DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1957 str. 62     <-- 62 -->        PDF

jesta. Mjesto smjese hrasta i ostalih vrsta stvore se čiste sastojine graba,
brijesta, dok hrastu jedva ima traga ili ga uopće nema. Iako se hrast tokom
oplodne sječe naknadno obilno zasije, pomladak ostalih vrsta pogotovo onaj
koji se ranije zasijao, preraste ga i ugrozi. Hrastov ponik koji se i onako
prvih godina sporo razvija, pogotovo ne napreduje u zasjeni pomlatka vrsta
sjene. Loša posljedica pomenutih sječa u potpunom je skladu sa biološkim
osobinama vrsta koje učestvuju u smjesi. Da bude ovo pitanje što jasnije
razmotrit ćemo životna (biološka) svojstva pojedinih vrsta.


Hrast ne rodi svake godine, urod mu izostane često i po više godina,
sjeme mu je krupno i teško, te pada pod stablo na kojem je dozorilo. Ponik
hrasta je osjetljiv na zasjenu, iako izdrži u zasjeni po više godina, ali se ne
razvija. Za povoljan razvoj hrastov pomladak treba mnog o direk tno
g s vij e 11 a, inače ostaje kako je nikao. Ako dugo čeka na obilno
svjetlo ugine ili zastarči. Osim navedenog važno je i to da se hrastov pomladak
prvih godina sporije razvija, nego vrste sjene.


Grab, klen i brijest rode skoro svake godine, naročito grab.
Sjeme ovih vrsta nije teško, a snabdjeveno je krilcima i vjetar ga lako
raznosi daleko od stabala na kojima je dozorilo. Uslijed toga se zasijava i
tamo gdje nema u blizini stabala tih vrsta. Cesto je dosta da ima u hrastovoj
sastojini samo pojedinih odraslih stabala ovih vrsta, pa da´ obilno
zasiju površnu ispod hrastovih stabala. Njihov ponik (naročito grabov) lako
podnosi zasjenu hrasta i brzo se razvija već u prvim godinama. Naprotiv,
u zasjeni odraslih stabala graba i.klena te brijesta, čija je zasjena veća nego
ona hrasta, ne može se njihov vlastiti pomladak razvijati, već obično nakon
nicanja nestane. Ali da hrastov ponik dalje izdrži u zasjeni vrsta sjene,
negoli vlastiti ponik vrsta sjene, razlog leži u tome što krupno hrastovo
sjeme ima mnogo veću zalihu rezervne hrane, nego sitne sjemenke graba,
klena i brijesta.


Uslijed navedenog važno je, u interesu valjane njege i osiguravanja
povoljne obnove mješovitih nizinskih sastojina, imati u vidu:


1) Svojstvo graba, klena i brijesta da se mogu u zasjeni hrasta — koji
propušta mnogo svjetla — ne samo dobro održati, već i dalje razvijati. Da
je tome tako možemo se uvjeriti u svim lužnjakovim hrasticima u kojima
su vrste sjene sasvim ili znatnim dijelom uklonjene iz sastojine tokom
proreda ili pripremnog sijeka. U takvim sastojinama mladik vrsta sjene
razvija se brzo i bujno dok hrast ili nije još urodio ili, ako jest, ne napreduje
već postepeno propada u zasjeni starih hrastova i sve snažnijeg pomlatka
vrsta sjene. U razmjerno kratkom vremenu, kroz nekoliko godina,
pomladak vrsta sjene često zauzme cijelu površinu na štetu hrasta.


2) Svojstvo vrsta sjene da se njihov ponik u njihovoj vlastitoj zasjeni
ne može održati. Ovo svojstvo je naročito važno s gledišta načina valjanog
osnivanja nove sastojine.


Poznajući navedena svojstva trebamo nastojati spriječiti naselenje
vrsta sjene i njihov razvoj prije zasijavanja hrasta. Sredstvo za tu svrhu
naročito nam pruža svojstvo vrsta sjene pod 2). Samo njihovim podržavanjem
dalje, do povoljnog vremena, neće se dati povoda takvom razvoju
njihova pomlatka koji bi prečio razvoj hrasta. Važno je još da se uz podržavanje
vrsta sjene, za oplodnu sječu u starim hrasticima, odabere povoljno
vrijeme, a to je ili jesen one godine u kojoj je hrast urodio ili slijedeća
godina iza toga uroda, ili da se u progalnom sijeku vrši sječa samo onih


t