DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1957 str. 61 <-- 61 --> PDF |
MJEŠOVITI UZGOJ NIZINSKIH VRSTA DRVEĆA Ing. Ilija Lončar U starim prirodnim nizinskim sastojinama prašumskog tipa bili su stalni pratioci hrasta lužnjaka: jasen, brijest, grab, klen, a na vlažnim mjestima joha i vrba. Danas je struktura novih nizinskih sastojina, uglavnom srednjodobnih i starijih, znatno izmjenjena. One Su često čisto hrastove, pogotovo na staništima, koja su za lužnjak najpovoljnija. Takvo stanje je postignuto umjetnim potiskivanjem ostalih vrsta. Ranije se mislilo da će se sa hrastom, kao najviše cijenjenom i traženom vrstom, polučiti i najveća financijska korist. Potiskivanje se uglavnom vršilo proredom. Sa gledišta uzgoja i njege hrasta, takav postupak je bio sasvim pogrešan. Naime hrast lužnjak se povoljno razvija i stvara najvrednije Sortimente, u zajednici, s ostalim pomenutim vrstama, naročito s onima koje podnose njegovu zasjenu. Te vrste među koje spada u nizinskom području naročito grab, klen, brijest i lipa, mogu da se održe i povoljno razvijaju i pod krošnjama hrasta, a i stiješnjene među njima. U takvoj smjesi ne samo da će se proizvesti veća drvna masa cijele sastojine, nego i vrednija masa. U čistim je hrasticima tlo redovito zakorovljeno, ili je na najpovoljnijim staništima za lužnjak obrašteno raznim grmijem. Uz obilnu primjesu pomenutih vrsta, u jakoj njihovoj zasjeni, ne može korov ni grmlje usjevati, već je tlo pokriveno listincem. Humus iz lišća raznih vrsta bogatiji je i raznolikiji u važnim mineralima prema tome i vredniji od onog u čistim sastojinama. Ta hraniva pomoću vode sapiru se sve dublje u tlo do najtanjeg žilja, koje ih upija i provodi dalje sve do lišća drveća. U slučaju zakorovljenog tla, u sastojini čistog hrasta, u prvom redu razni korovi koriste proizvode humusa svojim plićim i gustim žiljem u gornjim slojevima tla, prije nego oni stignu dublje do hrastovog žilja. Uz vrste sjene deblo hrasta je čisto, nije obraslo živićima, jer je zasjenjeno, pa je i vrednije. U takvoj smjesi lakše se vrši njega hrasta proredom, bez bojazni da će se pojaviti živici i time kvariti njegovu kvalitetu. Samo u zajednici s vrstama sjene i valjanom njegom može se hrast povoljno razvijati i dati one vrijedne Sortimente, po kojima je poznat još iz doba kada je rastao u prirodnoj mješovitoj sastojini prašumskog tipa. Ali je sigurno i to, da se uz povoljnu smjesu i valjanom njegom može uzgojiti razmjerno veća količina vrijednih sortimenata od one u sastojinama prašumskog tipa. Naime u prirodnoj šumi prašumskog tipa nije bilo, niti je moglo biti njege, već su se stabla prirodno razvijala bez utjecaja čovjeka. No priroda pomaže jača stabla bez obzira na kvalitetu, dok se u njegovanim šumama uklanjaju već od rane mladosti između jačih stabala ona lošije kvalitete i time daje prednost razvoju stabala bolje kvalitete i ljepšeg uzrasta. No i tamo gdje su vrste sjene u povoljnoj smjesi sa hrastom često su se one potiskivale iz starijih sastojina, a naročito pred njihovu zrelost. Negdje su i sasvim uklonjene u pogrešnoj nadi, da će se na taj način osigurati povoljnije zasijavanje hrasta. Katkad se to potiskivanje vršilo u doba oplodne sječe tako, da je sječa počela uklanjanjem prvenstveno pomenutih pomoćnih i pridruženih vrsta. Posljedica takovog rada, njegov uspjeh, redovito je upravo protivan onome što se želilo postići. Pod hrastovim stablima gusto se razvije mladik vrsta sjene, naročito graba i bri |