DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1957 str. 46     <-- 46 -->        PDF

O PLANIRANJU POŠUMLJAVANJA I MELIORACIJE DEGRADIRANIH
PANJAČA S OSVRTOM NA GODINU 1956. U N. R. H.


Iz Instituta za šumarska i lovna istraživanja NRH, Zagreb


lug. Josip Šafar


Prema izvještaju o radu Stručnog udruženja šumsko-privrednih
organizacija Hrvatske za poslovnu godinu 1956. površina šikara i makija
u NRH iznosi 460.558 ha ili 24,9% od obraslog šumskog zemljišta (ostalo,


t. j . 75,1% su t. zv. očuvane šume). Zaokruženo imamo dakle oko V2 milijuna
hektara degradiranih panjača ili XU od obrasle šumske površine.
Za niske šume nema podataka.
Uzgred napominjemo, da je prema podacima Saveza šumarskih društava
Jugoslavije za savjetovanje u Ohridu g. 1954., površina šikara u
NRH 507.000 ha ili 20,9% od obrasle šumske površine i površina niskih
šuma 284.000 ha ili 15,1%; ukupno panjača 791.000 ha ili 42% od
obrasle šumske površine. — Prema podacima Statističkog godišnjaka
FNRJ za godinu 1955. površina šikara i makija u NRH je 393.000 ha, a
površina niskih šuma 238.000 ha, svega 631.000 ha. Na temelju naših
opažanja većina »niskih šuma« može se svrstati u kategoriju »zašikarene
niske šume«, jer se malo gdje u njima gospodari po načelima uredne
niske šume.


Iz izvještaja o radu istog udruženja izlazi, da su na umjetnoj obnovi
šuma u NRH godine 1950. izvršeni ovi radovi:


melioracija degradiranih šuma 3.887 ha
melioracija šikara 1.733 ha
novo pošumljavanje 4.054 ha
popunjavanje 3.376 ha


Ovi podaci pokazuju, da se razmjerno vrlo malo učinilo na melioraciji
ogromnih površina »šikara, iako ta površina nije mnogo manja nego
neobrasla šumska površina; prema podacima navednog izvještaja neobrasla
površina u NRH je 539.082 ha ili 22,6% površine šumskog zemljišta.
Razlog da je meliorirana razmjerno malena površina šikare ne mogu biti
financijske poteškoće, jer troškovi prosječno po 1 ha iznose prema podacima
citiranog izvještaja:


za melioraciju šikara Din 11.952


za pošumljavanje i popunjavanje sadnjom Din 36.685


za sjetvu Din 13.526


Pošumljavanje sjetvom izvršilo se na 19%, pošumljavanje i popunjavanje
sadnjom na 81% površine.


Iz pregleda i analiza navedenih podataka nužno se pojavljuju tri pitanja:
da li su uzroci za malu površinu melioriranih šikara i mali postotak
sjetve u odnosu na pošumljavanje sadnjom


1. šumsko-tehnički,
2. socijalno-ekonomski, ili
3. subjektivni.


ŠUMARSKI LIST 5-6/1957 str. 47     <-- 47 -->        PDF

Šumsko-tehnički uvjeti


Obnova šuma može se većinom brže, bolje i pouzdanije obaviti melioracijom
šikara nego pošumljavanjem goleti. Prije nego pređemo na
dokazivanje ove tvrdnje ,potrebno je, zbog jasnoće, iznesti: što se razumijeva
pod melioracijom šikara.


Ako ne uzmemo u obzir progresivne i regresivne stadije razvitka
šikara ni šumske zajednice, pod melioracijo.ni tih degradiranih formacija
šume možemo općenito smatrati ove radove:


— djelomična i potpuna resurekcijska sječa panjača sa zadatkom da
se umjesto grmoliko razvijenih izbo jaka drveća dobiju iz panjeva i korijenovih
žila stabla, koja će imati razmjerno dobro razvijena debla i više
ili manje normalno razvijene krošnje;
— čišćenje i proredno odabiranje u grupama i skupinama dobro razvijenih
izbo jaka (na pr. u zašikarenim niskim šumama i u dijelovima
šikara, koji su izmakli zubu stoke);
— unošenje ekonomski korisnih, ekološki odgovarajućih i biološki
potrebnih vrsta drveća sjetvom i sadnjom uz primjenu naročite tehnike
pripreme i oslobađanja od jake konkurencije panjače.


Tehnika izvođenja ovih radova donekle je različita za pojedine
tipove šikara i njihove dijelove s obzirom na jakost izbojne snage, sklopljenost,
kvalitet, tlo i uopće stanište, fitocenozu i dr. Ali ova razmatranja
ne ulaze u okvir ovog napisa, a i prikazali smo ih na drugom mjestu
(Osnovi gospodarenja u odraslim šikarama i niskim šumama, Šumarski
pregled, Skopje 1955. i Melioracija šikara u »Obavijestima« šumarskog
instituta, Zagreb 1956.). Treba naime dati odgovor na pitanje: zašto je


efikasnijagoleti?
obnova šuma melioracijom šikara, nego pošumljavanjem
1. U šikaram a ve ć postoj i vrl o rezistentn a den


droflora , koja vrlo jakom mrežom korijenja može crpiti mnogo potrebne
hrane i raspoložive vode. Resurekcijska sječa omogućuje, da se
potencijalne snage staništa i razgranjenog sistema korijenja obilno iskoriste
za stvaranje i snažno prirašćivanje boljih izbo jaka i izdanaka. Naprotiv
novi naraštaj, dobiven pošumljavanjem posve golih zemljišta,
nježan je, može se vrlo polagano razvijati, mnogo je manje otporan prema
negativnom djelovanju abiotskih i biotskih faktora. Prema tome šikara
i općenito degradirana panjača je progresivan stadij razvitka šumske
vegetacije u odnosu na goleti.


2. Na čistinama u šikari vlada povoljnija mikrostanišna
klima i većinom je bolje tlo nego na golom
zemljišt u kod inače istih makroklimatskih okolnosti, petrografske
podloge i dr. Zato uspjeh pošumljavanja u šikarama može prosječno biti
bolji nego na goletima.
3. Uspjeh sjetve u čistinama šikare može biti
prosječno mnogo veći nego na goletima. Sjetva se u šikarama
može procentualno više obavljati nego na golom zemljištu, jer
u ovim formacijama šume ima boljeg tla. A sjetva je, prema navedenom
izvještaju Stručnog udruženja, za oko 60% jeftinija nego sadnja.


ŠUMARSKI LIST 5-6/1957 str. 48     <-- 48 -->        PDF

4. Donekle je loša strana pošumljavanja u šikarama, naročito ako se
neplanski vrši podsjetva i podsadnja, što se moraju izvršiti prethodni i
naknadni radovi za osiguranje razvitka novih biljaka u borbi s jakom
konkurencijom panjače (na pr. otvaranje gnijezda ili pruga, kombinacija
visokog i niskog čišćenja, oslobađanje). To vrijedi za vrste koje teško
podnose zasjenu (heliofilnije vrste); naprotiv jela se na pr. u panjači
bukve većinom odlično održava, deblo se heliotropski ne´iskrivljuje,
dobro probija i gušći sklop krošanja.
Prema tome šumsko-tehnički razlozi i financijski uvjeti pokazuju,
da je mnogo efikasnije izvoditi obnovu šuma u šikarama i sjetvu u njima
nego na golom zemljištu. Činjenica više ili manje poznata, ali koja se
ipak nedovoljno uvažava kod planiranja šumsko-uzgojnih radova.


Opći socijalno-ek0nomski uvjeti


Iako je obnova šuma melioracijom šikara efikasnija, pouzdanija i
jeftinija nego pošumljavanje goleti, opći gospodarski i društveni razlozi
zahtijevaju, da se obavlja i pošumljavanje, i to uglavnom za ove okolnosti:


— pošumljavanje starih sječina, paljevina, vjetrom ili zarazama uništenih
dijelova sastojina i si.;
— osnivanje sirovinske baze za proizvodnju raznih vrsta drvnih sortimenata;


— stvaranje zelenih pojasa uz veća naselja, industrijska središta, turističke,
zdravstvene, športske i slične objekte;
— podizanje zaštitnih pojasa i zaštitnih šuma.
S druge strane, u mnogim krajevima postoje poteškoće za melioraciju
šikara. Najosnovniji uzrok, da se ove degradirane formacije šuma
svuda ne mogu sistematski pretvarati u gospodarsku šumu, jest pro ble
m paše . S problemom paše bore se uglavnom šumari. I dok poljoprivreda
ne pređe na sistematsko uređivanje i na metodičku melioraciju
travnjaka i napose pašnjaka, šumska privreda imat će neprestano
velike poteškoće kod obnove bližih degradiranih šuma općenito, a osobito
kod melioracije panjača.


Da se unatoč takvih okolnosti može sistematski rješavati problem
melioracije šikara, potrebno bi bilo bar ovo:


1. melioraciju izvoditi što više od najgornjih dijelova degradiranih
šuma prema naseljima;
2. u pojedinim bližim predjelima po nekom planu zabraniti pašu,
dok se ne izvrši potpuna obnova, kojoj paša ne će moći učiniti veće štete,
a za isto razdoblje meliorirati adekvatni dio pašnjaka na teret šumskog
fonda melioracije; pretpostavljamo, da će troškovi melioracije pašnjaka
biti manji od koristi, koje se dobivaju melioracijom degradiranih šuma,
a ujedno se tako stvara solidna propaganda za melioraciju travnjaka i za
bolji odnos naroda prema šumskoj privredi;
3. odvojiti za pašnjake dio t. zv. relativnog šumskog zemljišta, a na
drugim mjestima uvesti strogu zabranu paše;
4. najuže surađivati s poljoprivredom u okviru određenog organa
narodne vlasti, napose kod razgraničavanja šumskog i stočarskog zemljišta.
214




ŠUMARSKI LIST 5-6/1957 str. 49     <-- 49 -->        PDF

Subjektivni utjecaji


Uspjeh, koji se može postići obnovom šuma u blizini naselja, mnogo
je veći nego kad se obnova izvodi negdje daleko u planinama. Rezultate.
rada u bližim predjelima svatko može vidjeti. Taj se rad može stručno
lakše nadgledati. Lakše se dobije sezonska radna snaga.


Ali što se obnova izvodi više u predjelima, koji su bliže naseljima
i glavnim prometnim linijama, većinom postoji opasnost, da će postignuti
rezultati biti više izloženi štetama od stoke i čovjeka. Meliorirane objekte
treba više zaštititi čuvanjem, ograđivanjem i dr. Bilo je slučajeva, da su
se pojedine tek pošumljene površine morale »odšumiti«, t. j . ponovno
prepustiti stočarstvu, ili da se zemljište, dobro za poljoprivredne kulture,
pošumilo a da je nedaleko na tipičnom šumskom zemljištu s prebornom
šumom dozvoljena stalna paša.


Veliku ulogu ima tradicija . Pojedina sela smatraju, da su određene
šumske površine oduvijek služile za pašu, pa treba tako i da


» ostane. Često se navodi, da suša uništava travu, a gubi se gdjekad iz
vida, da su staništa pašnjaka postala suhija zbog njihove degradacije,
točnije zbog nedovoljne zaštite od suhe bure i drugih nepovoljnih utjecaja
ekoloških faktora. Gotovo svuda ističe se, da ima na pašnjacima
premalo trave, a sistematski se ne rješava problem uređivanja i melioracije
pašnjaka, koji su zbog lošeg gospodarenja postali siromašniji. Ne
uviđa se dovoljno, da je danas potrebna veća površina pašnjaka za napasivanje
iste težine i vrste stoke upravo zbog degradacije pašnjačkog
staništa.


I zato poljoprivreda često zahtijeva dobivanje novih šumskih zemljišta
za potrebe stočarstva. U vezi s time je problem razgraniča vanja
šumskog i stočarskog zemljišta, koji se danas nastoji
u NRH riješiti. On se ipak ne će moći za dugo skinuti s dnevnog
reda, sve dok se ne pređe na sistem uređivanja paše i melioracije pašnjaka.
A na to šumarski stručnjaci ne mogu mnogo utjecati.


Zaključak


Na temelju analize podataka za godinu 1956. o umjetnoj obnovi šuma
u NRH, općih šumsko-tehničkih i socijalno-ekonomskih uvjeta i subjektivnih
okolnosti za taj rad može se za planiranje melioracija degradiranih
panjača na planinskom području zaključiti ovo:


1. gospodarski efekt umjetne obnove šuma može se brže, bolje, pouzdanije
i jeftinije postići melioracijom panjača nego pošumljavanjem
goleti;
2. da se.obnova šuma u degradiranim panjačama može u pojedinim
krajevima sistematski izvoditi, potrebno je prethodno i istodobno rješavati
problem paše na šumskim i poljoprivrednim zemljištima;
3. šumskoj privredi ove su postavke dovoljno poznate, ali za prelaz
na plansko rješavanje problema potrebna je uska i sistematska suradnja
s poljoprivredom, napose kod izrade perspektivnih planova integralne
melioracije degradiranih zemljišta za pojedine gospodarske cjeline.


ŠUMARSKI LIST 5-6/1957 str. 50     <-- 50 -->        PDF

SCHLUSSFOLGERUNGEN


Auf Grund der Analyse des Zahlenmaterials im Jahre 1966 über die künstliche
Verjüngung in Kroatien, der allgemeinen forsttechnischen, sozialwirtschaflichen


und lokalen
Verhältnisse, ikann man für die Planung der Meliorationen von degradierten
Niederwäldern im Gebirgsgebiet folgende Schlüsse ziehen:
1. Der wirtschaftliche Erfolg der künstlichen Verjüngung kann rascher, besser,
zuverlässiger und billiger durch Melioration der Niederwälder als durch Aufforstung
der Kahlflächen erzielt werden.
2. Die Verjüngung der degradierten Niederwälder kann in einzelnen Gebieten
systematisch vorgenommen werden, jedlsch nachdem vorher oder gleichzeitig das
Problem der Weide auf wald- und landwirtschaflichen Flächen gelöst ist.
3. Diese Bedingungen sind der Forstwirtschaft genug bekannt, es ist aber
für den Übergang auf die planmäsisige und systematische Lösung der Probleme
auch eine enge und systematische Zusammenarbeit mit der Landwirtschaft nötig,
besonders bei der Ausarbeitung von Perspektivplänen einer integralen Melioration
degradierter Böden für einzelne Wirtschaftskomplexe.
i


SUZBIJANJE AMORFE HERBICIDIMA


Ing. Ivan Spaić, Zagreb


Uvod


V fiziološkim procesima biljaka veliku važnost imaju izvjesne supstance, nazvane
fitohormonima. One aktiviziraju hranljive materije, reguliraju izmjenu tvari,
utječu na specijalizaciju stanica, usklađuju rad pojedinih organa i uopće doprinose
harmoničnom razvoju čitavog biljnog organizma. Hormoni, koji ravnaju rastenjem
biljaka, nazvani su auksinima, regulatorima rastenja i dr. Te materije nalaze se
u biljkama u izvanredno malenim poličinama pa ih je veoma teško izdvojiti i
odrediti im kemijski sastav. Ipak u novije vrijeme izdvojeni su i kemijski određeni
auksin a, auksin b i heteroauksin. Ove materije nisu specifične nego se nalaze u
raznim biljkama. Tako se na pr. auksinom iz kukuruza uspjelo izazvati rasten;e
prikraćenog cvjetnog drška tratinčice, mrtve koprive, Tradescantiae i dr. Nakon
tog otkrića utvrdilo se da i neki sintetički proizvedeni kemijski spojevi utječu na
rastenje biljaka slično kao i biljni hormoni. Tlo. su na pr. indoloctena_ kiselina (odgovara
kemijskom sastavu heteroauksina), indolbuterna, alfa-naftiloctena, betanaftalinoctena,
2i,4-diklorfenoksioctena, 2, 3, 5-trijodbenzojeva kiselina i dr. Primjenom
određenih količina ovih materija može se izazvati 11 ubrzati rastenje biljke
ili pojedinih njenih dijelova. Pokazalo se, međutim, također đa se unošenjem većih
količina ovih aktivnih materija u tkivo biljaka postiže obratan efekt, t. j . umjesto
pospješenja nastaje zastoj u rastu, a pri većim doziranjima i smrt biljke. Istraživanja
su intenzivno- nastavljena u oba pravca pa su već do sada postignuti značajni
rezultati (oživljavanje reznica ,dobijanje plodova bez sjemenki, uništavanje
korova).


Najveći napredak učinjen je u istraživanjima o suzbijanju korova. U poljoprivredi
se suzbijanju korova pridaje velika važnost. To je i razumljivo jer korov
na pr. u ratarskim kulturama može smanjiti prinos za jednu trećinu pa i više.
Za uništavanje korova već odavna se rabe kemijska sredstva. »Klasičnim« herbicidima
(Na-klorat, Na-arsenat, NH4-sulfat, sumporna kiselina, kainiti mineralna
ulja, nitroderivati fenola i kreozola i dr.) mogle su se tretirati samci nezasijane
zakorovljene površine jer su ova sredstva uništavala i kulturne biljke. Ispitivanjem
sintetički proizvedenih »materija rastenja« pronađena su, međutim, i takva sredstva,
koja imaju selektivno; herbicidno djelovanje t. ji. pomoću njih mogu se pri
određenom doziranju uništiti izvjesne korovske biljke, a da izvjesne kulturne biljke
ostanu pri tome neoštećene. Istraživanja u tom pravcu nastavljena su izvanrednom
intenzivnošću i do danas su se razvila gotovo do neslućenih razmjera. Rezultati


216