DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1957 str. 65 <-- 65 --> PDF |
SAOPĆENJA ŠTO JE ŠIKARA ILI IMA LI U NAŠOJ ZEMLJI JOŠ MNOGO ŠIKARA? U evidencijama i statistikama kao i u pojedinim saopćenjima i diskusijama kod nas često se za oblike šuma pojavljuju samo ovi nazivi: jednodobna, preborna, degradirana i niska šuma i šikara. Nema definicija za degradiranu šumu, a pod šikarom se često smatra i lošija šuma i šibi jak. Upravo s nazivom i pojmom šikara često se stvaraju krivi ili nepouzdani zaključci. U zemljama s naprednijim šumarstvom šumarska udruženja dala su nazive, definicije i obrazloženja za pojedine pojmove. Nazivi za te pojmove su obvezatni i imaju značaj stručne terminologije. Rad na izradi stručne terminologije nije jednostavan i treba da ima naučni karakter. Udruženje šumsko-privrednih organizacija NR Hrvatske postavilo si je nedavno zadatak, da izradi terminologiju za glavne stručne pojmove, napose za degradirane formacije šume, kao što su i šikare. Kod terenskih instruktaža, ekspertiza i seminara za melioraciju panjača*), izvršenih u toku posljednjih nekoliko godina, opazio sam, da se naziv »šikara« još i danas različito tumači. Cesto se pod ovim pojmom smatraju loše mlade sastojine, izrasle iz panja, čak i podstojni sloj bukve u progaljenim prebornim šumama. U nauci je pojam za naziv šikare izgrađen, ali još nemamo jedinstvene definicije. Uglavnom se smatra da je šikara trajno antropogeno utjecana prizemna panjača sa grmoliko izobličenim drvećem i obilnim grmij em. Visina joj je do 1,5 m najviše do 2 m t. j . do prosječne najviše visine koju dosegne gubica stoke. U šumsko-gospodarskom smislu to nije šuma. Ali iz nje se može razviti razmjerno dobra šuma, ako se pravilno izvrši resurekcija (t. j . vegetativna obnova sa ciljem, da se stvori stablimično oblikovano drveće) i k tome vrši njega, popunjavanje i pošumljavanje sadnjom i sjetvom šumskog drveća. Ako daljnjom degradacijom šikare i njenog staništa nestane drveće i proširi se grmlje, razvija se šibljak i konačno golet. Ako se zabranom paše i nedozvoljene sječe i možda još i resurekcijom stvori stablimično oblikovano drveće, dobivamo nisku šumu; ako je u njoj mnogo grmlja, to je zašikarena ili šikarasta panjača. Prema stadiju degradacije ili progresije dodatkom odgovarajućeg pridjeva šikara se može dalje klasificirati u podklase. Klasifikacija za formacije šume, koje se uglavnom vegetativno obnavljaju, ne vrši se samo zbog stvaranja »čistih pojmova« nego još više zbog toga, što se za određene kategorije šuma vežu određeni uzgojni postupci. Naša nauka je u toku svojeg razvitka nakon Oslobođenja uspjela i to riješiti, pa su objavljene mnoge studije u raznim časopisima. Naša operativa je većinom prihvatila rezultate tih studija i ekspertiza. Ipak se događa, da se po inerciji tradicije ne možemo osloboditi starog pojmovanja, pa zato gdjekad nastaju nesporazumi a i griješke u uzgojnim postupcima. *) Panjač a je širok pojam, pa se pod taj stručni izraz mogu svrstati razni tipovi šikara, zašikarene niske šume i niske šume. 383 |