DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1957 str. 79 <-- 79 --> PDF |
da topole i na slabijim staništima mogu u pogledu prirasta još uvijek konkurirati ostalim vrstama drveća. Najboljim staništima za topole on smatra tla: u nizinama, bogata vapnom, rahla, prozračna i duboka te sa vodom temeljnicom koja ima vapna i kisika a nalazi se 0,5 do 1 m duboko. Takova staništa vrlo su rijetka i predstavljaju Ia bonitet, dok za prosječni I bon. dosta ju: rahlo i hranivo tlo, bogato na vapnu, sa pH iznad 5—6 te pokretnom vodom temeljnicom u dubini 0,5—1 m, koja sadrži kisika. Pa i takova dobra staništa za topole nisu česta. Prisutnost blize vode temeljnice nije uvijek uslov za dobro stanište. Za topole su nepovoljna staništa: sa stagnirajućom vodom, kiselim ili zbitim tlom. Pitanje jesu li zbita tla podesna za topole nije još posve rasčišćeno. Autor opširno opisuje rezultate mnogih pokusnih topolovih nasada na raznim tipovima staništa. Često su i na slabijim staništima postignuti dobri prihodi. U pogledu uzgoja topolovih sadnica napominjemo slijedeća autorova iskustva i mišljenja. Razmak u matičnjacima treba da je oko 1 X 1 m. Sadnice se mogu uzgajati iz reznica oko 20 cm dugih i 1—1,5 cm debelih ili prutova dugih oko 1,5 m. Donji rez na reznicama je najbolji ako je kos ili trobrid. On smatra da je razvoj korijenja reznice bolji što je donji prerez veći i bliži jednom pupu. Sadnice se mogu uzgojiti i usađivanjem 1,5 m dugih prutova oko 40 cm duboko. Uzimajući u obzir mane i prednosti, autor smatra, da bi uzgoj sadnica iz prutova imao prednost pred uzgojem sadnica iz reznica. Svaka sadnica treba za razvoj cea 5.000 cm2 površine, stoga u rasadniku dolaze u obzir razmaci sadnica 100 X 50, 75 X 70 cm i 80 X 65 cm. Kod uzgoja višegodišnjih sadnica nije potrebno presađivanje niti stavljanje na čep. U pogledu korijenja topolovih sadnica autor smatra da je za razvoj i glavnu ishranu posađene sadnice najvažnije i odlučno sekundarno korijenje, koje se stvara na dublje zasađenom dijelu stabljike, dok prvo korijenje sadnice služi samo za učvršćenje i ishranu prve godine. Obrezivanje sadnica treba izbjegavati i uzgajati što jače a ne što više sadnice. Autor odvraća od sadnje 1-god. sadnica zbog loših iskustatva sa njima. Smatra da su one, jer imaju nježniju koru, jače napadane od štetnika, lakše se oštećuju, korov ih jače potiskuje, osjetljivije su na mraz i nemaju toliko rezervne hrane kao starije sadnice. Računom dokazuje da kulture osnivane sa jednogodišnjim sadnicama, zbog kasnije zre losti za sječu daju manju rentu nego li one osnovane sa starijim sadnicama. Autor zagovara 2 i 3 god. sadnice kod sadnje. Normalne visine sadnica jesu za: 1-god. sadnice do 2 metra, dvogodišnje sadnice 2—3 m a Irogodišnje sadnice 3,4—4,5 m. Sadnice treba uzgajati na staništu sličnom staništu buduće sadnje. Sadnja kolaca dolazi u obzir samo pod stanovitim uslovima. Jame za sadnju preporuča za: 1-god. sadnice 50X50X50 cm, za 2-god. 75X75X75 cm a za 3-godišnje 100X100X100 cm. Kod sadnje preporuča gnojenje. Jednogodišnje sadnice treba saditi 20—30 cm, 2-godišnje 30—50 cm a 3-godišnje 50—100 cm dublje. Kod njege topola autor preporuča potkresivanje topolovih stabala iz 5. godine i to tako da krošnja u mladosti bude 2k visine, oko 15. godine Vi visine a poslije 25. godine Vs visine stabla. Zbog bioloških svojstava topola kao i zbog većih prihoda, mali i srednji razmaci stabala u nasadima topola su nepovoljni. Najbolje je da se topole od početka uzgajaju u svom konačnom razmaku. Na staništu I. boniteta razmak bi imao biti 7X7 m. Sto je tlo slabije potreban je veći razmak. Kod uzgoja topola van šume u redovima, autor preporuča razmake stabala od 5—7 m a kod nasada topola na pašnjacima: na dobrom tlu 75, na srednjem 50 a na slabijem 25 stabala po 1 ha. U drugom dijelu knjige autor je detaljno razradio rezultate dugogodišnjih istraživanja i ispitivanja prirasta i prihoda Harffske topole. Ti su rezultati i materija prikazani u mnogo grafikona i tabela. Prema ispitivanjima autora, topole u sastojinarna su punodrvnije i imadu veći oblični broj od topola koje se uzgajaju van šume na osami (ili u redovima). Tako n. pr. u 20. godini na I. bonitetu stablo Harffske topole ima oblični broj za krupno drvo u sastojini 0,45 a kod uzgoja na osami van šume 0,41. Autor je stoga izradio za svaki od tih načina uzgoja posebne tabele prihoda i sortimenata. Svi su podaci tabela izrađeni za 5 boniteta. Značajno je da autor ne navada razlike u visinskom i debljinskom prirastu između topola u sastojini i onih van šume, koju razliku neki sastavljači prihodnih tabela kao n. pr. Blumme navađaju. Prema podacima autora bile bi n. pr. visine topola u 25. god. na I. bonitet: 30,5 m, II. bonitet: 26 m, III. bonitet: 22 m, IV. bonitet: 18 m i na V. bonitet: 15 m. Prsni promjeri u 25. godini: I. bonitet: 64 cm, II. bonitet: 48 cm, III. bonitet: 36 cm, IV. bonitet: 27 cm i V. bonitet: 20 cm. Poprečni prirasti sastojina u 25. godini su na I. bonitetu: 27 m3, II. bonitetu: 14 |