DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1957 str. 31 <-- 31 --> PDF |
´ kalnim svojstvima. Te su teškoće još veće ako su ta tla dugo vremena bez šumske vegetacije jer u njima ne postoji mreža tokova nekapilarnih dimenzija u iluvijalnom horizontu koji potiču od korenja šumske vegetacije (10). Takova tla pružaju mnogo veće teškoće i od tala obraslih na pr. samo grmljem uz inače isti hemijski sastav. Pojedine vrste meliorativnog skupa moraju biti radi toga tako izabrane, da efikasno utiču i na melioraciju fizikalnih svojstava tla. Iz tih razloga mora se struktura vrsta meliorativnog skupa vrlo pažljivo odrediti. Učešće pojedinih vrsta u strukturi skupa određuje se na osnovu stepena degradacije tla i to obično brojem individuuma za svaku pojedinu meliorativnu funkciju i to kako za početno stanje mladika, tako i za stanje odrasle sastojine meliorativnog skupa. Struktura treba da je takova da što pre dođe do konkurentskih odnosa unutar vrste, koji nam obezbeđuju selekciju najsposobnijih individuuma i brži razvoj meliorativne sastojine. Pod pretpostavkom da su vrste meliorativnog skupa pravilno izabrane, i njihova struktura pravilno određena ,mora se prema našim principima samom tehnikom biomelioracije predvidjeti i osigurati maksimalno dejstvo meliorativnih vrsta na hemijska i fizikalna svojstva tla. Tu je unajvećoj meri potrebna naša intervencija i to kod: 1. horizontalnog i etažnog rasporeda meliorativne vegetacije i 2. tehnike setve ili sadnje. Bilo kakvi šematski propisi i norme u rasporedu vegetacije bili bi razume se više štetni nego korisni. Horizontalni raspored vrsta treba da se ravna po reljefu samog terena kao i po makro i mikro razlikama u tlu. Tu će nam vrste živoga pokrova u najvećoj meri služiti kao indikatori. U slučaju nejednolikih uslova površine dobit ćemo horizontalni raspored vrsta u vidu manjih biogrupa, koje su vrlo povoljne za razvoj konkurentskih odnosa nutar pojedinih vrsta. Kod sasvim jednoličnih prilika i ravnoga tla može se horizontalni raspored provesti u redovima vodeći računa o biološkim svojstvima pojedinih vrsta na pr. o potpunoj slobodi krošnje kod breze i t. d., kao i o potrebi da vrste sa različitim meliorativnim funkcijama budu primer eno izmešane, da meliorativni uticaj celoga skupa bude što jednoličnije raspoređen po celoj površini. O tome se mora voditi računa i kod rasporeda meliorativnih vrsta po biogrupama koje i iz tog razloga ne smeju da budu prevelike. Od najveće je važnosti za uspeh biomelioracije etažni raspored vrsta. Neračunajući živi pokrov tla treba da razlikujemo tri etaže meliorativne vegetacije: 1. etaža: podstojno grmlje, 2. etaža: drveće kao rezerva za glavnu etažu, 3. etaža: glavna dominantna etaža. Jednu od najvažnih funkcija vrši 1. etaža podstojnog grmlja. Njezin zadatak je da jednoličnim pokrivanjem tla spreči pojavu štetnih gramineja i da stvori povoljne uslove zaštićujući tlo od ekstrema za mumifikaciju (lišća i granja) od svih etaža kao i za razvoj faune i flore tla. Meliorativna sposobnost naseljavajućih grupa breze, jasike i drugih meliorativnih vrsta na ekstremno degradiranim površinama, bez podstojne etaže je vrlo mala a melioracija se vrlo sporo odvija i često tek nakon dužih perioda se opaža uspeh melioracije. 197 |