DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1957 str. 6     <-- 6 -->        PDF

Naravno, da je neprovedivo i trajno podmirenje lokalnih potreba ostalim
šumskim proizvodima.


Dosadašnja podjela na područja i oblasti nije mogla udovoljiti ni drugom
zahtjevu općih uputstava iz 1948. t. j . da se unutar područja, a izuzetno
unutar oblasti, vrši izravnanje sječivog prihoda.


Za tu svrhu ova uputstva traže, da se u jedno područje stave one
šume i krajevi, između kojih postoji unutarnja povezanost, uslovljena bilo
konfiguracijom terena, bilo prometnim bilo ostalim prilikama. Dakle povezivanje
je u prvom redu uslovljeno gravitacijama odnosno prilikama eksploatacione
naravi. To je i razumljivo obzirom na prvi zahtjev za stvaranje
područja.


Ako bi se u jednom području imala istodobno ostvariti ova dva zahtjeva,
što se može zaključiti iz propisa uputstava, onda to znači, da bi se
u okviru tog područja imao sječivi prihod izravnati sa potrebom. Kako je
pak većina ovih područja deficitarna na drvu u odnosu na ovu potrebu, što
se vidi iz izlaganja o drvnoindustrijskim poduzećima, to bi takvo izravnanje
vodilo do daljnjeg smanjivanja šumskog fonda odnosno do postepenog
nestajanja šuma. A racionalno šumsko gospodarstvo ne dozvoljava ovakvo
izravnavanje.


U dosadašnjim područjima i oblastima ne može se svuda vršiti izravnavanje
sječivog prihoda ni onda, ako bi se ono htjelo provoditi i sa
ispravnog, uređajnog, stanovišta. Izravnanje, izjednačenje sječivog prihoda
znači osiguranje godišnje potrajnosti toga prihoda. Kod jednodobnih šuma
ta se potrajnost, i to u prvom redu glavnog prihoda, osigurava stvaranjem
takvih odnosa između dobnih razreda, da njihove površine budu jednake.
To se može postići, ako prevladavaju iste ili u gospodarskom smislu srodne
vrste drveća, ako kod gospodarskih jedinica postoji isti ili sličan način gospodarenja,
ako među ophodnjama ne bude prevelike razlike. Kod prebornih
šuma ta se potrajnost osigurava stvaranjem u sastojinama normalnih,
uravnoteženih ,najpovoljnijih masa odnosno prirasta. To se kod današnjeg
stanja tih šuma može postići održavanjem iste ophodnjice, izvođenjem ne
prejakog intenziteta sječa u sastojinama prašumskog tipa, ograničenjem
sječa kod sastojina sa niskom masom na čisto uzgojne i zaštitne zahvate.
Dakle kod jednih i drugih šuma to se izravnanje postizava, ako postoje
uslovi čisto gospodarske naravi. Kod sredozemnih i polusredozemnih šuma
provode se meliorativni zahvati, a ne neke redovite sječe, pa tu nema izravnavanja
sječivog prihoda.


Iz podrobnije analize pojedinih područja i oblasti vidi se, da se u do


sadašnjim područjima i oblastima ne može provesti izravnanje sječivog


prihoda bez gospodarskih žrtava ni sa tog, uređajnog, stanovišta.


Diljsko područje donjoposavske oblasti je sastavljeno iz posavskih nizinskih šuma


lužnjaka, prigorskih šuma kitnjaka i graba te diljskih brdskih bukovih šuma, sa


raznim ophodnjama i posebnim načinima gospodarenja. Tu je izravnanje teško izvršiti.


U bosutskom području sa pretežno srednjedobnim sastojinama najkvalitetnijeg luž


njaka, koje se ne smiju sjeći, dok u njima ne bude odgovarajući postotak furnirskih


trupaca, nema izravnanja. U vukovarskom području sa podunavskim šumama mekih


listača i nizinskim šumama lužnjaka sa raznim unesenim vrstama stanje je isto kao


u diljskom području. Prema prednjem izravnanje nije moguće ni u okviru oblasti.


U osječkom području donjopodravske oblasti sa pretežno srednjedobnim sastoji


nama lužnjaka i raznodobnim sastojinama mekih podravskih listača, sa posebnim