DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1957 str. 63     <-- 63 -->        PDF

bora predstojnika instituta, koji si već
među studentima izabere kandidata, prema
svojoj, donekle i subjektivnoj ocjeni
o sklonosti i sposobnosti pojedinca za istraživački
rad u šumarstvu.


Jezgru zavoda za šumarska istraživanja
čini institut za uzgoj i uređivanje šuma,
koji je, kao najstariji, osnovan god. 1878.,
i iz kojeg je kasnije nastalo nekoliko samostalnih
instituta. Među direktorima,
odnosno predstojnicima toga instituta
spominjemo poznate naučne šumarske
radnike Heinricha Mayra i đra Fabric´usa,
a danas mu je na čelu prof. Köstler.
Na zavodu djeluju, među ostalima, prof.
Speer (Institut za šum. politiku i šum.
gospodarstvo) te prof. Rohmeder (šum.
sjemenarstvo i genetika).


Briga za uzdizanje kadrova


Pomanjkanje radne snage u šumarstvu
općenita je pojava nakon Drugog svjetskog
rata. Starije generacije šumskih
radnika pomalo izumiru, a mlađe su prešle
u industriju. Donekle je tome krivo i
samo šumarstvo, što ne zna držati korak
s vremenom. Mehanizacija suviše polako
prodire u šumu, te je fizički napor radnika
ostao isti, kao i pred više decenija.
S druge strane n;su se niti uslovi rada
mnogo izmijenili. Duže izbivanje od kuće,
zbog udaljenosti mjesta rada, traži danas
udobniji smještaj i bolju prehranu, nego
što je to uobičajeno. Svi ti momenti utječu
na smanjenje interesa radnika za zaposlenje
na šumskim poslovima .


Uočivši te okolnosti, u Njemačkoj su
poduzeli neke mjere, kojima se želi postojeću
radnu snagu zadržati a po potrebi
i novu pridobiti. Uvođenjem tipiziranog
alata (sjekira i pila), koijm je utvrđen
najbolji efekat, kao i primjenom mehanizacije,
gdjegod je to moguće, nastoji
se šumski mradnicima u prvom redu
olakšati sam rad. No, nova oruđa kao i
motori koji se uvode u šumarstvu, iziskuju
od radnika i veću stručnu spremu.
Zbog toga su osnovane škole za šumske
radnike, koje osposobljuju radnike za rukovanje
modernim alatom. Jedna je takva
škola u Laubau-u u južnoj Bavarskoj,
koja radi na principu tečajeva. Šumski
radnici ne mogu dugo vremena izbivati
od posla radi pohađanja škole, pa oni svoje
znanje usavršuju na kratkim tečajevima
(1—3 tjedna), koji obrađuju pojedine
specijalnosti šumskog rada. Škola u
Laubau-u osposobijuje radnike za šumske
poslove u području bavarskih Alpa,
te su i njezini tečajevi usmjereni na rješavanje
glavnih problema toga područja:


\


izgradnju pogodnih komunikacija u planinama
(šumskih puteva, žičara i t. zv.
vodila), a zatim rukovanje običnim alatom
i motornim pilama, te izvođenje kulturnih
radova.


Nastava na tim tečajevima skroz je
praktična. Preko dana radi se u šumi, a
na večer se drži teoretsko predavanje kao
repeticija i objašnjenje radova izvedenih
toga dana u šumi. Osim predavanja daju
se i filmske predstave, u kojima je pojedini
specijalni posao detaljno i uzorno
prikazan u cijelosti. Uzgajanje i uređivanje
šuma u bavarskim brdima naročito je
ovisno o načinu izvoza šumskih sortimenata.
Traži se takav način iznošenja, koji
će ostaviti najmanje štetnih posljedica na
podmlatku i odraslim stablima, koja ostaju
poslije sječe u sastojini. Među osobite
specijalitete škole u Laubau-u spadaju
tečajevi o gradnji »vodila«. Vodilo je
novija vrst planinske šumske komunikacije,
neka kombinacija drvenog i zemljanog
točila. Ima izvjesnih prednosti pred
točilima: brza i ekonomična izgradnja,
racionalno iskorištenje ugrađenog materijala
mogućnost primanja sortimenata
na svakom dijelu vodila, mogućnost reguliranja
brzine spuštanja i automatskog
sortiranja materijala na pomoćnom stovarištu
(pobliže o vodilima u »Obavijestima
« Instituta za šum. i lovna istraživanja
NRH, br. 4/1957.).


Pojed´ni radnik dolazi i više puta u školu
u roku od nekoliko godina, te na odnosnom
tečaju upotpunjuje svoje znanje
novim dostignućima. Kroz ovakve tečajeve
kvalificirani radnici obavljaju svoj
posao lakše i ekonomičnije, te im je i zarada
bolja nego prije. To se odrazuje i na
njihovu životnom standardu: velik dio
šumskih radnika ne stanuje više u barakama
na radilištu, već dolazi i odlazi s
posla kući vlastitim motociklima. Time je
uklonjen jedan od važnih razloga opadanja
broja šumskih radnika t. j . odvojen
život od porodice.


Konverzija smrekovih monokultura


Kao što je kod nas pitanje pošumliavanje
i melioracija Krša, tako je u Bavarskoj
centralni problem šumarstva konverzija
smrekovih monokultura u mješovite
sastojine. Teško naslijeđe velike zablude
njemačkog šumarstva prošloga stoljeća
o lakom postizanju velike šumske
rente pomoću smreke, toga »Geldbaum-
a«, zadaje bavarskim šumarima
brige već desetke god´na. Lako je bilo
slistiti nekadašnje šume i podići umjetnim
putem smrekove sastojine, a kako je
teško vratiti se natrag prirodi! U bavarskim
brdima bila je nekad prirodna smje