DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1957 str. 36     <-- 36 -->        PDF

u cilju melioracije samo u jednoj šumskoj upravi ne znači ništa u ekonomici
zemlje, naprotiv stotinjak hektara u svakoj šumskoj upravi gdje
postoje uslovi za to, predstavlja već izvesnu ekonomsku veličinu. Drugim
recima da bi se biomelioracija degradiranih površina isplatila sama po
sebi, potrebno je da se ona vrši u takvim razmerama, da bi proizvodnja
meliorativnih vrsta mogla da održava izvesnu industrijsku ili zanatsku
proizvodnju. Ali u tu svrhu potrebno je poznavati koliko i kakvih degradiranih
površina mi imamo jer se samo na osnovu takvih podataka mogu
planirati i rukovoditi meliorativne mere širih razmera. Teški naime vrištinski
i močvarni podzoli predstavljaju samo jedan deo degradiranog
hrastovog područja. Pomenuli smo kolika je samo ogromna razlika u
šumsko meliorativnom pogledu između dvaju vrištinskih podzola, onih
na karbonatnoj podlozi od onih na silikatnim sedimentima, koji su inače
po vegetacijskom pokrovu toliko slični. I u našem nizinskom hrastovom
području postoji ceo niz degradacijskih oblika: od onih sa ortštajnskom
pločom kod Lipovljana pa sve do onih koje je Babogredac opisao u Bosutskom
hrastovom području, na kojima se još mogu upotrebiti vrste
visokih zahteva kao što je grab i lipa. U brdskom području je to šarenilo
degradacijskih oblika još veće. Bonitetni razredi hrasta III., IV. i V. vrlo
često (ali ne uvek) predstavljaju degradacijske stepene. Nužno se radi
toga nameće potreba jedne klasifikacije degradiranih površina na naučnoj
osnovi koju treba sastavljati po principu iz velikog u malo: najpre
utvrditi glavne kategorije degradiranih tala po najopštim karakteristikama
koje bi se onda po specifičkim odlikama dalje diferencirale.


Pored suvislih degradiranih površina koje su kao takove i iskazane,
u svakoj šumskoj upravi kontinentalnog područja postoji ceo niz manjih
površina, malih čistina i plešina koje su neobrasle, a vode se skupa sa
susjednim obraslim površinama. Sve te sitne površine mogu da budu
obraštene sa jednom ili više meliorativnih vrsta.


U ćelom našem dosadanjem izlaganju nismo pominjali jednu drugu
metodu melioracije degradiranih tala t. j . njihovu melioraciju veštačkom
kalcifikacijom i fertilizacijom pomoću veštačkih đubriva i primenom
mikroelemenata. Ne isključujući takve metode melioracije od primene
u našim uslovima, kako to neki nepravilno čine, mi o njima nismo ovde
govorili, jer su one predmet jednog našeg posebnog principijelnog razmatranja
o tom pitanju.


Biomelioracija prostranih degradiranih površina hrastovog kontinentalnog
područja predstavlja krupan tehničko-ekonomski zadatak od velikog
perspektivnog značaja ali i velike neposredne ekonomske koristi.
Izvršenje takvog zadatka mora da bude naučno osnovano i jedinstveno
rukovođeno.


Inicijativa za rešenje problema melioracije degradiranih površina
hrastovog kontinentalnog područja potekla je od neposredne prakse: šumarije
u Farkašiću i Kutini su vrlo određeno postavile ovaj problem i
zatražile pomoć Instituta za njegovo rešenje. Institut iza šum. i lov. istraživanja
zahvaljuje se ing. Kauriću, ing. Sekalcu i ing Arpašu na svestranoj
pomoći i saradnji kod rešavanja ovog zadatka.