DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1957 str. 50     <-- 50 -->        PDF

SCHLUSSFOLGERUNGEN


Auf Grund der Analyse des Zahlenmaterials im Jahre 1966 über die künstliche
Verjüngung in Kroatien, der allgemeinen forsttechnischen, sozialwirtschaflichen


und lokalen
Verhältnisse, ikann man für die Planung der Meliorationen von degradierten
Niederwäldern im Gebirgsgebiet folgende Schlüsse ziehen:
1. Der wirtschaftliche Erfolg der künstlichen Verjüngung kann rascher, besser,
zuverlässiger und billiger durch Melioration der Niederwälder als durch Aufforstung
der Kahlflächen erzielt werden.
2. Die Verjüngung der degradierten Niederwälder kann in einzelnen Gebieten
systematisch vorgenommen werden, jedlsch nachdem vorher oder gleichzeitig das
Problem der Weide auf wald- und landwirtschaflichen Flächen gelöst ist.
3. Diese Bedingungen sind der Forstwirtschaft genug bekannt, es ist aber
für den Übergang auf die planmäsisige und systematische Lösung der Probleme
auch eine enge und systematische Zusammenarbeit mit der Landwirtschaft nötig,
besonders bei der Ausarbeitung von Perspektivplänen einer integralen Melioration
degradierter Böden für einzelne Wirtschaftskomplexe.
i


SUZBIJANJE AMORFE HERBICIDIMA


Ing. Ivan Spaić, Zagreb


Uvod


V fiziološkim procesima biljaka veliku važnost imaju izvjesne supstance, nazvane
fitohormonima. One aktiviziraju hranljive materije, reguliraju izmjenu tvari,
utječu na specijalizaciju stanica, usklađuju rad pojedinih organa i uopće doprinose
harmoničnom razvoju čitavog biljnog organizma. Hormoni, koji ravnaju rastenjem
biljaka, nazvani su auksinima, regulatorima rastenja i dr. Te materije nalaze se
u biljkama u izvanredno malenim poličinama pa ih je veoma teško izdvojiti i
odrediti im kemijski sastav. Ipak u novije vrijeme izdvojeni su i kemijski određeni
auksin a, auksin b i heteroauksin. Ove materije nisu specifične nego se nalaze u
raznim biljkama. Tako se na pr. auksinom iz kukuruza uspjelo izazvati rasten;e
prikraćenog cvjetnog drška tratinčice, mrtve koprive, Tradescantiae i dr. Nakon
tog otkrića utvrdilo se da i neki sintetički proizvedeni kemijski spojevi utječu na
rastenje biljaka slično kao i biljni hormoni. Tlo. su na pr. indoloctena_ kiselina (odgovara
kemijskom sastavu heteroauksina), indolbuterna, alfa-naftiloctena, betanaftalinoctena,
2i,4-diklorfenoksioctena, 2, 3, 5-trijodbenzojeva kiselina i dr. Primjenom
određenih količina ovih materija može se izazvati 11 ubrzati rastenje biljke
ili pojedinih njenih dijelova. Pokazalo se, međutim, također đa se unošenjem većih
količina ovih aktivnih materija u tkivo biljaka postiže obratan efekt, t. j . umjesto
pospješenja nastaje zastoj u rastu, a pri većim doziranjima i smrt biljke. Istraživanja
su intenzivno- nastavljena u oba pravca pa su već do sada postignuti značajni
rezultati (oživljavanje reznica ,dobijanje plodova bez sjemenki, uništavanje
korova).


Najveći napredak učinjen je u istraživanjima o suzbijanju korova. U poljoprivredi
se suzbijanju korova pridaje velika važnost. To je i razumljivo jer korov
na pr. u ratarskim kulturama može smanjiti prinos za jednu trećinu pa i više.
Za uništavanje korova već odavna se rabe kemijska sredstva. »Klasičnim« herbicidima
(Na-klorat, Na-arsenat, NH4-sulfat, sumporna kiselina, kainiti mineralna
ulja, nitroderivati fenola i kreozola i dr.) mogle su se tretirati samci nezasijane
zakorovljene površine jer su ova sredstva uništavala i kulturne biljke. Ispitivanjem
sintetički proizvedenih »materija rastenja« pronađena su, međutim, i takva sredstva,
koja imaju selektivno; herbicidno djelovanje t. ji. pomoću njih mogu se pri
određenom doziranju uništiti izvjesne korovske biljke, a da izvjesne kulturne biljke
ostanu pri tome neoštećene. Istraživanja u tom pravcu nastavljena su izvanrednom
intenzivnošću i do danas su se razvila gotovo do neslućenih razmjera. Rezultati


216




ŠUMARSKI LIST 5-6/1957 str. 51     <-- 51 -->        PDF

ovih istraživanja naišli su već do sada na najširu praktičnu primjenu. Uništavanje
korova t. zv. »hormonskim« herbicidima vrši se danas na golemim površinama u
svim zemljama racionalne poljoprivredne proizvodnje pa također i kod nas.


Među prvima bilo je otkriveno selektivno herbicidno djelovanje derivata
fenoksioctene kiseline. Naročito djelotvornim ploikazale su se di-i triklorfenoksioctena
kiselina (skraćeno nazvane 2,4- i 2,4,5-T) i 2-metil-4-klorfenoksioctena kiselina
(skraćeno MCP A). (U praksi se ne rabe čiste kiseline nego njihove Na-i
NH4-soli te razni esteri). Kasnije su pronađena još brojna druga sredstva s jednakim
ili sličnim djelovanjem, ali se za sada najviše nalaze u predaji preparati na
bazi 2,4-D, 2,4,5-T i MCPA. Sva ta sredstva imaju više-manje kompliciran kemijski
sastav pa ih se naziva kraticama kao na pr. M´CPB, IPC, CIPC, T´CA, ĆMU
i mn. dr.


Prvo su bila pronađena sredstva, koja uništavaju širokolisne zeljaste biljke,
dok uskolisnim (trave — Gramineae) pri određenoj upotrebi ne škode. Ova sredstva
primijenjuju se za suzbijanje korova u žitaricama (pšenica, raž, ječam i dr.).
Kasnije su, međutim, pronađena sredstva, s kojima se može izvršiti selektivno
suzbijanje korova u kukuruzu, prosu, grahui, djetelini, pamuku i dr.


Herbicidno djelovanje ovih sredstava sastoji se u tome, što ona uzrokuju promjene
u metabolizmu biljke (neka od njih razaraju odnosnoi sprečavaju stvaranje
klorofila) i razaraju stanične jezgre. Selektivno djelovanje navedenih sredstava još
nije potpuno razjašnjeno. Pretpostavlja se da biljke, koje su otporne prema ovim
sredstvima, posjeduju sposobnost da brzo pretvore aktivne herbicidne materije u
kakvu neaktivnu formu, dok neotporne biljke nemaju te sposobnosti. Naročito, međutim,
treba istaknuti da sva ova sredstva djeluju selektivno samo ako se primijenjuju
u točno određenim koncentracijama. Ako se sredstvo rabi u jačim koncentracijama,
ono ima totalno djelovanje t. j . uništava sve biljke — kulturne i korovske.


Herbicidi se mogu podijeliti na kontaktne i sistemične (translokacione). Kon- taktni
herbicidi uglavnom uništavaju one biljne dijelove, na koje su dospjeli tretiranjem
pa se zbog toga dešava da posušena biljka ponovo potjera iz korijena.
Aktivne materije sistemičnih herbicida bivaju raznešene po cijeloj biljci pa tako
dospijevaju i u korijen. Zbog toga se biljci ne posuše samo nadzemni dijelovi nego
i korijen pa ona nema mogućnosti da ponovno potjera. Otkriće sistemičnih herbicida
je utoliko značajnije što se pomoću njih mogu trajno uništiti i one biljke,
koje imaju veliku sposobnost reprodukcije iz dubokih i razgranjenih rizoma ili
korijenja.


U šumarstvu korov također uzrokuje velike smetnje u gospodarenju te može
nanijeti velike štete. Na nepošumljenim šumskim površinama korov onemogućuje
pošumljivanje. U mladim kulturama priječi razvoj te uzrokuje zastoj u rastu i
propadanje šumsko-kulturnih vrsta. U sastojinama zrelim za sječu onemogućuje
prirodno naplođivanje. Od posebne je važnosti problem suzbijanja korova u šumskim
rasadnicima jer je plijevljenje stalan, neophodan i skup rad u svim rasadnicima.


Savremeni herbicidi naišli su već na široku primjenu i u šumarstvu. Za sada
se oni najviše koriste za čišćenje zakorovljenih šumskih površina od zeljastih i
drvenastih vrsta korova u cilju privođenja tih površina proizvodnji. U rasadnicima
se oni upotrebljavaju jedino za čišćenje staza jer za sada još ne postoje
dovoljno! selektivni preparati, kojima bi se mogao uništiti korov, a da istovremeno
šumsko-kulturne biljke ostanu pošteđene. Istraživanja se, međutim, intenzivno vrše
i u tom pravcu pa postoji vjerojatnost da ćemo uskoro imati i takve preparate.


Zavod za zaštitu bilja NRH dobio je 1955. godine na ispitivanje izvjestan broj
herbicida. Zavod je ponudio Institutu za šumarska i lovna istraživanja NRH da
ispita uporabivost tih preparata za suzbijanje drvenastih korova, što je bilo prihvaćeno.
U ovom prikazu izloženi su rezultati obavljenih ispitivanja.


Upravitelju šumarije »Babja Gora« u Novoj Gradiški ing. V. Babicu kao i
osoblju ove šumarije zahvaljujem na velikoj pomoći u izvršenju pokusa.


Vlastita istraživanja


U našem nizinskom području, naročito u srednjoj i istočnoj Posavini,
velike šumske površine zakorovljene su amorfom (čivitnjača —
Amorpha frkiticosa L., fam. Papüiötnaceae). Budući da amorfa vrlo obilno


217




ŠUMARSKI LIST 5-6/1957 str. 52     <-- 52 -->        PDF

plodi, a njeno lagano sjeme raznosi poplavna voda, zakorovljena površina
naglo se povećava. Ova drvenasta grmolika biljka brzog i bujnog
rasta postaje sve ozbiljnijom smetnjom šumskom gospodarstvu u nizinskom
području. Amorfa ovdje naglo osvaja nepošumljene šumske površine
i onemogućuje pošumljavanje. Ona također prodire u novoosnovane
šumske kulture te budući da znatno brže i bujnije raste od većine šumsko-
kulturnih vrsta, prerašćuje ih i zagušuje i tako dovodi do nazadovanja
i propadanja mladih branjevina.


Šumari se bore protiv amorfe sasijecanjem ili prevršivanjem (prebijanjem)
njenih stabalaca odnosno izbo jaka. Ovaj način suzbijanja pokazao
se, međutim, potpuno neefikasnim zbog velike izbojne sposobnosti
amorfe, koja već za nekoliko tjedana iza sasijecanja ili prevršivanja potjera
i do 1 metar duge izbojke.


Obzirom na značaj amorfe, kao jedne od najštetnijih korovskih
vrsta u šumama nizinskog područja, odlučeno je da se uporabivost dostavljenih
herbicida istraži upravo za suzbijanje ovog drvenastog korova.
Ovo utoliko prije, što su šumarije Nova Gradiška i Novska još 1953. i
1954. godine zatražile da Institut izvrši na njihovom području pokuse suzbijanja
amorfe.


Mjesto i način rp,da


Pokusi su obavljeni tokom 1955. godine u šumi Krnad (šumarija
»Babja Gora« — Nova Gradiška). U nekoliko odjela ove šume, nakon
sječe ranije sastojine, zasađen je prije 6—7 godina žir. Sjetva je dobro
uspjela, ali je kulturu uskoro zakorovila amorfa, koja je potpuno zagušila
mlade hrastove biljke. Sječa amorfe nije koristila pa su mnoge biljke
već do sada stradale, a ostale su, čini se, bile osuđene na propast. Amorfa
je bila veoma gusta, visoka i teško prohodna.


Na navedenoj površini iskolčeno je i obilježeno u svibnju 1955. god.
14 pokusnih ploha, svaka površine 1 ar (10 X 10 m). Između pojedinih
ploha ostavljen je netretirani zaštitni pojas od najmanje 1 m širine,
osim između ploha 11 i 12 te 13 i 14. Bila je također iskolčena i 15-ta,
kontrolna ploha, koja nije tretirana. Ustvari kontrola pokusa bila je
čitava ostala netretirana površina, velika nekoliko desetaka ha.


Pokusi su izvršeni s četiri niže navedena herbicida u više varijanata.
Varijante su se odnosile na broj prskan ja te koncentraciju i količinu
emulzije. Neke plohe poprskane su samo jednom, neke dvaput, a neke
i po treći puta.


U načelu istraženo je djelovanje najnižih i najviših koncentracija
preparata, koje su, prema priloženim prospektima, proizvođači preporučili
za svoje proizvode. U jednom slučaju primijenjena je osim preporučenih
i znatno veća, gotovo drastična koncentracija (ploha br. 6).


U pogledu utroška emulzije po jedinici površine planirano je da se
sve plohe prvi puta poprskaju s količinom, koja odgovara utrošku od


1.000 l/ha. Međutim zbog visine i bujnog rasta amorfe ova količina na
plohama 1 i 6 nije dostajala pa su one bile poprskane s količinom, koja
odgovara utrošku od 1.500 l/ha. Prigodom drugog odnosno trećeg prskanja
utrošak je uvijek bio upola manji od prethodnog.


ŠUMARSKI LIST 5-6/1957 str. 53     <-- 53 -->        PDF

U vrijeme prvog tretiranja (24. V.) amorfa je prosječno bila visoka
1,5—1,7 m, veoma bujna i jedva prohodna. Pojedine manje partije na
nekim plohama bile su visoke i do 2,5 m. Na izbojcima su se počele formirati
ucvasti (na netretiranoj površini amorfa je počela cvasti 6.—8. VI.).
Na nekim plohama nalazili su pojedinačno veći ili manji grmovi gloga
i divlje ruže te pojedinačna stabalca brijesta i bijele topole, visoka do
2,5 m. Glog je već bio ocvao te je imao formirane zelene plodove. Veliki
i gusti grmovi gloga prskani su uglavnom samo po periferiji, a manje
iznutra. Detaljnim prskanjem takvih grmova potrošilo bi se, naime,
mnogo emulzije, a nastojalo se planirani utrošak emulzije što jednoličnije
raspodijeliti na čitavu plohu. Na svakoj plohi nalazilo se 10—20 hrastovih
biljaka, visokih do 0,5 m. O njihovoj zaštiti nije se u ovim pokusima
vodilo računa, jer bi oni ionako stradali, budući da ih je amorfa bila
sasvim potisnula.


Čitava amorfom zakorovljena površina obrasla je bujnom i gustom
travom unatoč jake zasjene upravo neprohodne amorfe. Travni pokrov
praktički se sastojao od vrsta Agrostfrs ulba i Cortex hirta. Na mjestima
rjeđeg sklopa amorfe, naročito u rupama, nastalim vađenjem panjeva,
obilno je pridolazio šaš Scirpus silvaticvis.


Na plohama 1—10 prvo štrcanje je obavljeno 24. V., drugo 22. VII.
a treće 8. IX. Na plohama 11—14 pokus je proveden na ovaj način: sredinom
lipnja sva amorfa — koja je inače u to vrijeme bila visoka oko
1,7 m — bila je nisko pri zemlji posječena. Iz panjeva su izbili novi
izbojci, koji su nakon cea 5 tjedana t. j . u vrijeme tretiranja 22. VII. bili
visoki 40—60 cm. Ove plohe bile su tretirane samo jednom i to emulzijom
slabije koncentracije. Pretpostavljalo se da će mladi izbojci biti
osjetljiviji na tretiranje nego odrasla amorfa te da će jednokratno prskanje
možda biti dovoljno da se postigne zadovoljavajući uspjeh.


Tretiranje je obavljeno leđnom prskalicom tt. »Bakar«, Novi Sad,
tipom »Automat« Nr. 54.
U pokusima je istraženo djelovanje ovih preparata:


Naziv preparata: Proizvođač:
DUPHAR 2,4,5-T M. O. AG-40 N. V. Philips-Roxane, Amsterdam
DUPHAR 2,4,5-T N. V. Philips-Roxane, Amsterdam
U 46 spezial BASF., Ludwigshafen a. Rhein
PANTOPUR Stickstoffwerke, Linz


Pregledavanje pokusnih ploha obavljano je svakog mjeseca tokom
vegetacione periode 1955. god. Zaključni pregled obavljen je sredinom
lipnja 1956. god. Bilo je, naime, važno utvrditi da li će posušena amorfa
ovog proljeća ponovno ozeleniti ili prskanje ima trajniji efekt.


Rezultati i diskusija


Sumaran pregled pokusa kao i postignuti rezultati najlakše se mogu
razabrati iz priložene tablice. Zbog mogućnosti uspoređivanja uspjeh u
pojedinim varijantama ocijenjen je brojkama 1—10 (1 — potpun neuspjeh,
10 — amorfa potpuno uništena).




ŠUMARSKI LIST 5-6/1957 str. 54     <-- 54 -->        PDF

Najbolji uspjeh postignut je na plohama 6, 11, 12, 13. Kako je ranije
navedeno, na plohama 11—14 poprskani su krajem srpnja mladi izbojci,
koji su potjerali nakon sječe amorfe u lipnju. Na plohi 6 primijenjena
je emulzija visoke koncentracije. Na svim ovim plohama u vrijeme zaključnog
pregleda nije bilo ni traga amorfi, iako je ona u vrijeme tretiranja
bila izvanredno gusta, a na plohi 6 visoka i do 2 m. Posušena stabalca
povalila su se pa je na plohama ostala smo bujna trava.


Na svim ostalim plohama, osim na 2,5 i 9, nalazio se tu i tamo po
koji izbojak iz korijena, visok do 0,5 m. Suha stabalca nisu bila povaljena,
nego su stajala. Uspjeh je i na ovim plohama bio veoma povoljan.


(V. si. 1—3. Slike su snimljene u rujnu 1956. g., dakle više od godinu
dana nakon tretiranja ploha).
SI. 1 — Izgled plohe 1 nakon više od SI. 2 — Izgled plohe 4 (detalj) suha
godinu dana iza tretiranja stabalca amorfe stoje


Kako se iz tablice razabire, najslabije je ocijenjen uspjeh postignut na
plohama 2, 5 i 9. Amorfa na ovim plohama najvećim dijelom je uništena,
no ipak je 1—10% strukova bilo zeleno. Ove plohe bile su tretirane
samo jedanput. Jednako stanje bilo je nakon prvog prskan ja i na
ostalim plohama, ali su preostali ili nanovo potjerani zeleni strukovi bili
uništeni drugim odnosno trećim prskanjem, koje na plohama uglavnom
zadovoljavaju obzirom na svrhu suzbijanja t. j . omogućivanje pošumljivanja
tretirane površine. Zeleni strukovi nalazili su se rijetko na čitavoj
površini, nisu pravili nikakvu zasjenu, a plohe su bile potpuno prohodne.


Na svim plohama trava je ostala veoma bujna, osim na plohi 10,
gdje je najvećim dijelom uništena. Grmovi divlje ruže te pojedinačna
stabalca brijesta i topole također su se totalno posušili. Grmovi gloga
bili su dijelom suhi, dijelom zeleni, no, kako je navedeno, oni nisu ni bili




ŠUMARSKI LIST 5-6/1957 str. 55     <-- 55 -->        PDF

Tabelarni pregled varijanata pokusa


T R E T I R A N J E
Ploha Prepara t 24
kon-
V.
koli22.
kon-
VII.
koli8.
kon-
IX.
kolicd
St centr.
/o
čina
1/ha
centr. čina
1/ha
centr. čina
1/ha O 3
i 2,4,5-T M.O. AG-40 0,3 1.500 0,3 50 0 0,3 25 0 9
2 2,4,5-T M.O. AG-40 i,5 1.000 | 6
3 2,4,5-T 0,2 1.000 0,2 500 0,2 30 0 9
4 2,4,5-T 0,4 1.000 0,4 500 9
5 2,4,5-T i,5 1.000 6
6 2,4,5-T 5,0 1.500 10
7 U 46 spezial 0,5 1,000 o,5 50 0 0,5 30 0 9
8 U 46 spezial o,75 1.000 0,75 50 0 8
9 PANTOPUR 10,0 1.000 6
IO PANTOPUR 10,0 60 0 10,0 600 10,0 300 9
i i 2,4,5-T M.O. AG-40 o,3 1.000 10
12 2,4,5-T 0,2 1.000 10
13 U 46 spezial o,5 1.000 1 0
14 PANTOPUR 10,0 600 9


detaljno prskani. Ipak se moglo primijetiti da je glog mnogo rezistentniji
prema primijenjenim herbicidima od amorfe i divlje ruže. Dosta hrastovih
biljaka se posušilo, ali je interesantno da je više od polovine hrastića
ostalo zgleno odnosno samo djelomično oštećeno. To vjerojatno treba pripisati
činjenici, što su se hrastići nalazili sasvim ispod guste amorfe te
nisu došli direktno u dodir sa herbicidom.


Amorfa je na netretiranoj površini bila visoka oko 2,5 m, veoma
bujna i u punom cvatu. Prošle godine posječena amorfa (kontrola plohama
11—14) bila je visoka prosječno 1,6 m, u cvatu i vrlo bujna.


Kako se razabire, najslabiji (iako još uvijek uglavnom zadovoljavajući)
rezultati postignuti su na plohama, gdje je obavljeno samo jedno
prskanje. Iznimku čine plohe 6 (znatno viša koncentracija od preporučene)
te 11, 12, 13 i 14 (mladi, niski izbojci). Inače povoljniji rezultati
postignuti su višekratnim tretiranjem.


Svakako bi trebalo utvrditi koja je varijanta odnosno koji način suzbijanja
amorfe najekonomičiji t. j . da li:
a) dvokratno odnosno trokratno prskanje odrasle amorfe s emulzijom
obične koncentracije;


b) jednokratno prskanje emulzijom znatno jače koncentracije;


c) prethodna sječa amorfe uz naknadno jednokratno prskanje emulzijom
slabije koncentracije.
Ovu analizu za sada je nemoguće sprovesti jer je nepoznata cijena
pojedinih preparata. Osim toga ona izlazi iz okvira ovdje postavljenog




ŠUMARSKI LIST 5-6/1957 str. 56     <-- 56 -->        PDF

zadatka ( utvrditi efikasnost preparata). Izgleda, međutim, da bi od ukupnih
troškova veći dio otpao na radničke nadnice, dopremu vode i druge
tehničke radove oko provedbe suzbijanja, a manji dio za nabavu herbicida.


Zaključak


Svi ispitivani preparati pokazali su se uporabivim za suzbijanje
amorfe. J ; i ´ . j


Siguran uspjeh postiže se trokratnim prskanjem. U tom slučaju
dostaju slabije koncentracije emulzija. S preparatom DUPHAR 2, 4, 5-T
postignut je pun uspjeh i s jednokratnim tretiranjem, ali uz primjenu
znatno jače koncentracije emulzije (5%) od uobičajenih (oko 0,2—0,5%),


Jednokratno prskanje normalnim koncentracijama daje mnogo slabije
rezultate. Ako se, međutim, poprskaju mladi, 0,5—0,6 m visoki izbojci
iz panja prethodno posječene amorfe, postiže se pun uspjeh i
s jednokratnim prskanjem čak uz primjenu emulzija slabije koncentracije.


U sličnim prilikama uzrasta i gustoće amorfe, u kojima su vršeni
opisani pokusi, prvo tretiranje treba obaviti s najmanje 1.000 l/ha emulzije.
S manjom količinom ne mogu se poprskati svi zeleni dijelovi amorfe.
Prigodom naknadnih prskanja ta se količina može sukcesivno smanjivati
na polovinu, budući da je zelene amorfe sve manje zbog prethodnih tretiranja.


LITERATURA


1. A h 1 g r e n-K 1 i n g m a n-W o 1 f : Principles of Weed Control. New York 1951.
2. Breme r H. i dr.: Unkraut-Bekämpfungi. Frankfurt am Main 1952.
3.
N i k o 1 i ć V.: Aktivne materije kao sredstva za uništavanje korova. Zaštita
bilja br. 3, Beograd 1951.
4. Wen t F.: Lehrbuch der allgemeinen Botanik. Jena 1933.
i
ZUSAMMENFASSUNG


Amorpha-Vertilgung mittels Herbiziden
Amorpha (gemeiner Indigo — Amorpha fruticosa L.) stellt ein grosses Hindernis
für die Forstwirtschaft in Niederungsgebieten dar. Autor hat Vertilgungsversuche
an diesem hölzernen Unkraut mittels einigen modernen Herbiziden (s.
Seite...) durchgeführt und in dem Artikel wird über die Ergebnisse dieser Versuche
berichtet.
Alle geprüften Präparate haben sich für die Amorpha-Vertilgung als brauchbar
gezeigt.
Ein sicherer Erfolg wird durch dreimaliges Spritzen erzielt. In diesem Falle
genügen schwächere Konzentrationen der Emulsion. Mittels Präparat DUPHAR
2,4,5-T, bei Anwendung erheblich höherer Konzentration (5%) als üblich (0,2-0,5%),
wurde voller Erfolg auch durch einmaliges Spritzen erzielt.
Durch einmaliges Spritzen mit normalen Konzentrationen wurden viel schwächere
Resultate erreicht. Wenn man, aber, junge, 0,5—0,6 m hohe neuausgetriebene
Stockausschläge der vorher ausgehauenen Amorpha spritzt, wird ein voller Erfolg
auch durch einmaliges Spritzen, sogar durch Anwendung der Emulsionen schwächerer
Konzentrationen erzielt.
In ähnlichen Wuchs- und Dichte-Fällen der Amorpha, in denen die geschilderten
Versuche durchgeführt wurden (Amorpha durchschnittlich 1,6—1,8 m hoch,
sehr dicht, kaum gangbar), muss man für das erste Spritzen wenigstens l.O001/ha
Emulsion verwenden. Mit weniger Menge der Emulsion kann man nicht alle grünen
Teile bespritzen. Bei nachträglichem Spritzen kann sich diese Menge sukzessiv um
die Hälfte vermindern, da die grüne Amorpha wegen vorhergehender Spritzen sich
ständig verringert.