DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1957 str. 73 <-- 73 --> PDF |
možemo viditi n. pr. u Splitu, Makarskoj, Supetru, Bolu, Milni, Pučišću, Velojluci, Staromgradu i t. d. I sam »Marjan« kod Splita ima mnoge naprijed navedene mane parkšumica. Ad 1) Mišljenja sam, da bi kod podizanja park-šumica u primorskim mjestima Dalmacije mogli i trebali upotrebljavati mnogo veći broj vrsta, nego ih stvarno upotrebljavamo. U prvom redu dolaze domaće i aklimatizirane vrste, a tek iznimno strane. Prije osnivanja jedne park-šumice treba napraviti nacrt toga terena t. j . plan sadnje gdje će se šta saditi, kao i što će se saditi. Slažem se, da se kod tog rada upotrebljava alep. bor, dapače da on bude i glavna vrsta ovih šumica. Međutim, pored njega, treba obvezatno unašati i druge vrste, koje će razbiti jednoličnost monokulture, i koje će s druge strane pustiti u sastojinu više svijetla, tako da će ova zimi biti toplija, pa će se moći koristiti bar katkada. Jednoličnost ćemo ukloniti unošenjem u sastojinu alep. bora: grupe običnog čempresa (obje forme), zatim poneki arizonski čempres i Cupressus macrocarpa cedar, grčku i špansku jelu, poneku Sequoiu, česmina, lovor i si. Sve ove vrste mogu tvoriti grupe ili mogu doći kao soliteri. Prekidanjem sklopa s ovim vrstama uklonit ćemo i drugi naprijed spomenuti nedostatak park-šumica. Osim toga da te šumice budu toplije i svjetlije mogu se unašati i listopadne vrste kao n. pr. koštela, bijela topola, brijest, te poneka egzota kao: Albizzia Julibrissin, poneka vrst mimoza (već prema raspoloživom sadnom materijalu). Od grmova bi trebalo unašati mnoge vrste koje tvore makiju kao n. pr. planiku, lempriku, mirtu, veliki vrij es, sominu ili gluhač Juniperus phoenicea). Od drugog grmlja treba spomenuti tamariku, ružmarin, divuzu, pitosporu, oleandar, šimšir i si. grmove. Naravno da će skiofilne vrste doći pod krošnjama stabala, a heliofilne na svjetlija mjesta. Tu i tamo, eventualno, moglo bi se unijeti i po koja ukrasna vrsta grma ili cvijeća (perunika, šeboj, lavanda, kohia, agava, opuncija, juka, cikas, razne vrste palma i t. d.). Natstojna stabla moraju biti raspoređena na odgovarajuće položaje s naročitom pažnjom i planski. U blizini mora, gdje postoji mogućnost da korijenje dođe do morske razine, ili je tlo inače zaslanjeno, treba saditi: alep. bor, prim, bor, brijest, bijelu topolu, a od grmova: tamariku, gluhač i pitosporu. Ove tri poslijednje vrste su odlične za zaštitu od posolice, jer je tamarika pravi halofit, a gluhač (Juniperus phoenicea) i pitospora (Pytosporum tobira) odlično podnose posolicu. Međutim, prvi je listopadan a druga dva zimzelena, što treba imati na umu. U izvjesnoj mjeri podnose dobro posolicu i vrste: Phillyrea, Pistacia lentiscus te čempres horizontalne forme. Međutim, ovo nije dovoljno ispitano. Alep. boru, premda mu korijenje može bez štete doprijeti do same morske razine, posolica znatno škodi, naročito u početku vegetacije. Budući imamo vrlo mali broj stablašica otpornih na posolicu, treba kod osnivanja park-šumica, sa strane otvorene moru, podizati vjetrobrane pojaseve sa naprijed navedenim vrstama t. j . tamarikom, gluhačem, pitosporom, te primorskim borom, horizontalnim čempresom, zelenikom i smrdljikom. Nakon ovog pojasa mogu doći vrste kojima zaslanjeno tlo ne škodi kao n. pr. alep. bor, primorski bor, brijest, te eventualno druge vrste. Tek nakon ovih, mogle bi doći i druge vrste drveća i grmlja. |