DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1957 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Iz prednjeg razmatranja slijedi, da su ove tri nove oblasti zaista postavljene na stručnu, čvrstu i stalnu gospodarsku i fitocenološku osnovu pa predstavljaju stabilne gospodarske cjeline višega reda, koje su solidan temelj za perspektivna planiranja o unapređivanju šumskog gospodarstva i razvijanju drvne industrije. Šumskogospodarska područja U uvodu je već obrazložena potreba osnivanja područja kao uređajnih jedinica višega reda, u kojima se bez gospodarskih žrtava ima izravnati sječivi prihod odnosno osigurati potrajnost prihoda i time vršiti normalizacija šumske proizvodnje. Ali u NRH ima i velikih površina degradiranih šuma", za koje nije sa uređajne strane važan sječivi prihod nego meliorativni zahvati, koji imadu takove šume prevesti u redovite visoke šume. Iz fitocenološke analize pojedine oblasti razabrao sam, da se i njihovi pojedini dijelovi mogu izlučiti u područja na osnovi fitocenoloških razlika, načina gospodarenja i geografskog položaja. Pojedini kriterij može u jednom slučaju biti više odlučan a u drugom manje. U ovako izlučenim područjima lako će se provesti postavljeni uređajni zahtjev. Izlučivanje područja po gravitacijama nije uspjelo udovoljiti zahtjevu za izravnanje sječivog prihoda. A danas ovaj kriterij za izlučivanje područja nije važan ni sa stanovišta iskorišćavanja šuma, kada gravitacija, obzirom na stalno pojačano izgrađivanje šumskih cesta, gubi polagano svoju važnost jedine izvozne mogućnosti. Područja u oblasti jednodobnih šuma. U toj su oblasti za izlučivanje područja jednako važna sva tri kriterija. Raznolikost mnogobrojnih šumskih zajednica ove oblasti ovisi o vodoravnom i visinskom rasprostranjenju, ekspoziciji, inklinaciji, fizikalnim svojstvima i kemijskom sastavu tala. Te se zajednice mogu, obzirom na način gospodarenja u glavnoj zajednici, podijeliti u dvije skupine: zajednice higrofilnih nizinskih šuma i zajednice mezofilnih šuma brežuljaka i gora. Glavni predstavnik prve skupine je šuma hrasta lužnjaka a druge šuma hrasta kitnjaka i graba te šuma bukve. Prva skupina šuma dolazi na aluvijalnim nanosima uz rijeke Dravu, Dunav, Savu i Kupu. Na najnižim poplavnim mjestima dolaze šume vrbe, topole i johe, a na višim, od poplavnih ili oborinskih voda još uvijek vlažnim položajima, šume lužnjaka. U šumama lužnjaka, u smjesi sa jasenom, brijestom, grabom, lipom, topolom, johom i dr., vodi se poseban način gospodarenja. Radi proizvodnje najfinije hrastove furnirske robe ove se šume gospodare pretežno uz visoku ophodnju. Kako te šume, sastavljene pretežno od heliofilnih vrsta, rastu na vlažnim, dubokim i na mineralnim hranivima bogatim tlima, to se one lako i brzo pomlađuju, ali još lakše i brže zakorove. U svrhu osiguranja prirodnog pomlađenja ovdje je potreban i odgovarajući način gospodarenja. Kako radi plodnog tla postoji opasnost brzog zakorovljivanja, a jer lužnjak rodi sjemenom svake 2—4 godine, pa je moguće brzo pomlađenje hrastom, to je dovoljno pomladno razdoblje od 5 godina. Stoga se sastojine likvidiraju u jednom sijeku. Do tog sijeka vrše se |