DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 7-8/1957 str. 14     <-- 14 -->        PDF

prorede tako, da je pred sječu obrast oko 0,6—0,7. U godini dobrog uroda,
kada počinje padati zdravi žir, zabrani se petgodišnja sječna površina. Dobro
je, da prije zabrane svinje pojedu prvi, obično nevaljali, žir i preruju
tlo. Kada je zabranjena površina pomlađena, pristupa se dovršnom sijeku
na godišnjoj sječnoj površini. Sječine se nižu prostorno jedna za drugom
radi toga, da se po njima vrši izvoz samo jedamputa. Iza toga se sječina
uređuje obzirom na korisni pomladak i popunjuje biljkama one vrste,
koje nema dovoljno. U godini uroda žira iza početka sječe zabrani se nova
petgodišnja površina. Praksa je potvrdila, da ovakav način vođenja sječa
daje dobre rezultate, a da dulja pomladna razdoblja vode neminovno do
jakog zakorovljivanja, pa je tada pomlađenje vrlo skupo i dugotrajno. Ovaj
način sječe naši su Križevčani zvali čista sječa uz petgodišnju predzabranu,
dok je ona zapravo oplodna sječa sa skraćenim pomladnim razdobljem.


U šumama vrba i topola vrši se uglavnom čista sječa, a sječna površina
pomlađuje umjetnim putem na poznate načine.


Obzirom na geografski smještaj u porječju navedenih rijeka ove su nizinske
šume podijeljene na četiri područja: podravsko (I), podunavsko (II),
posavsko (III) i pokupsko (IV). Položaj i veličina ovih područja vide se iz
priloga 3 i 4.


Pokupsko područje je dosta maleno, ali je vrlo važno zbog velikih radova
na melioraciji tla — odvodnjavanju.


Sume mekih listača nisu se mogle izlučiti u posebna područja iz
razloga, što ih ima malo i nisu prostorno povezane, ali su, gjegod je bilo
moguće, izlučene u posebne jedinice.


Ova se područja ističu i s razloga, što nam brzo mogu dati razne potrebne
podatke o hrastu lužnjaku i mekim listačama, ovim našim gospodarski
vrlo važnim ali i kritičnim vrstama drveća.


U okviru ovih područja moguće je izravnanje sječivog prihoda, jer za
to postoje potrebni uslovi, koji su već navedeni.


Druga skupina šuma naseljuje srednje vlažna i srednje duboka tla
brežuljaka i planina. Osim glavnih zajednica kitnjaka, graba u najnižem
pojasu i bukve iznad toga pojasa do najviših vrhova, dolaze još neke
manje zastupane zajednice, određene ekspozicijom, inklinacijom, visinskim
položajem, raznim svojstvima tla: medunac — crni grab, kitnjak — kesten,
bukva — jela, gorski javor — jasen.


Kako šume kitnjaka i ob. graba rastu na tlima, koja su u svakom


pogledu slabija od tala, na kojima dolazi lužnjak, to se njihov pomladak


razvija sporije i teže, ali se zato sporije i teže razvija i korov. A jer i


kitnjak rodi sjemenom svake 2—4 godine, to se kod ove šume pomladno


razdoblje obično produžuje do 10 godina, a sastojine obično likvidiraju u


dva sijeka. Dakle sječa nešto drukčija nego kod lužnjaka.


Kod šume kitnjaka i kestena vrši se sječa na isti način.


Šuma medunca i crnog graba ima u ovoj oblasti ponajviše zaštitni


značaj, pa tu nema neke tipične sječe, već se vade samo pojedina stabla.


Kod skiofilnih bukovih šuma, koje dobro rode sjemenom svake 7—8


godine a rastu na dobrim ili srednje dobrim tlima, vrši se oplodna sječa


obično u tri sijeka uz pomladno razdoblje od prosječno 15 godina. Opet


nešto drukčije nego kod hrastova.