i otvara put mineralnim solima i vodi. Na taj se način povećava debljina fiziološki aktivnog sloja tla (40). Prema ruskim podacima joha ne podnosi kisela tla. Kod nas naprotiv vrlo dobro uspeva na kiselim tlima, pa čak i na jako; podzoliranim, kao što su na pr na Golom Brdu. Petračić smatra na osnovu opažanja, da johi odgovaraju vlažnija i kiselija tla nego lužnjaku (31). Jurhar opisuje staništa crne johe kod Breginja u Sloveniji na stenovitim, strmim i prisojnim padinama Brda {860 m) sa ilovasto-peskovitim tlima na podlozi vapnenca. To stanište nije mokro. Srednja godišnja suma oborina iznosi 270O do 2800 mm, koja u najvećoj meri utiče na povoljan razvoj johe u tim krajevima (22). Joha se, prema istom autoru prilagođuje raznim staništima, pa raste i na tlima sa stajaćom vodom, te je podesna za melioraciju potpuno degradiranih šumskih tala i iscrpljenih steljišta (21). Prema saopštenju Podhorskoga joha naseljava i džombasta tla kod Prečeca (Dugo Selo) i krajnje mršava, zbita tla u Međimurju. Joha se ´uzgaja i kao samostalna sastojina i kao pomoćna i pogonska vrsta za 190 |