DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1957 str. 31     <-- 31 -->        PDF

´


kalnim svojstvima. Te su teškoće još veće ako su ta tla dugo vremena
bez šumske vegetacije jer u njima ne postoji mreža tokova nekapilarnih
dimenzija u iluvijalnom horizontu koji potiču od korenja šumske vegetacije
(10). Takova tla pružaju mnogo veće teškoće i od tala obraslih
na pr. samo grmljem uz inače isti hemijski sastav. Pojedine vrste meliorativnog
skupa moraju biti radi toga tako izabrane, da efikasno utiču i
na melioraciju fizikalnih svojstava tla. Iz tih razloga mora se struktura
vrsta meliorativnog skupa vrlo pažljivo odrediti. Učešće pojedinih vrsta
u strukturi skupa određuje se na osnovu stepena degradacije tla i to
obično brojem individuuma za svaku pojedinu meliorativnu funkciju i
to kako za početno stanje mladika, tako i za stanje odrasle sastojine
meliorativnog skupa. Struktura treba da je takova da što pre dođe do
konkurentskih odnosa unutar vrste, koji nam obezbeđuju selekciju najsposobnijih
individuuma i brži razvoj meliorativne sastojine.


Pod pretpostavkom da su vrste meliorativnog skupa pravilno izabrane,
i njihova struktura pravilno određena ,mora se prema našim principima
samom tehnikom biomelioracije predvidjeti i osigurati maksimalno
dejstvo meliorativnih vrsta na hemijska i fizikalna svojstva tla.
Tu je unajvećoj meri potrebna naša intervencija i to kod:


1. horizontalnog i etažnog rasporeda meliorativne vegetacije i
2. tehnike setve ili sadnje.
Bilo kakvi šematski propisi i norme u rasporedu vegetacije bili bi
razume se više štetni nego korisni. Horizontalni raspored vrsta treba da
se ravna po reljefu samog terena kao i po makro i mikro razlikama u
tlu. Tu će nam vrste živoga pokrova u najvećoj meri služiti kao indikatori.
U slučaju nejednolikih uslova površine dobit ćemo horizontalni
raspored vrsta u vidu manjih biogrupa, koje su vrlo povoljne za razvoj
konkurentskih odnosa nutar pojedinih vrsta. Kod sasvim jednoličnih prilika
i ravnoga tla može se horizontalni raspored provesti u redovima
vodeći računa o biološkim svojstvima pojedinih vrsta na pr. o potpunoj
slobodi krošnje kod breze i t. d., kao i o potrebi da vrste sa različitim
meliorativnim funkcijama budu primer eno izmešane, da meliorativni
uticaj celoga skupa bude što jednoličnije raspoređen po celoj površini.
O tome se mora voditi računa i kod rasporeda meliorativnih vrsta po
biogrupama koje i iz tog razloga ne smeju da budu prevelike.


Od najveće je važnosti za uspeh biomelioracije etažni raspored vrsta.
Neračunajući živi pokrov tla treba da razlikujemo tri etaže meliorativne
vegetacije:


1. etaža: podstojno grmlje,
2. etaža: drveće kao rezerva za glavnu etažu,
3. etaža: glavna dominantna etaža.
Jednu od najvažnih funkcija vrši 1. etaža podstojnog grmlja. Njezin
zadatak je da jednoličnim pokrivanjem tla spreči pojavu štetnih gramineja
i da stvori povoljne uslove zaštićujući tlo od ekstrema za mumifikaciju
(lišća i granja) od svih etaža kao i za razvoj faune i flore tla.
Meliorativna sposobnost naseljavajućih grupa breze, jasike i drugih meliorativnih
vrsta na ekstremno degradiranim površinama, bez podstojne
etaže je vrlo mala a melioracija se vrlo sporo odvija i često tek nakon
dužih perioda se opaža uspeh melioracije.


197