DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1957 str. 76     <-- 76 -->        PDF

povratka u svoju domovinu. Tada je nastavio
i g. 1921. završio šumarske nauke,
a zatim diplomirao na Gospodarsko-šumarskom
fakultetu sveučilišta u Zagrebu.
Službovao je u mnogim područjima NR
Hrvatske kao upravitelj šumarije, napose
u Baniji, a zatim kao taksator i direktor
II banske imovne općine u Petrinji. Poslije
oslobodilačkog rata zauzimao je vidne
položaje kod republičkih šumarskih
ustanova, a konačno kod Sekretarijata za
šumarstvo Izvršnog vijeća NR Hrvatske.


Svuda gdje je pokojni drug Ferić službovao
i radio, ostavio je duboke i trajne
tragove i vidne uspjehe svoga savjesnog,
produbljenog i upornog rada za unapređenje
šumarstva i lovstva. Plodovi takvog
rada odrazili su se u postepenom povećanju
šumarskog fonda i njegove vrijednosti.
Mnoge stručno njegovane i uzgojene,
danas kvalitetne sastojine, protkane
šumsko izvoznim putevima, lugarnice i
ostali šumarski i lovni objekti, podignuti
su velikim zalaganjem druga Ferića.


Kao iskusan rukovodilac i poznavalac
šumarske ekonomike upućivao je uvijek
susretljivo drugarski svoje saradnike i
mlade drugove i time uvelike pridonio
uzdizanju šumarskog kadra.


Drug se Ferić isticao kao član upravnog
odbora Šumarskog društva NR Hrvatske
i kao predan društveno-politički radnik.


Šumarsko društvo NR Hrvatske kao i
kolektiv Sekretarijata za šumarstvo Izvršnog
vijeća NRH gubi u drugu Iliji
uzor člana i druga nepokolebivog značaja
i borca za razvoj i unapređenje šumarstva,
kao jedne od važnijih privrednih
djelatnosti naše socijalističke privrede.


Drug Ilija stekao je nepodjeljivo priznanje
za svoj neumorni rad na kome je
izgarao sve do svoje bolesti. Neka je stoga
našem nezaboravnom drugu Iliji topla
drugarska hvala od sviju njegovih drugova,
kojima će ostati u trajnoj i dragoj
uspomeni.


Ing. Pere


ING. IVAN SMILAJ


IN MEMORIAM


15. lipnja 1957. naglo se i iznenada
ugasio život ing. IVANA SMILAJA, šumarskog
savjetnika u miru.
Ostavi nas jedan od eminentnih šumarskih
stručnjaka, čija se djelatnost naročito
ispoljila na polju uređivanja šuma —
najprije u području Slavonije, a kasnije


u novije vrijeme i cijele NRH-e. Neumitna
smrt istrže ga od nas još snažnog i
punog elana. Bio je borben i neumoran u
šumarskoj službi, djelovao je s puno ljubavi
i pregalaštva kroz cio svoj život, i
sve do zadnjeg daha bio uzornim primjerom,
kako nama — svojim saradnicima


— uređivačima šuma, tako i ostalim kolegama.
Umire radeći na teritoriju Šumarije
Rakovac — kotara Karlovac, gdje ulaže
svoje zadnje umne i fizičke sposobnosti
na sastavu šumsko privrednih planova
teškog brdskog i rastrganog terena. Iako


Ing. Ivan Smilaj


u penziji, njegova ljubav za šumu i prirodu
vukla ga je, da svojim velikim plodnim
iskustvom još pridonese rješavanju
kompleksnih problema pri sastavu dugoročnih
gospodarskih elaborata. I kao da
je slučaj htio izgubio je život daleko od
svoga doma na krilu majčice šume za
čiji se prosperitet vazda zalagao, borio i
izgarao.


Rodio se u Karlovcu 23. lipnja 1894. u
skromnoj sitno-obrtničkoj obitelji, što je
imalo utjecaja na njegov kasniji odgoj i
pogled na svijet. Tamo polazi prve škole,
pa uči poznatu rakovačku gimnaziju u
Karlovcu gdje i maturira. Godinu dana
prije početka I. svetskog rata upisuje se
u biv. Šumarsku akademiju zagrebačkog
sveučilišta. Svjetski ratni vihor povukao
ga je i kroz četiri burne godine bacao
na razne frontove, da bi pri koncu 1918.
kod sloma Austro-ugarske države dospio