DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1957 str. 67 <-- 67 --> PDF |
4. Uloga i zadatak srednjih šumarskih škola u odgoju tehničara onakvog kakovog traži praksa Da bi tehničari zadovoljili zadatcima u praksi u izvršnom smislu, moraju steći praktično znanje već u školi. Trebalo bi da tehničari tokom školovanja praktično rade neke poslove koji im u privredi poslije završetka školovanja dolaze na pr. iz geodezije, uzgoja, uređivanja, iskorištavanja i dr. predmeta. Važno je na pr. za šumarske tehničare da u geodeziji steknu veliku rutinu u rukovanju s instrumentima a za njih je suvišno da uče izvode raznih formula. Dosta je da on zna konačni rezultat formule i da taj rezultat znade u praksi upotrijebiti. Kod uređivanja je potrebnije da tehničar znade rukovati s instrumentima (hipsometrima, pantografom i svrdlom za mjerenje prirasta) nego da se previše bavi s istorijatom uređivanja i raznim naučno sistematski sređenim metodama za obračun drvnih masa (Austrijska kamerama taksa i dr.), jer to dobar dio nauči bez razumjevanja pa odmah i zaboravi a ono što se praktično nauči ostaje za uvijek. Iskorištavanje bi trebali učiti na terenu i u pilanama jer se samo učenjem u praksi stiče mnogo veće znanje koje je za snalaženje u praksi neophodno. Iz uzgoja je potrebno što više prakti čno raditi u šumskim vrtovima i na te renu. Teoretsku stranu treba savladati u školskim klupama. Sve napred navedeno vrijedi i za ostale grane šumarske djelatnosti: za štitu šuma, prometala, građevinarstvo, botaniku i dr. Međutim za to je potre bno stvoriti i preduvjete koje mi na žalost sada nemamo. Naše srednje šu marske škole osnovane su naprečac, i stoje u organizacionom pogledu gore čak nego što je to moglo biti. Sve se te škole svode na svega nekoliko tijesnih učio nica a sve drugo izostaje: zavodi za de monstracije, pokusni objekti i t. d. Na ma su u tu svrhu potrebni koledži i tre ba zapeti da se to čim prije barem u program uvrsti. Radi boljeg stručnog usavršavanja tehničari bi trebali tokom ferijalnih raspusta obavezno ići na praktičan rad pod rukovođenjem nastavnog kadra. Nadajmo se da smo se u ovome tre nutku našli na prekretnici kad je i ina če postala aktuelna tema o samoj loka ciji šumarske škole. Vežimo dakle uz taj problem i sve ostale napred izložene probleme, te potražimo što skorije izlaz iz stanja koje sada nije niti malo ružičasto. Ing. 1. Mrzljak STUDIJSKO PUTOVANJE STIPENDISTA ICA U FRANCUSKOJ Jugoslavenski šumari: ing. Salko Đikić, profesor šumarskog fakulteta u Sarajevu, ing. Mihajlo Mahajlov, načelnik u Sekretarijatu za šumarstvo N. R. Makedonije, ing* Slobodan Zivgarević, direktor Šumskog gazdinstva Priština, ing. Ante Rađovčić, upravitelj Šumarije Knin i ing. Milan Šaulić, direktor Šumskog gazdinstva Kotor — posjetili su u vremenu od 23. svibnja do 1. srpnja 1956. g. Francusku, sudjelujući u studijskom putovanju u okviru američke tehničke pomoći (International. Cooperation Administration — ICA) po temi »Pošumljivanje golih terena«. Program se sastojao od tri glavne etape: Prva je obuhvatila sudjelovanje grupe u radu dviju potkomisija FAO-a: Koordinacione potkomisije za mediteranska šumarska pitanja, koja je zasjedala u Nici od 27. do 29. svibnja, čemu je slijedila stručna ekskurzija u području Provanse, i Evropske šumarske komisije, čija je radna grupa za pošumljavanje zasjedala u Nimes-u od 3. do 5. lipnja, dok je stručna ekskurzija ove grupe u područje južnog dijela Središnjeg Masiva trajala do 10. lipnja. U ovu etapu programa spada i sudjelovanje u radu Kongresa francuskog saveza planinskog gazdinstva u Perpignanu. Druga etapa je obuhvatila centralne oblasti Francuske (područje Sologne, arboretum Les Barres i pošumljavanja oko Chalon-sur-Saöne). Treća etapa obuhvatila je Nanccy, centar francuske šumarske nauke, sa Vogezima. Peto zasjedanje Koordinacione potko misije za šumarska pitanja Sredozemlja (Sous-comission de coordination des questions forestieres mediterraneennes FAO — »Sylva mediterranea«) imalo je kako radni tako i svečani karakter. Sve čani, jer su se tu. 34 godine nakon osni vanja Silve mediteranee. sastali emi nentni šumari koji srjadaju među niene osnivače (prof. Philibert Guinier. Gon zales Vazquez, prof. Aleksandar U«re nović), a radni, jer je na zasjedanju, po |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1957 str. 68 <-- 68 --> PDF |
red niza organizacionih pitanja i raspravljanja o izvještajima brojnih radnih grupa, važno mjesto zauzelo pitanje razgraničenja mediteranskog područja, pri čemu su se sukobile dvije teze: ekološka i ekonomska. Ova je posljednja prevagnula te je konačno zaključeno da za pripadnost jedne zemlje Sredozemlju nije odlučujuće samo da li ona ekološki spada u tu oblast nego su još bitniji ekonomski momenti, jer je svrha organizacije FAO međunarodna suradnja i pomoć kod rješavanja složenih pitanja ekonomike degradiranih područja Mediterana. U zasjedanju je uzelo učešća 3.5 delegata iz 11 zemalja (Francuska, Grčka, Iran, Izrael, Jugoslavija, Libanon, Maroko, Portugal, Španija, Tunis i Turska). Ekskurzija u Provansi kretala se maršrutom: Nice — Cannes — Antibes — Agay — šumski masiv Esterel — Sainte Maxime — masiv Maures — St. Honore — Lavandou — Otok Port-Cros — Marseille — Aix-en-Provence — masiv Ventoux — Avignon — rezervat Camargue — Nimes. Vrijedno je istaći nekoliko bitnih točaka koje su posjećene tokom ove ekskurzije: — Vila Thuret u Antibes-u sa arboretumom u kome je zastupljeno mnoštvo vrsta iz raznih zemalja globusa, među kojima je naročito zapaženo 36 vrsta eukaliptusa od kojih su mnogi stradali za vrijeme vanredno oštre zime siječnjaveljače 1956. godine. — Šumski masiv Esterel. površine cea 5.8O0 ha državne šume na silikatnom tlu sa mješovitim sastojinama primorskog bora i hrasta plutnjaka, dok na vapnenačkoj podlozi pridolazi alepski bor sa podstojnom makijom. Uslijed velike opasnosti od požara, biološka metoda preventivne borbe protiv požara sastoji se u potiskivanju makije i održavanju nadstojnog bora ü gustom sklopu. — Radi borbe protiv čestih požara, koji su strašan neprijatelj francuskih šuma i znaju uništiti stotine i hiljade hektara u nekoliko minuta, organizirana je specijalna služba sa izvidnicama, kamion-cisternama i potrebnim priborom za gašenje. Takva jedna izvidnica, na koti Nötre-Dame-des-anses u masivu Maures (771 m. nadm. vis.), visoka je 20 m i snabdjevena je potrebnim instrumentarijem za određivanje koordinata epicentra požara i telefonskim uređajima koji povezuju čitav sistem izvidnica, što omogućava brzu intervenciju, a ta je od neobično velike važnosti obzirom na intenzitet širenja vatre u uslovima orkanski jakih vjetrova (mistral, tramontane). — Klimaksna šuma crnike (Quercusilex) na krečnjacima Ijerskih Otoka (lies d´Hyeres), koja služi kao primjer progresivnog razvoja zajednice Quercetum ilicis u uslovima eliminacije utjecaja čovjeka. Zanimljiva je teza prof. Molinier-a prema kojoj alepski bor pripada genetski istoj geološkoj periodi kojoj i Q. ilex. — Šumski masiv planine Ventoux na vapnenačkoj podlozi sa vrlo jasno izraženim vertikalnim poredaj em vegetacijskih etaža. Najdonja etaža (do 400 m) je mediteranska, sa crnikom kao karakterističnom vrstom. Iznad nje, 1.200 m vis., slijedi etaža niskih mediteranskih planina sa hrastom meduncem. Od 1.200. do 1.500 m proteže se zona bukve (planinska etaža). Iznad etaže bukve penje se do 1.800 m suibalpinska etaža u kojoj nema vegetacije radi vanredno jakih vjetrova mistrala koji ovdje dosižu fantastičnu brzinu od 290 km/h i tek u zaštićenim položajima ima klekovine. Sam vrh planine (od 1.880 do 1.912 m) pripada alpinskoj etaži koja je ustvari beskrajno more kamenja. Naročito ie vrijedno zabilježiti veliki uspjeh koji je ovdje postignut unošenjem atlaskog cedra u zonu hrasta medunca 1862. g. Danas je 150 ha cedrove kulture već predmet eksploatacije. Sastanak radne grupe za pošumljavanje Evropske šumarske komisiie (Groupe de travail du boisement et du reboisement de la Commission europeenne des forets FAO) bio je posvećen pitanju dosadašnjih rezultata na pošumljavanjima u zemljama-članicama i pitanju racionalnog korišćenja zemljišta. Prisustvovali su delegati i posmatrači 11 zemalja (Francuska, Iran, Italija, Izrael, Jugoslavija, Luxemburg, Španija, Švedska, Švicarska, Turska i Velika Britanija). Stručna ekskurzija kroz područje Languedoc- a, odnosno Južnog dijela Centralnog Masiva, odvijala se maršrutom Nimes — masiv Aigoual — Meyrueis — Les Causses — Roquefort — Lacaune — masiv Espinouse — Lamalou-les-bains — Cassagholes — Sylvetum Grandsagnes — Mazamet — Faillades — Montagne Noire — Carcassonne — Perpignan. Radi pomanjkanja prostora istaći ćemo samo najvažnije punktove sa ove ekskurzije. — Šumski masiv Aigoual, gdje je učesnicima prikazano životno djelo velikog francuskog šumara Georgesa Fabre-a. Do polovine prošlog vijeka degradirano |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1957 str. 69 <-- 69 --> PDF |
područje sa svega 9—10.000 ha šikara bukve, danas je Aigoual masiv od 16.000 šuma u kojima su već izvršene konverzije iz pionirskih kultura crnog bora i P. laricio u klimaksne sastojine jele, smrče, cedra, ariša i bukve. Današnji radovi na pošumljavanju sadnjom trogodišnjih prepikiranih sadnica Pinus laricio i Picea excelsa izvode se u 1 m širokim preoranim brazdama. George Fabre osnovao je tamo niz arboretuma, kao protagonista unošenja egzota u Francusku, sa 9 vrsta jela, 5 vrsta smrče, 4 vrste bora i 12, ostalih šumskih vrsta, domaćih i stranih, čime je dao prekrasan primjer uspjelog unošenja egzota kao meliorativnih vrsta. — Vapnenačke visoravni Les Causses, slične našim kraškim plato-ima, koje se prostiru u površini od cea 500.000 ha, predstavljaju degradirane površine sa ekstenzivnom ispašom ovaca. Tu se sada vrše zaštitna pošumljavanja crnim borom, cedrom i arišem. — Šumski masiv Espinouse, na silikatnoj podlozi, gdje smo mogli vidjeti rezultate nekih oblika udruživanja sitnih posjednika šume radi zajedničkog pošumljivanja većih površina goleti, koristeći subvenciju Nacionalnog šumarskog fonda (FFN). To je ujedno tipično područje koje stanovništvo napušta. Da bi se zaustavio taj neželjeni proces emigracije, nastoji se uspostaviti »agrosilvopastoralna ravnoteža« putem pošumljavanja bujadnica, vriština i drugih degradiranih zemljišta i melioracije pašnjaka. U kantonu Gazel i Combesalat prikazani su nam rasadnici i pošumljavanje primjenom visoke agrotehnike. Upotrebljavaju se kod sadnje Pinus laricio corsicana i Picea excelsa na vrištinama, Piceo excelsa i Picea sitehensis na tlima obraslim genistom i Pseudotsuga Douglasii uz Abies grandis na bujadnicama i uopće terenima obraslim visokim papratima. Obje ekskurzije bile su uzorno organizirane i mogu poslužiti primjerom kako treba organizirati slična putovanja u bilo kojoj zemlji. Svaki učesnik dobio je kartu područja u kome se kretala ekskurzija (autobusom) u mjerilu 1 : 200´.000 sa ucrtanom maršrutom i stajalištima, referate o pitanjima koja su predmet posjete svakog pojedinog stajališta, kojih je bilo ukupno 32, i priručnik u kojemu je učesnik mogao naći opis cijelog područja ekskurzije i u svakom času imati najvanžije Podatke o lokalitetu u kom se taj čas nalazi. S vremena na vrijeme vođa puta je preko mikrofona u autobusu skretao pažnju učesnicima na važnije momente. Kongres Francuskog Saveza planinskog gazdinstva (Association frangaise de l´economie alpestre) održan je uPerpignanu 11. lipnja. Izneseni su mnogi interesantni referati sa područja planinskog pašnjarstva. Izučavanje ovih referata može biti od koristi kod primjene sličnih principa pašnjačkog gospodarenja u sličnim uslovima kod nas. Les Barres sa svojim arboreturnom od 40 hektara i Šumarskom školom u kojoj se obrazuje niži i srednji šumarski kadar za čitavu zemlju, predstavlja važan centar šumarske znanosti u Francuskoj. Ovdje se vrši čitav niz eksperimentalnih istraživanja kao što su: izbor vrsta za pojedina staništa kod vještačkih pošumljavanja, hibridizacija četinjača, vegetativno razmnožavanje četinjača radi obezbjeđenja čistih linija (klonova), upotreba mehanizacije kod pošumljavanja, ispitivanja svojstava tla radi odabiranja najsvrsishodnije tehnike pošumljavanja i t. d. Pored mnoštva vrta koje smo ovdje upoznali, pokazan nam je i rasadnik, trušnica, klijalište, školski objekti i t .d. U oblasti Sologne grupa je posjetila nekoliko površina pošumljenih sredstvima FFN. na privatnim terenima. Upotrebljene vrste su pretežno borovi, smrče i ariš na landama. Radi zaštite od zečeva i divljih kunića kulture se ograđuju žičanom mrežom. Sadnja se vrši u 80 cm duboke preorane brazde pa održavanje nije potrebno. Zapažena je ogromna razlika između ove nove i stare metode sadnjom u rupe kod koje je brzo dolazilo do zakorovljavanja i ima slab uspjehu U području općine Givry kod Chalon- sur-saone priređena je masovna demonstracija za sve francuske konzervatore kojom je šumsko-istražiivačka stanica u Nancy-u prikazala upotrebu mehanizaciie kod obrade zemljišta za sadnju na krečnjačkom terenu. Prikazan je rad dviju vrsta plugova: jedan (decapeuse) skida travni pokrov sa brazde, a drugi (sous-soleuse) razbija supstrat čime je obrada tla dovršena. Napominje se da ovdje supstrat nije kompaktan i ne izbija na površinu nego je razbijen u krupnije česti kamenja ispod gustog travnog pokrivača. Sadnja trogodišnjih borovih biljaka vrši se golim žiljern, dok se sadnja cedra vrši isključivo u lončićima. Plugove sous-soleuse pokreću trastori jačine 35—40 k. s. Nadalje je prikazan rad stroja »polvculteur« koji buši |