DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1957 str. 63     <-- 63 -->        PDF

hrastova pod kojima se nalazi povoljan hrastov pomladak iz koje ranije
godine. Provedba oplodne sječe prije zasijavanja hrasta, naročito ako se
takova sječa provede s jačim intenzitetom, svakako je na štetu pomlađenja
hrasta, a u korist vrsta sjene, čiji će ponik uz obilje svjetla naglo porasti
i ugroziti učešće hrasta u budućoj sastojini. Iz pomenutih bioloških osobina
slijedi, da je provedba oplodne sječe prije uroda hrasta u prilog primješanih
vrsta, a na štetu hrasta. U pravilu bi trebalo uvijek sačekati urod
hrasta. Prvim si jekom uglavnom ne bi se vadila stabla vrsta sjene već
hrast. Iznimka bi bile gušće grupe vrste sjene. Uklanjanjem u prvom redu
jačih hrastova, pod kojima se zasijao hrastov pomladak, privelo bi se obilje
svjetla tome pomlatku. U slučaju obilnog zasijanja hrasta nikako se ne bi
smjelo kasniti sa vađenjem i ostalih hrastova. U dugoj umjerenoj zasjeni
hrastov pomladak trpi, ne razvija se povoljno, dok se ponik ostalih vrsta
njome obilno koristi. U gusto zasijanim grupama hrastov ponik često prekrije
tlo tako, da kasnije ponik ostalih vrsta nema dosta svjetla za razvoj,
pa znatnim dijelom propadne. Takove guste grupe hrastova pomlatka
garancija su za održanje hrasta na odnosnoj površini, ali samo ako mu se
čim prije daljom sječom trajno osigurava nesmetano korišćenje direktnog
svjetla. Uporedo sa oslobađanjem hrastova pomlatka od njegovih sjemenjaka
postepeno treba iskorištavati i ostale vrste uz brižljivo pogodovanje
hrastovu pomlatku, koji samo uz obilje direktnog svjetla može da se povoljno
razvija i da pred ostalim vrstama sjene prednjači prirastom u vis.
Svako odgađanje sječe stabala iznad hrastova pomlatka
znači štetu po njega. U cilju prirodnog nadosijavanja
slučajnih praznina, koje bi nastale tokom eksploatacije, može biti korisno
još koju godinu ostaviti nešto stabala vrsta sjene, čije sjeme bi vjetar raznašao
po sječnoj površini.


Nema bojazni da će uz opisani način sječe ostale vrste biti slabo primješane
hrastu. Njihova pomenuta biološka svojstva (čest urod, podnašanje
zasjene hrasta, raznasanje vjetrom) dovoljno su jamstvo za to. Međutim
može postojati bojazan da će vrste sjene ipak u nekom dijelu sječne površine
ugroziti hrastov mladik. Zato je potrebno o toj mogućnosti voditi računa
te u slučaju potrebe na vrijeme pomoći hrastu sječom ili prevršivanjem
stabalaca koja ga ugrožavaju tako, da mu se osigura povoljno učešće
u gornjoj etaži sastojine. Primjetiti je, da se u praksi obično ne vodi ili
razmjerno malo vodi računa o ovom pomaganju hrastu. Njega ovakove
mješovite sastojine naročito je potrebna u prvim njenim godinama, sve
dok hrast ne počne jače prirašćivati u vis. Ali treba pri toj njezi imati u
vidu naročito i to, da je njen cilj stvarati što povoljniju smjesu s ostalim
vrstama. Zato se neće prigodom njege mladika spašavati svaka biljka hrasta,
već uglavnom grupe hrastova pomlatka. Povoljna mješovita struktura
smjese će se stvarati tokom daljnje njege, kada će se vrste sjene nalaziti
i u donjoj etaži. No često će biti i takovih slučajeva da ćemo u prostranim
grupama skoro čistog hrasta, pomagati biljke ostalih vrsta i spašavati ih
od hrasta. To u cilju stvaranja povoljnije smjese, koja će pogodovati lakšoj
njezi hrasta.


Ako je lošim radom u provedbi oplodne sječe već nastalo takvo stanje,
da je hrast na znatnoj površini zamijenjen vrstama sjene: grabom, brijestom,
klenom, dok je hrastov pomladak prerašten po pomenutim vrstama
ili se pod njih naknadno gusto zasijao, potrebno je mnogo napora, da se


» 381