DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1957 str. 72     <-- 72 -->        PDF

liza uvijek će nas uputiti na postojanje jednog razloga toj činjenici: u
prvom slučaju nije bilo vjetra sjevernog kvadranta, odnosno taj je bio
mnogo slabiji nego u drugom slučaju.


Sa ovo nekoliko riječi o ekstremnim temperaturama Mostarskih polja


— sjeverne granice nalazišta alepskog bora — mogli bi i završiti našu raspravu.
Ona nije ni imala drugoga cilja nego da potsjeti čitaoca-šumara na
postojanje jednog problema na koji još nismo počeli misliti: šta će biti ako
nam neka vrsta otkaže poslušnost a mi joj još nismo našli odgovarajuću
zamjenu?. /Ç)
; .


Literatura:


1. Catalogues des especes cultivées dans 1´arboretum des Barres: 1944, 1949, 1954.
2. W. D a 11 i m o r e. A Handbook of Coniferae. London 1948.
3. FAO. Tree seed notes. Rome. 1955.
4. Pourte t et Tauton . Les caractéristiques climatiques de 1´ année 1947 et
le reboisement. Nancy 1948.
5. Réunion d´ ingénieurs agronomes (sous la direction de G. Wery), Encyclopédie
agricole. Paris 1925.
6. Vajd a Z. Utjecaj klimatskih kolebanja na sušenje hrastovih šuma. Zagreb
1948.
O PARK-SUMICAMA U DALMACIJI


Ranije, a i danas, vrše se pošumljavanja oko primorskih turističkih
mjesta u Dalmaciji u svrhu podizanja zelenih pojaseva t. zv. »park-šumica
«. Većinom su to male sastojinice. Ako malo bolje pogledamo takove
šumice, opazit ćemo ponajčešće (osim iznimaka u južnoj Dalmaciji) slijedeću
sliku:


1) Sastojina ili grupa stabala alep. bora u koju je ponegdje uprskan
čempres (obe forme);


2. Stabla su koso uzrasla i nagnuta su u smjeru djelovanja opasnog
vjetra (bure ili juga);
3) Pod stablima, ponajčešće, osim trave zv. oštrice ili gorščice (Brachypodium
ramosum L.) nema gotovo nikakvog drugog rašća ili grmlja.
Negdje nema ni te trave.


4) Za održavanje takove park-šumice ne brine se nitko, što se već na
prvi pogled vidi.


Ovakove park-šumice građani koriste samo nekoliko ljetnih mjeseci,
jer je zimi u njima hladno zbog stalne i neprekinute sjene koju tvore krošnje
stabala.


Pošto šumari i dandanas podižu park-šumice istoga tipa, mišljenja
sam, da bi ove radove trebalo nešto drukčije izvoditi. Ovo je potrebno u
prvom redu, jer su takove park-šumice monotone, budući da ih tvori monokultura,
a k tome i bez ikakva grmlja, odnosno druge (donje) etaže.
Zatim, takove šumice većinom nisu pravovremeno proređivane ni čišćene,
pa su s uzgojnog gledišta neotporne na vjetar, zbog čega dolazi ne samo
do kosog rasta stabala, već i do vjetroloma i vjetroizvala. Takove šumice