DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1957 str. 74 <-- 74 --> PDF |
Ad 2) Kazali smo, da su mnoga borova stabla park-šumica koso uzraslim uslijed vjetra pretežno iz istog kvadranta. Vrlo se često misli da je samo bura opasan vjetar. Međutim i jugo (široko) jednako zna biti za vegetaciju opasan, bilo zbog svoje mehaničke snage, bilo zbog posolice. Pošto jugo obično donosi kišu, to se štetno djelovanje morske soli ili posolice znatno ublažuje. Suha juga, koja duvaju obično u mjesecu aprilu, a koja negdje zovu »pasionska juga« ili »palac«, znadu vegetaciji nanijeti velike štete. Radi zaštite od mehaničkog djelovanja vjetra, potrebno je, kao i za odbranu od posolice, podizanje vjetrobranog pojasa, makar od samih grmova. Daljnja mjera u park-šumicama bila bi: rano čišćenje i prorede, odnosno prekidanje sklopa. Kod osnivanja park-šumica, ne ide se za dobivanjem drvne mase, a naročito ne tehničke drvne mase. Cilj je uglavnom estetski. Po našem mišljenju, stabla treba da su što granati ja, da pružaju hlad i da se vrlo rano pri viknu na vjetar. U estetskom pogledu takova stabla mogu biti vrlo interesantna. Osim toga, i zbog djelovanja jakih vjetrova, stabla ne smiju biti odviše visoka i vitka. Ad 3) Monotonost naših park-šumica uklonit ćemo i time, da u ove unašamo razno grmlje, pa i samo cvijeće. U tu svrhu trebat će sastojinu alep. bora progaliti na pojedina mjesta, ako takovih nema, pa tu unijeti vrste koje želimo. U prvom redu u području makije preporučamo vrste sjene kao što su: česmina, lemprika, lovor, lovorvišnja, šimšir, aukuba, a na svjetlijim mjestima razne nespomenute elemente makije u grupama. Rub sastojine: može se oivičiti jednom bordurom n. pr. ružmarina, tamariksa, pitospore, lemprike, pirakante ili lavande, perunike i si. Ne mora se unositi mnogo vrsta, a naročito ne mnogo stranih vrsta, da bi se uklonila jednoličnost. Domaće vrste su otpornije u uslovima naše klime, a ujedno su i interesantnije za one koji posjećuju naša mjesta na Jadranu. Predaleko bi nas odvelo nabrajanje svih vrsta koje bi se mogle unositi u takove šumice. Međutim, smatramo, da to nije ni svrha ovog članka, a k tome, da svaki uzgajivač prema mjesnim prilikama i objektu kojeg uređuje, mora da bira i kombinira razne vrste drveća i grmlja, vodeći računa o svim uvodno navedenim manama mnogih naših park-šumica. Zgodno postavljene klupe i provedene stazice mogu također u mnogim slučajevima smanjiti monotonost takovih šumica, koje služe kao odmarališta građana. Ad 4) Na koncu htjeli bi nešto reci i o upravljanju s takovim parkšumicama. Već smo spomenuli, da ove šumice podižu šumari, odnosno šumarije, koje su sada ustanove sa samostalnim financiranjem. Nije potrebno isticati, da ti radovi, iako se radi o ponajviše malim površinama, često vrlo mnogo stoje, kako zbog neuspjeha i opetovanih sadnja, tako i zbog toga što je male površine i uz naseljena mjesta vrlo teško sačuvati. S ovim bi površinama morale upravljati šumarije. Međutim, mnoge park-šumice podignute su na privatnom zemljištu (bar je tako slučaj na otoku Braču ». Vlasnik pošumljenog zemljišta, i ako je ograničen u svom gospodarenju, smatra se s potpunim pravom, i dalje vlasnikom takove šumice. Negdje i N. O. općine a negdje s takovim šumicama upravljaju turistička društva. |