DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1957 str. 78 <-- 78 --> PDF |
(Pav.). Ima ga i u oblasti Fagetuma, ali manje. On može da ide i niže od bukve, a u višim regionama prelazi tu vrstu. U višim položajima raste od prirode sa smrčom, običnim borom, limbom, brezom i krivu- Ijem, a u nižim položajima s bukvom, kestenom, ob,´čn;m grabom, običnim jasenom i crnim grabom. Fitocenološki odnosi nisu obrađeni. Ariš je vrlo osjetljiv na promjene vlage. U proučavanom području oborine iznose od 750—1200 mm. Pluviometrički tip je kontinentalnog karaktera, jer maksimum oborina pada u periodu vegetacije. Nema ga u predjelima gdje su oborine iznad 700 mm, a naročito ako se radi o sunčanim padinama. Za ariš dolaze u obzir predjeli gdje dominiraju ljetne oborine i gdje je tlo svježe. Morandinijevo djelo najbolje nam pokazuje, od kolike je važnosti geografsko- ekološko proučavanje pojedinih vrsta šumskog drveća. Takvim istraživanjima stvara se najsigurnija baza za daljnja proučavanja, koja se odnose na morfološke i detaljnije ekološke osobine, kao i na pedološko i fitocenološko proučavanje. Fitoklimatska razdioba prema P a- v a r i u dobra je za opsežnija područja, ali detaljan vegetacijski uvid može se do- Burek — 18. XI. Šumarski list — Špalta 3 biti samo poznavanjem šumsko-vegetacijskih tipova. Dr. M. Anić Bruno Schmitz-Lenders: MEIN PAPPEL - TESTAMENT. — Erfahrungsgewinne und Forschungsergebnisse auf den Gebiet des Pappel-Waldbaues und der Pappel-Ertragskunde. — Moj zaveštaj o topolama. Iskustva i istraživanja na području uzgoja topola i nauke o prihodima ´topola. Naklada: J. P. Sauerländer Frankfurt am Main 1956. Str. 188., 93 slike i 4 tabele. Najnovije djelo njemačke literature o topolama predstavlja knjigu bogatu sadržajem i dokumentacijom u kojoj autor, poznati uzgajač topola daje zbir iskustava svog 30 godišnjeg praktičnog rada na uzgoju topola. Knjiga je zapravo publikacija rezultata istraživanja prirasta i prihoda Harffske topole (P. regenerata), koja je autor poslije izrade svojih prvih tabela o prihodima topola nastavio. Iz vrlo bogatog sadržaja knjige iznašamo neke značajnije podatke koji mogu interesirati naše uzgajače topola. I. Uzgojni dio Najboljim sortama topola za širu upotrebu autor smatra P. serotina, P. marilandica i P. regenerata. Iskustva i istraživanja autora odnose se poglavito na iz Francuske uvezeni, a u Njemačkoj selektirani klon P. regenerata. koji je nazvan Harffskom topolom i odlikuje se osobitim prirastom i kvalitetom. Ta ženska topola značajna je po tome, što imade usku metlastu krošnju i tanke grančice. Taj klon P. regenerata selektiran je decenijama u rasadnicima veleposjeda Harff, stalnim odabiranjem najboljega materijala pa je i dobio po tome svoje ime. Uzgaja se sada u sastojinama na cea 75 ha i to bi imale biti jedne od najljepših topolovih sastojina u Evropi. Po svojoj kvaliteti drva, Harffska topola se ne razlikuje od P. serotine i P. marilanđica. Ona se je pokazala vrlo dobrom i za uzgoj u planinama pa njeni pokusni nasadi uspjevaju i na višim položajima (sve do 1.200 m). Prema autoru imaju glavne sorte P. serotina, P. marilanđica i P. regenerata dužinu života oko 60 godina. Debljinski prirast tih sorti iznaša oko 2—3 cm širine goda, a kod Harffske topole i do 6 cm širine. Autor upozoruje na loša iskustva sa P. robusta koja se je navodno u Njemačkoj pokazala neotpornom spram bolesti i štetnika. Ona je osjetljiva na mraz a njen u mladosti jak prirast, naskoro popušta. Prema autoru, Dothichiza napada P. serotina, P. marilanđica i P. regenerata podjednako. On smatra da je ta bolest obično posljedica nepravilnog postupka, loše sadnje ili smrzavanja sadnica. Autor ukazuje na veliku otpornost Harffske topole prema suši ali smatra da su i ostale glavne sorte topola otporne na sušu, pa i na težim tlima, ako imadu u tlu dovoljno zraka i zak^učuje: što je tlo teže, potrebno je da su i veće jame za sadnju topola. U pogledu stanišnih zahtjeva topola, autor smatra da oni još nisu posve razjašnjeni, te da između P. serotina, P. marilanđica i P. regenerata u tim zahtjevima nema većih razlika. On upozorava da kod uzgoja topolovih križanaca ne bi trebalo previše forsirati što veći debljinski i visinski prirast. Prejaki debljinski prirast može slabiti kvalitetu drva zastanovitu svrhu. Treba se zadovoljiti širinom godova do 3 cm, a veću važnost polagati na: poboljšanje forme stabla, punodrvnost, užu krošnju te od živica čisto deblo. Križanci, umjetni ili prirodni, morali bi se isprobati kroz 30 godina. Prerane diagnoze su opasne. Autor posvećuje osobito veliku pažnju pitanju staništa topola. On ukazuje na to, |