DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1957 str. 64 <-- 64 --> PDF |
sa jela-bukva-smreka. Danas se nastoji opet povratiti ovu smjesu, no svojedobnom pretvorbom u smrekove monokulture razbila se prvobitna biocenoza, te se sada veoma sporo opet uspostavlja. Naročito je teško ponovno unošenje jele. koja u mladosti mnogo stradava od obgrizanja divljači i stoke. Potrebno je stoga ograđivanje pomlađenih površina, a i pojedinačna zaštita biljaka. Kod već podignutih mješovitih kultura potrebno je pravovremenom njegom održavati željeni omjer smjese, pri čemu u pravilu treba pomagati jelu, jer je ona obično slabija od smreke (ima i obrnutih primjera, da jela u mladosti brže raste od smreke, ali to je izniman slučaj, kad su gornji slojevi tla siromašni, a dublji bogatiji hranivima, pa jela svojim dužim korijenjem uzima hranu iz bogatijih slojeva ,a smreka se zbog plitkog korijenja hrani iz siromašnih, površinskih slojeva). Kod smjese smreka-bukva treba većinom pomagati bukvu, a pri tom treba paziti i na kvalitetu mladih bukava, koje će ostati, kako bi u doba sječe dale vrijedne Sortimente. Spessartski hrastovi Furnirski trupci iz spessartske hrastovine već su dugo na glasu zbog finoće svoje strukture. Ova potječe od veoma polaganog prirasta uzrokovanog siromaštvom tla na mineralnim hranivima. Ophodnja spessartskih hrastova kreće se od 350—400 godina i toj dobi postižu tamo kitnjakova stabla oko 70 cm nrsnog promjera. Godovi su široki oko 0,6 do 1,00 mm i što je najvažnije: jednolike širine. Područje Spessarta je brežuljkasta visoravan oko 400—600 m nadmorske visine, a šume su uglavnom mješovite sastojine hrasta kitnjaka i bukve. Gospodarenje je usmjereno u prvom redu na dobivanje fine furnirske oblovine, te je tom cilju podešena i ophodnja. S druge strane, servitutne obaveze, koje država ima kao naslijeđe iz daleke prošlosti, nametnule su u gospodarenju šumama do najnovijeg vremena takove postupke, čija je značajka krajnji konzervatizam. Još negdje prije XVII. stoljeća potječe servitutno pravo okolnog stanovništva na ogrjevno drvo, šumsku pašu i steljarenje. No taj Servitut imao je svoje principe, koji su već davno bili zastarjeli. Na pr. pravo servituta na ogrjevno drvo bilo je ograničeno samo na tanje sušce. Da bi se uzmogli podmiriti ovlaštenici, kojih je iz godine u godinu bilo sve više, trebalo je i sve više sušaca. Dakle su se prorede počele odgađati na kasniju dob, pa se do nedavno u Spessartu nisu vršile prorede prije 60. godine! Danas se već ipak vrše prorede normalno, a proredni materijal daje se, makar i ne bili šušci, ovlaštenicima za podmirenje servituta. No seljaci uzimaju za ogrjev samo bukvu, pa hrastov proredni materijal ostaje ležati u šumi neiskorišten, što je za naše pojmove gotovo neshvatljivo. Isto tako je i Servitut steljarenja danas već djelomice moderniziran: državna poljoprivredna dobra daju ovlaštenicima slamu umjesto stelje, koja ostaje u šumi. Bit će interesantno u budućnosti pratiti, hoće li se. bonitet zemljišta uslijed prestanka steljarenja popraviti i koliko, i da li će prirast hrasta porasti (na štetu kvalitete furnira?). Sjemenske plantaže Institut za šumsko sjemenarstvo i genetiku osnovan je godine 1936. Bavi se istraživanjem sjemena, koje je namijenjeno prodaji kao i za internu upotrebu šumarija. Osim toga vrše se pokusi sa raznim načinima sjetve, te konačno pokusi s uzgojem i oplemenjivanjem sadnica. Za sada se institut bavi pretežno četinjačama. U Grafrathu (oko 25 km zapadno od Münchena) institut ima svoj rasadnik i arboretum. U rasadniku se vrše pokusi sa cijepljenjem i oplemenjivanjem biljaka, koje se zatim šalju šumarijama radi osnivanja sjemenih plantaža. Cijepljene biljke na pr. smreke, daju sjeme već u 4. godini i to cea 15 kg po 1 ha plantaže. Pruktifikacija se ubrzava i presijecanjem žilja. Naglasuje se da sadašnje sjemenje plantaže, koje postoje ,nisu definitivne za dobivanje elitnog sjemena, jer matična stabla nisu još posve ispitana obzirom na provenijenciju. Naknadno će se izlučiti stvarno elitna stabla, od kojih će se dobivati materijal za definitivne plantaže. Predstojniku instituta za genetiku prof. Rohmederu uspjelo je odgojiti genotip smreke, otporan na sušu, te se to smatra kao velik uspjeh njegovih istraživanja (opet smreka!). Među ostalim biljkama rasadnika u Grafrathu naročito je spomena vrijedna Metasequoia glyptostroboiđes, koja je vrst otkrivena pred nekih 10 godina u Mandžuriji i smatra se ostatkom iz tercijara. U ovom rasadniku je odgojena iz reznice, te se pokazala otporna na velikoj studeni u veljači 1956. Arboretum u Grafrathu, koji je osnovan još 1881. godine, broji danas 86 vrsti raznih četinjača i 69 vrsti listača. Sastoji poglavito od egzota, na kojima se vrše razna ispitivanja pa i ukrštavanja. Pojedine vrsti nisu izmiješane stablimično, |