DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 16 <-- 16 --> PDF |
oslobađanja jele u pretkulturama dobiva se predprihod; dobiveni sortimenti nisu doduše mnogo vrijedni, ali tako se zemljište racionalnije iskorišćuje. Proizvedeni prihodi iz pretkultura smreke i bora su vredniji. 2. Mnogi autori kod nas i u inozemstvu navode, da jela i bukva potiskuju vredniju smreku (skiofiti često potiskuju heliofitnije vrste). Tako Vajd a (1938.) za šume Gorskog Kotara ističe ovo: ne preduzmu li se potrebne uzgojne mjere, u blizoj će budućnosti posve nestati smrekovih sastojina, a u miješanim će jelovim i bukovim sastojinama smreka postati tek slučajna vrsta. Prema navodima Kuoch a (1954.) u Švicarskoj smreku potiskuju jela i bukva. Pojedini botaničari na prekretnici našeg stoljeća zabilježili su, da je u mnogim predjelima Gorskog Kotara bilo mnogo smreke, na pr. uz željezničku prugu Delnice— Fužine—Lič—Zlobin, a danas je tamo samo pojedinačno utrešena. U planinskom području Gorskog Kotara općenito smreke je razmjerno malo. O tome donekle govori toponomastika. Naš narod je pojedine predjele vjerovatno po smrekovim sastojinama nazvao: Smrekova draga, Smrekovi dolci, Smrčevi dolci, Smrečje, Smrekovac, Smrcevac, Smrkovac, Smrcevci, Smrekojavina, Smrčev brijeg i si. Ali ima i predjela, gdje se smreka nalazi u gotovo čistim nemalim sastojinama, a narod im nije dao nazive po smreki (na pr. Vel. Lom, Lubenovac i Štirovača na Velebitu); vjerovatno zato, što je smreke bilo mnogo i´u drugim predjelima, u grupama, skupinama i u smjesi s drugim vrstama drveća. Danas je ima manje. Tako Dege n (1936.) na temelju vlastitih opažanja i na temelju usmene predaje pretpostavlja, da je na Velebitu bilo više smreke; po pričanju »ona odumire«, ili je, potiskuje bukva. Općenito bukva je u planinama zapadne Hrvatske znatno potisnula ne samo heliofilniju smreku, nego i skiofilnu jelu. Na temelju iznesnog može se zaključiti, da je smreka iz pojedinih šuma jele-bukve nestajala pod direktnim i indirektnim utjecajima čovjeka. Mlada smreka u šumama prebornog tipa biološki je slabija nego bukva i jela, napose zato što manje podnosi zasjenu. U borbi između ove tri vrste u mladosti bukva posjeduje više aktivan način obrane (brže raste u visinu i dubinu, ima veću krošnju), ajel a pasiva n (može dugo vremena izdržati jaču zasjenu). Ova svojstva kod smreke nisu toliko razvijena. Na vanjske povrede (koje su česte u prebornim šumama, pogotovu kod neurednih sječa) smreka više i brže reagira trulenjem debla, pa se i zbog održavanja šumske higijene iz prebornih šuma više vadila; mnogo se iskorišćavala za grede, daske i krovnu daščicu. U otvorenijem sklopu vjetar je više obara nego druge vrste drveća, a pod zatvorenim sklopom mlada teško se može održati i često ugiba. Plitko korijenje utječe, da je smreka manje otporna suši u odviše otvorenim sastojinama. U zatvorenijim prirodnim sastojinama jele-bukve s više smreke podmlađivanje jele je često bolje. Zbog velike gospodarske vrijednosti smreke, kao i zbog boljeg podmlađivanja jele treba smreku što više umjetno unositi u naše planinske šume, uzimajući sjeme prvenstveno s autohtonog drveća. Prirodno i umjetno podmlađivanje smreke vršiti što više u većim grupama i skupinama, oslobađajući ih kasnije od konkurencije bukve i jele. Smrekom se mnogo lakše pošumljuje nego jelom (veći postotak klijavosti, mnogo duže trajanje klijavosti, lakši uzgoj sadnica, nešto veća otpornost mrazu,). Smrekovina je vrednija nego jelovina. Zaključak i prijedlozi za praksu Nedovoljno podmlađivanje jele u mnogim sastojinama jele-bukve postao je problem ne samo kod nas, nego i u mnogim drugim područjima Evrope. U našoj zemlji je akutniji, jer imamo razmjerno premalo četinjača (izuzev Sloveniju), a pojedine sastojine četinjača i mješovitih četi 414 |