DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1957 str. 61 <-- 61 --> PDF |
MJEŠOVITI UZGOJ NIZINSKIH VRSTA DRVEĆA Ing. Ilija Lončar U starim prirodnim nizinskim sastojinama prašumskog tipa bili su stalni pratioci hrasta lužnjaka: jasen, brijest, grab, klen, a na vlažnim mjestima joha i vrba. Danas je struktura novih nizinskih sastojina, uglavnom srednjodobnih i starijih, znatno izmjenjena. One Su često čisto hrastove, pogotovo na staništima, koja su za lužnjak najpovoljnija. Takvo stanje je postignuto umjetnim potiskivanjem ostalih vrsta. Ranije se mislilo da će se sa hrastom, kao najviše cijenjenom i traženom vrstom, polučiti i najveća financijska korist. Potiskivanje se uglavnom vršilo proredom. Sa gledišta uzgoja i njege hrasta, takav postupak je bio sasvim pogrešan. Naime hrast lužnjak se povoljno razvija i stvara najvrednije Sortimente, u zajednici, s ostalim pomenutim vrstama, naročito s onima koje podnose njegovu zasjenu. Te vrste među koje spada u nizinskom području naročito grab, klen, brijest i lipa, mogu da se održe i povoljno razvijaju i pod krošnjama hrasta, a i stiješnjene među njima. U takvoj smjesi ne samo da će se proizvesti veća drvna masa cijele sastojine, nego i vrednija masa. U čistim je hrasticima tlo redovito zakorovljeno, ili je na najpovoljnijim staništima za lužnjak obrašteno raznim grmijem. Uz obilnu primjesu pomenutih vrsta, u jakoj njihovoj zasjeni, ne može korov ni grmlje usjevati, već je tlo pokriveno listincem. Humus iz lišća raznih vrsta bogatiji je i raznolikiji u važnim mineralima prema tome i vredniji od onog u čistim sastojinama. Ta hraniva pomoću vode sapiru se sve dublje u tlo do najtanjeg žilja, koje ih upija i provodi dalje sve do lišća drveća. U slučaju zakorovljenog tla, u sastojini čistog hrasta, u prvom redu razni korovi koriste proizvode humusa svojim plićim i gustim žiljem u gornjim slojevima tla, prije nego oni stignu dublje do hrastovog žilja. Uz vrste sjene deblo hrasta je čisto, nije obraslo živićima, jer je zasjenjeno, pa je i vrednije. U takvoj smjesi lakše se vrši njega hrasta proredom, bez bojazni da će se pojaviti živici i time kvariti njegovu kvalitetu. Samo u zajednici s vrstama sjene i valjanom njegom može se hrast povoljno razvijati i dati one vrijedne Sortimente, po kojima je poznat još iz doba kada je rastao u prirodnoj mješovitoj sastojini prašumskog tipa. Ali je sigurno i to, da se uz povoljnu smjesu i valjanom njegom može uzgojiti razmjerno veća količina vrijednih sortimenata od one u sastojinama prašumskog tipa. Naime u prirodnoj šumi prašumskog tipa nije bilo, niti je moglo biti njege, već su se stabla prirodno razvijala bez utjecaja čovjeka. No priroda pomaže jača stabla bez obzira na kvalitetu, dok se u njegovanim šumama uklanjaju već od rane mladosti između jačih stabala ona lošije kvalitete i time daje prednost razvoju stabala bolje kvalitete i ljepšeg uzrasta. No i tamo gdje su vrste sjene u povoljnoj smjesi sa hrastom često su se one potiskivale iz starijih sastojina, a naročito pred njihovu zrelost. Negdje su i sasvim uklonjene u pogrešnoj nadi, da će se na taj način osigurati povoljnije zasijavanje hrasta. Katkad se to potiskivanje vršilo u doba oplodne sječe tako, da je sječa počela uklanjanjem prvenstveno pomenutih pomoćnih i pridruženih vrsta. Posljedica takovog rada, njegov uspjeh, redovito je upravo protivan onome što se želilo postići. Pod hrastovim stablima gusto se razvije mladik vrsta sjene, naročito graba i bri |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1957 str. 62 <-- 62 --> PDF |
jesta. Mjesto smjese hrasta i ostalih vrsta stvore se čiste sastojine graba, brijesta, dok hrastu jedva ima traga ili ga uopće nema. Iako se hrast tokom oplodne sječe naknadno obilno zasije, pomladak ostalih vrsta pogotovo onaj koji se ranije zasijao, preraste ga i ugrozi. Hrastov ponik koji se i onako prvih godina sporo razvija, pogotovo ne napreduje u zasjeni pomlatka vrsta sjene. Loša posljedica pomenutih sječa u potpunom je skladu sa biološkim osobinama vrsta koje učestvuju u smjesi. Da bude ovo pitanje što jasnije razmotrit ćemo životna (biološka) svojstva pojedinih vrsta. Hrast ne rodi svake godine, urod mu izostane često i po više godina, sjeme mu je krupno i teško, te pada pod stablo na kojem je dozorilo. Ponik hrasta je osjetljiv na zasjenu, iako izdrži u zasjeni po više godina, ali se ne razvija. Za povoljan razvoj hrastov pomladak treba mnog o direk tno g s vij e 11 a, inače ostaje kako je nikao. Ako dugo čeka na obilno svjetlo ugine ili zastarči. Osim navedenog važno je i to da se hrastov pomladak prvih godina sporije razvija, nego vrste sjene. Grab, klen i brijest rode skoro svake godine, naročito grab. Sjeme ovih vrsta nije teško, a snabdjeveno je krilcima i vjetar ga lako raznosi daleko od stabala na kojima je dozorilo. Uslijed toga se zasijava i tamo gdje nema u blizini stabala tih vrsta. Cesto je dosta da ima u hrastovoj sastojini samo pojedinih odraslih stabala ovih vrsta, pa da´ obilno zasiju površnu ispod hrastovih stabala. Njihov ponik (naročito grabov) lako podnosi zasjenu hrasta i brzo se razvija već u prvim godinama. Naprotiv, u zasjeni odraslih stabala graba i.klena te brijesta, čija je zasjena veća nego ona hrasta, ne može se njihov vlastiti pomladak razvijati, već obično nakon nicanja nestane. Ali da hrastov ponik dalje izdrži u zasjeni vrsta sjene, negoli vlastiti ponik vrsta sjene, razlog leži u tome što krupno hrastovo sjeme ima mnogo veću zalihu rezervne hrane, nego sitne sjemenke graba, klena i brijesta. Uslijed navedenog važno je, u interesu valjane njege i osiguravanja povoljne obnove mješovitih nizinskih sastojina, imati u vidu: 1) Svojstvo graba, klena i brijesta da se mogu u zasjeni hrasta — koji propušta mnogo svjetla — ne samo dobro održati, već i dalje razvijati. Da je tome tako možemo se uvjeriti u svim lužnjakovim hrasticima u kojima su vrste sjene sasvim ili znatnim dijelom uklonjene iz sastojine tokom proreda ili pripremnog sijeka. U takvim sastojinama mladik vrsta sjene razvija se brzo i bujno dok hrast ili nije još urodio ili, ako jest, ne napreduje već postepeno propada u zasjeni starih hrastova i sve snažnijeg pomlatka vrsta sjene. U razmjerno kratkom vremenu, kroz nekoliko godina, pomladak vrsta sjene često zauzme cijelu površinu na štetu hrasta. 2) Svojstvo vrsta sjene da se njihov ponik u njihovoj vlastitoj zasjeni ne može održati. Ovo svojstvo je naročito važno s gledišta načina valjanog osnivanja nove sastojine. Poznajući navedena svojstva trebamo nastojati spriječiti naselenje vrsta sjene i njihov razvoj prije zasijavanja hrasta. Sredstvo za tu svrhu naročito nam pruža svojstvo vrsta sjene pod 2). Samo njihovim podržavanjem dalje, do povoljnog vremena, neće se dati povoda takvom razvoju njihova pomlatka koji bi prečio razvoj hrasta. Važno je još da se uz podržavanje vrsta sjene, za oplodnu sječu u starim hrasticima, odabere povoljno vrijeme, a to je ili jesen one godine u kojoj je hrast urodio ili slijedeća godina iza toga uroda, ili da se u progalnom sijeku vrši sječa samo onih t |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1957 str. 63 <-- 63 --> PDF |
hrastova pod kojima se nalazi povoljan hrastov pomladak iz koje ranije godine. Provedba oplodne sječe prije zasijavanja hrasta, naročito ako se takova sječa provede s jačim intenzitetom, svakako je na štetu pomlađenja hrasta, a u korist vrsta sjene, čiji će ponik uz obilje svjetla naglo porasti i ugroziti učešće hrasta u budućoj sastojini. Iz pomenutih bioloških osobina slijedi, da je provedba oplodne sječe prije uroda hrasta u prilog primješanih vrsta, a na štetu hrasta. U pravilu bi trebalo uvijek sačekati urod hrasta. Prvim si jekom uglavnom ne bi se vadila stabla vrsta sjene već hrast. Iznimka bi bile gušće grupe vrste sjene. Uklanjanjem u prvom redu jačih hrastova, pod kojima se zasijao hrastov pomladak, privelo bi se obilje svjetla tome pomlatku. U slučaju obilnog zasijanja hrasta nikako se ne bi smjelo kasniti sa vađenjem i ostalih hrastova. U dugoj umjerenoj zasjeni hrastov pomladak trpi, ne razvija se povoljno, dok se ponik ostalih vrsta njome obilno koristi. U gusto zasijanim grupama hrastov ponik često prekrije tlo tako, da kasnije ponik ostalih vrsta nema dosta svjetla za razvoj, pa znatnim dijelom propadne. Takove guste grupe hrastova pomlatka garancija su za održanje hrasta na odnosnoj površini, ali samo ako mu se čim prije daljom sječom trajno osigurava nesmetano korišćenje direktnog svjetla. Uporedo sa oslobađanjem hrastova pomlatka od njegovih sjemenjaka postepeno treba iskorištavati i ostale vrste uz brižljivo pogodovanje hrastovu pomlatku, koji samo uz obilje direktnog svjetla može da se povoljno razvija i da pred ostalim vrstama sjene prednjači prirastom u vis. Svako odgađanje sječe stabala iznad hrastova pomlatka znači štetu po njega. U cilju prirodnog nadosijavanja slučajnih praznina, koje bi nastale tokom eksploatacije, može biti korisno još koju godinu ostaviti nešto stabala vrsta sjene, čije sjeme bi vjetar raznašao po sječnoj površini. Nema bojazni da će uz opisani način sječe ostale vrste biti slabo primješane hrastu. Njihova pomenuta biološka svojstva (čest urod, podnašanje zasjene hrasta, raznasanje vjetrom) dovoljno su jamstvo za to. Međutim može postojati bojazan da će vrste sjene ipak u nekom dijelu sječne površine ugroziti hrastov mladik. Zato je potrebno o toj mogućnosti voditi računa te u slučaju potrebe na vrijeme pomoći hrastu sječom ili prevršivanjem stabalaca koja ga ugrožavaju tako, da mu se osigura povoljno učešće u gornjoj etaži sastojine. Primjetiti je, da se u praksi obično ne vodi ili razmjerno malo vodi računa o ovom pomaganju hrastu. Njega ovakove mješovite sastojine naročito je potrebna u prvim njenim godinama, sve dok hrast ne počne jače prirašćivati u vis. Ali treba pri toj njezi imati u vidu naročito i to, da je njen cilj stvarati što povoljniju smjesu s ostalim vrstama. Zato se neće prigodom njege mladika spašavati svaka biljka hrasta, već uglavnom grupe hrastova pomlatka. Povoljna mješovita struktura smjese će se stvarati tokom daljnje njege, kada će se vrste sjene nalaziti i u donjoj etaži. No često će biti i takovih slučajeva da ćemo u prostranim grupama skoro čistog hrasta, pomagati biljke ostalih vrsta i spašavati ih od hrasta. To u cilju stvaranja povoljnije smjese, koja će pogodovati lakšoj njezi hrasta. Ako je lošim radom u provedbi oplodne sječe već nastalo takvo stanje, da je hrast na znatnoj površini zamijenjen vrstama sjene: grabom, brijestom, klenom, dok je hrastov pomladak prerašten po pomenutim vrstama ili se pod njih naknadno gusto zasijao, potrebno je mnogo napora, da se » 381 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1957 str. 64 <-- 64 --> PDF |
hrastov pomladak spasi. Gdje se radi o velikim takvim površinama važno je da se njega primjeni samo na guste grupe potištenog hrasta i to grubom, sječom predrasta, koji ga zasjenjuje. Takav rad će se često morati opetovati kroz više godina, sve dotle, dok se odnosne grupe hrasta ne osamostale. Pojedine hrastove biljke koje su stješnjene koristi oslobađati samo onda, ako su vršnim izbojkom u gornjoj etaži. Prema navedenom nečemu u oplodnoj sječi vaditi hrastu primješane vrste prije hrasta, kao dosad. Bolji uspjeh oplodne sječe u mješovitim sastojinama lužnjaka postiže se obrnutim postupkom od ranijeg. Razumno provedenim postupkom oko prirodne obnove nizinskih sastojina biti će uspjeh bolji. Osnovat će se sastojine hrasta, jasena sa brestom, grabom i t. d., koje će predstavljati v; ; jednu i u svakom pogledu otpornu šumu. ZUSAMMENFASSUNG Der Verfasser weist auf die Umwandlung der Niederungs-Mischwälder in reine Eichenbestände als auf ein unzulässiges Verfahren hin. In der Gemeinschaft mit Schattholzarten gedeiht die Eiche am besten und erzeugt dabei wertvolle Sortimente. Der Verfasser erläutert ein Verfahren der natärlichen Verjüngung und Pflege del Niederungswälder, um wertvolle und resistente Mischbestände zu erziehen. |