DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 33     <-- 33 -->        PDF

(graf. 2). The days with the strongest bora velocity of 10 according to Beaufort scale
proved to be with the least relative moisture (tab. 7). That winter was very rich
in snow in February as well as in March.


The effect of that cold period was unfavourable for many of the following
species with such results: the leaves suffered in almost all cases, a certain number
of them were frozen in overground parts, and very few of them died out completely.


The following kinds died out of frost: Nerium oleander (the cuttting had been
planted in autumn), Parkinsonia aculeata (unprotected, one year old), Ricinus communis,
Rosmarinus officinalis (cuttings planted in autumn) and Schinus molle.


Some specimens of the following kinds were completly frozen: Bougainvillea
spectabilis, Brachychiton populneum, Casuarina equisetifolia, Phoenix canariensis,
Prunus laurocerasus and Pyrocantha coccinea (the cuttings planted in autumn).


Among these specimens the parts only above the ground were frozen: Acacia
cy.inopb.ylla, Citrus sp.Ceratonia siliqua, Cistus villosus, Cistus salviaefolius, Eucalyptus
camalđulensis, E. globulus, E. viminalis, Mimosa Thompsoni, Nerium oleander
and Teucrium fruticans.


Some other kinds were mentioned whose leaves had suffered more or less.
Pinus halepensis grown on lower regions changed the dark green colour of its
needles into grey-green, and some samples on higher regions were frozen, and the
needles fallen.


Although the trees and bushes looked very bad at the beginning of spring
many of them even the most damaged ones, had regenerated during the summer.
According to the latest observations we may say that the winter 1955´56 though
extremely cold did not cause severe injuries to trees and bushes in Split and its
environs.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 32     <-- 32 -->        PDF

Potpuno su promrzle i uginule: Nerium oleander (u jesen posađene reznice),
Parkinsonia aculeata (jednogodišnje biljke, nezaštićene), Ricinus communis,
Rosmarinus officinalis (u jesen posađene reznice) i Schinus molle.


Potpuno su promrzli pojedini primjerci sljedećih vrsta: Bougainvillea spectabilis,
Brachychiton populneum, Casuariana equisetifolia, Poenix canariensis,
Prunus laurocerasus i Pyracantha coccinea (u jesen posađene reznice).


Promrzao je samo nadzemni dio kod: Accacia cyanophylla, Citrus sp., Ceratonia
siliqua, Cistus vülosus i C. salviaefolius, neki eukalipti (E. camaldulensis,


E. globulus i E. viminalis), Mimosa Thompsoni, Nerium oleander (kbd većine
grmova) i Teucrium fruticans.
Kod ostalih navedenih vrsta stradalo je samo lišće u većoj ili manjoj mjeri.
Kod alepskog bora na nižim nadmorskim visinama iglice su samo promijenile
normalno zelenu boju u blijedo sivozelenkastu, dok je na višim položajima bilo
i sušenja te otpadanja iglica.


Iako je početkom proljeća izgled dendroflore bio dosta loš, tokom ljeta i
jače oštećeni primjerci potpuno su se regenerirali, pa se može reći, da, prema
dosadnjim opažanjima, ova izvanredna zima nije nanijela dendroflori u Splitu
i njegovoj okolici znatnije štete.


LITERATURA:


1.
D u b a c M., Južne biljke u Dubrovniku, »Priroda« br. 9. Zagreb 1956.
2.
Horva t A. i dr., Istraživanja o regresiji i progresiji šumske vegetacije i tla na
kršu (Kozjak), Anali Instituta za eksperimentalno šumarstvo Jugoslavenske akademije
znanosti i umjetnosti Vol. I., Zagreb 1955.
3.
Horva t I., Šumske zajednice Jugoslavije, Zagreb, 1950.
i.
M a s e 11 i V., Osservazioni sul comportamento delle piante legnose in Liguria
al freddo eccezionale dell´inverno 1955.—56., Monti e Boschi No 9, Firenze 1956.
5.
Piškori ć O., Prilog poznavanju mogućnosti uzgoja eukalipta kod nas, Šumarski
list br. 3—4, Zagreb 1956.
6.
S t i p a n i č i ć V., Klima Splita (rukopis), Split 1956.
7.
V r d o 1 j a k 2., O mogućnosti uzgoja eukalipta u našem primorju, Šumarski
list br. 5—6, Zagreb 1956.
8.
Š o 1 i ć P., Zimske štete na ukrasnom bilju u Kvarneru, Hortikultura br. 2, Zagreb
1956.
SUMMARY


The authors describe the effect of the 1955/56 cold winter period upon the trees
and bushes in Split and its surroundings.


In 1955´56 there was in general an extraordinary cold winter, in the Adriatic
area too, including Split and its surroundings. The singularity of that winter manifested
itself in a rather high temperature in January and in two folloving cold
periods. The first period of very low temperature took place about the end of January
and in the first half of February. The second one during the first half of
March. Despite the fact that it suddenly became cold, the monthly mean temperature
was higher than the average temperature of the preceding years (8.2° C in
January against 7.2" C). The cold period started on 26th January. Its characteristic
has not been an extremely low absolute minimum (in sheltered places it made out
—5.8° C while the result of 22 years observation showed —11.5° C absolute minimum
temperature), but a long duration. Namely, the dayly temperature of the air
in sheltered places has remained under 0° C for more than 20 days, and at 5 cm
above the ground even 24 days (graf. 1). The under 0° C air temperature lasted 3
days in March while 5 cm above the ground 8 days (from 9th—16th of March). At
the same time with the low temperature there was a cold north bora, with the




ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 31     <-- 31 -->        PDF

Schinus molle L.: Jedan primjerak ove vrste nalazio se u arboretumu Šumarske
škole. Premrzao je skroz, pa se nije obnovio ni iz panja.
Spartium junceum L.: Zapaženo je sušenje pojedinih grančica i to redovno
od 10 do 15*/«, Cvatnja je bila obilna, a i urod sjemena.


Spirea Reevesiana Lindl. : U školskom vrtu ova je vrst već u drugoj polovici
siječnja počela otvarati cvjetne pupove, a javili se i prvi listovi. U hladnom
periodu stradalo je sve izbilo lišće kao i nabrekli pupovi. Međutim to ugibanje
pupova nije imalo nikakve posljedice, jer je tokom travnja mjeseca dobro
evala i u cijelosti se ozelenila.


Teucrium fruticans L.: Ovaj ukrasni grm posušio se do panja, ali se obnovio
nakon sječe na čep.


Ulmus pumila L.: Neka stabla počela su s cvjetanjem, pa i izbacivanjem
lišća već u siječnju mjesecu. Međutim zima nije nanijela nikakve;, štete ovoj
vrsti, pa ni onim stablima, koja su već započela s vegetacijom.


Viburnum tinus L.: Za umjerenih zima lemprika ne prekida vegetaciju, a
u zimskom dijelu godine i cvate. Početak cvatnje vrlo varira. Tako je 1950. god.
u Špinutu počela s cvjetanjem polovinom prosinca. I u zimskom periodu cvjetanje
je bilo dosta rano, ali je hladni period zatekao još dosta cvijeta. Cvjetovi
se smrzli odmah na početku hladnog perioda. Lišće, a dijelom i izbojci, stradali
su kasnije i to na onim dijelovima grma, koji je bio neposredno izvrgnut
buri. Intenzitet izbijanja lišća i izbojaka u proljeće bio je normalan.


Wistaria ehinensis D. C.: Bez šteta.


Yucca gloriosa L.: Bez štete.


ZAKLJUČAK


Zima 1955./56. god. općenito uzeto bila je izvanredna i imala je poseban
tok. Tako je ona bila izvanredna i u području mediteransko-jadranske klime,
a u kojem se nalazi i Split sa svojom okolicom. Izvanrednost ove zime na potonjem
području očitovala se u toplom mjesecu siječnju i s dva hladna perioda.
Prvi period niskih temperatura trajao je zadnjih dana mjeseca siječnja i u prvoj
polovici veljače, a drugi krajem prve dekade ožujka. Srednja mjesečna temperatura
u siječnju, usprkos zahlađenju pred kraj mjeseca, viša je od višegodišnjeg
prosjeka (8,2° C u siječnju naprama 7,2° C višegodišnjeg prosjeka).
Hladni period počinje 26. siječnja. Taj hladni period nije karakteriziran toliko
apsolutnim minimumima (1956. god. taj je u zaklonu iznosio — 5,8° C, dok apsolutni
minimum iz 22-gođišnjeg posmatranja iznosi 11,5° C) koliko dužinom
trajanja. Naime dnevne temperature zraka u zaklonu bile su ispod 0°C gotovo
neprekidno 20 dana, a na 5 em iznad tla i 24 dana (graf. 1). Minimalne temperature
zraka ispod 0° C bile su i tri dana u ožujku, dok su takvi minimumi: u
tom mjesecu na 5 cm iznad tla trajali 8 dana (od 9. do 16. III.). Paralelno
g niskom temperaturom vladao je i hladni vjetar, bura, koja je imala jačinu i
10°poBeaufort-u. (graf. 2). Dani s maksimalnom burom bili su i dani s minimalnom
relativnom vlagom. Ova zima obilovala je i snijegom i to kako u veljači
tako i u ožujku.


Posljedice ovog hladnog perioda nepovoljno su djelovale na mnoge ovdje
popisane vrste. One su bile slijedeće: na većini vrsta stradalo je samo lišće
(iglice), manji broj vrsta pretrpio je smrzavanje nadzemnog dijela, a najmanji
broj je potpuno uginuo.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 30     <-- 30 -->        PDF

Prunus laurocerasus L.: U gradskim parkovima potpuno je stradalo oko
lO´/o primjeraka. Interesantno je, da je veći broj primjeraka stradao u smjesama,
dakle pod barem djelomičnom zaštitom, nego na slobodnim mjestima.
Inače gotovo na svim primjercima bilo je više ili manje ofureno lišće.


Punica granatum L. i P. granatum v. sativum K. Maly: Nije bilo nikakvih
šteta od studeni.


Pyracantha ccccinea Rom.: Štetno djelovanje studeni na ovoj vrsti počelo
se očitovati u drugoj polovici hladnog perioda i to u sušenju i otpadanju lišća.
Grmovi ili dijelovi grmova u zavjetrini od bure preživjeli su hladni period gotovo
bez oštećenja. Pupovi nisu bili oštećeni, pa je u proljeće listanje i cvjetanje
bilo potpuno. U jesen posađene reznice po rasadnicima stradale su u velikom
broju.


Quer eus Aegilops L.: -TMa trogodišnjim primjercima ovog hrasta u rasadniku
Instituta nisu zapažene nikakve štete.


Quercus ilex L.: Na ovu vrst hladni period odrazio se dvojako: u splitskim
drvoredima bilo je štete, dok u sastojini Kaočina Gaj nisu zapažene nikakve
štete.


U Splitu su dva drvoreda česmine i to jedan u Balkanskoj ulici, a drugi na
Mejama. Oba su podignuta iza Prvog svjetskog rata i to iz sadnica (stablašica)
dobavljenih iz Italije. U drvoredu u Balkanskoj ulici ima i nekoliko stabala,
koja su posađena oko 1950. god. i to stablašica uzgojenih u gradskom rasadniku
na Trsatu. Na svim ovim stablima lišće ili dijelovi lišća, koji su bili na
neposrednom udaru bure osušilo se. Osušeni list ili osušeni dijelovi lista bili su
pepeljastosive boje. Na slabijim stablima sušenje lista bilo je intenzivnije nego
li na jačim (inače jednako starim). Tokom ljeta oštećena su se stabla potpuno
oporavila. Neka stabla uza sve to su dobro rodila žirom.


U sastojini Kaočina Gaj podno Kozjaka nije bilo nikakvih šteta, cvjetanje
je bilo potpuno i urod žira dobar. Oštećenja ove vrste nisu zapažena ni na pojedinim
stablima-grmovima po stijenama Kozjaka i Markezine grede više Klisa,
iako se ova nalaze i na visini od 500—600 met.


Quercus lanuginosa Lam.: Nisu zapažene nikakve štete, ali je već druga
godina bez uroda žira.
Querelas macrocarpa Mich.: Bez oštećenja.
Quercus suber L.: Mlađih primjeraka plutnjaka ima u rasadniku Instituta
i Škole. Na njima nisu zapažene nikakve štete.


Rhamnus alaternus L.: Otpornost prema studeni, kakva je bila početkom
1956. god., bila je znatna. Stradali su samo oni grmovi ili dijelovi grmova, koji
su bili na neposrednom udaru bure i to tek u drugoj polovici hladnog perioda.
Stradanje se očitovalo u sušenju lišća i vrhova grančica. Međutim obnova u
proljeće potpuno je zadovoljila. Na buri izloženim mjestima stradali su i cvjetni
pupovi, te je urod sjemena bio samo na onim dijelovima krošnje, na kojima je
ostalo i lišće neoštećeno.


Ricinus communis L.: Na području mediteranske klime to je višegodišnja
(2—3) biljka. Međutim ove zime poptuno je pozebla i osušila se prije svoje fizičke
starosti.


Rosmarinus officinalis L,: Osim sušenja pojedinih izbo jaka drugih šteta nije
bilo, pa je u proljeće i obilno cvao. U rasadnicima posađene reznice uginule su.
Međutim pred kraj ljeta zapaženo je, da većina grmova teško podnosi sušni
period što inače nije slučaj.


428




ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 29     <-- 29 -->        PDF

podmlatka starog od 1 do 10 godina. Pod kraj hladnog perioda, kao i cijelo proljeće,
već izdaleka bilo je vidljivo, da je normalna boja iglica prešla u blijedosivozelenu.
Pregledom ove sastojine 5. VII. 1956. god. utvrđeno je slijedeće:


a) posve mladi podmladak (2—3 godišnji) nije pokazivao nikakove znakove
oštećivanja;
b) na starijem podmladku utvrđeno je, da su pozebli gornji dijelovi iglica,
koji su bili smeđi, dok su donji dijelovi bili zeleni;


c) na odraslim stablima pozeblo je prosječno 80°/o iglica. Još u VII. mj. dio
iglica bio je tamnožute, a dio izblijedjele zelene boje. Jedno je stablo bilo potpuno
osušeno, dok je na ostalim bilo u toku tjeranje iglica i izbojaka. Dio iglica
dosegao je oko polovicu normalne dužine, dok je dio počeo tek izbijati. Na nekim
su granama prije nastupa hladnog perioda u siječnju pupovi nabubrili.
Takvi se pupovi potpuno smrzli.


3. Sastojina kod Kaočina Gaja na nadm. visini od cea 200 m. To je također
vještački podignuta sastojina alepskog bora na prijašnjem poljoprivrednom (vinogradskom)
zemljištu. Starost sastojine oko 15 god. Oštećenje iglica bilo je
manje nego u pređašnjoj te je iznosilo cea 503/V Novi izbojci i iglice na dan
5. VII. 1956. god. bili su nešto bujniji nego u sastojini povrh Kaočine Gaja, ali
još uvijek ispod normale. Iglice na vršnim izbojcima dosegle su cea % normalne
dužine, dok one u hladovini (vlastite krošnje) bile su manje i dužina im
je iznosila svega polovinu normalne dužine.
4. Sastojina u Rupotinama, između Solina i Klisa, nalazi se na nadm. visini
od 150 do 280 met. i istočne je ekspozicije. Na ovoj sastojini jasno se očitovao
upliv nadmorske visine i strujanje hladnih masa zraka. Dok je na najnižim položajima
boja iglica bila blijedo sivozelenkasta na najvišim bila je rđastocrvenkasta
s nizom prelaznih nijansa. Tokom ljeta regeneracija je bila gotovo potpuna
t. j . posušio se nešto veći broj stabala nego li drugih godina.
Pinus pinea L.: Mlađi, 1—5 god. stari, primjerci pinija u rasadnicima Instituta
i Šumarske škole dobro su podnijeli zimu. Doduše na mnogim primjercima
bili su ofureni vršni pupovi, ali se tokom ljeta izgubio svaki trag oštećenju i
prirast nije izostao.


Pistacia lentiscus L.: Nakon perioda studeni pojedini grmovi pokazali su
različiti odnos. U gušćoj sastojini, dakle pod zaštitom većih stabala, oštećivanja
nije bilo te je već krajem ožujka sve lišće bilo intenzivno^ zelene boje i zdrava
izgleda. U zaklonici od bure, ali bez nadstojne zaštite, na grmovima se posušio
stanoviti broj listića i to pojedinačno. Tek tu i tamo posušila se i cijela grančica.
Što je grm bio na otvorenijem položaju to je sušenje bilo jače. Sušenje je
bilo podjednako kako na sjevernoj tako i na južnoj ekspoziciji.


Pistacia palestina- Četvorogodišnji primjerci uzgojeni u rasadniku Instituta
nisu bili oštećeni.
Pittosporum tobira Dryand: Ova vrst nij peretrpjela znatnija oštećivanja.
Tek pred kraj hladnog perioda pozeb se očitovao na posve mladim izbojcima


t. j . onima, koji su izbili u toplom dijelu mjeseca siječnja. Kako ova vrst dobro
podnosi sušu, kako ne stavlja veće zahtjeve ni na hranljivost tla te kako je,
prema provedenom pokusu, u priličnoj mjeri otporna i na morsku vođu, zavređuje
da se upotrebljava i izvanparkovnih nasada.
Poinciana gilliesii Hook: U rasad´niku »Parkova i nasada« bide su oštećene
2—4 godine stare biljke s oko 40"/o) dok na starijim primjercima štete nisu primijećene.
Na drugim mjestima također nisu zabilježene štete.


Pritchardia filifera Drude: Štete nisu zapažene.


427




ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 28     <-- 28 -->        PDF

u hladnom periodu početkom 1956. g. pozeble su sve jedno- i dvogodišnje grančice,
a jednim dijelom i starije grane. Vanjski znakovi prozeba bili su očiti: kora
grana, koja je zelene boje kao kora sofore, postala je sivo žuta. U proljeće bili
su odstranjeni promrzli dijelovi, a iz okljaštrenih stabala polovicom svibnja
pojavili se izbojci koji su do pod kraj ljeta narasli do dužine od. 1,80 met. Cvjetanje
je potpuno izostalo, a dosljedno tome i urod sjemena. U rasadniku bilo
je i jednogodišnjih biljaka i to zaštićenih (u sanduku i natkriti staklom) i nezaštićenih.
Primjerci u sanducima nisu stradali, dok su oni na slobodnom, potpuno
prozebli.


Persea drymifolia Cham, et Schlecht (avokado): Jedan primjerak avokada
nalazi se u arboretumu Šumarske škole, a visok je preko 2 met. Nalazi se iza
drvoreda arizonskog čempresa, a zimi se zaštićuje i štitovima od slame. U jesen
1955. god. bio je zaštićen samo s boka, dok su mu vrhovi bili slobodni. Hladni
period proživio je bez ikakvih vanjskih znakova šteta. Jedino nije bilo uroda
sjemena.


Phyllostachys aurea A. et C. Riviere: Na nasadima ovog bambusa u rasadnicima
Šumarske škole i Instituta nije bilo nikakvih štetnih posljedica.


Phoenix canariensis hort.: Ova vrst pretrpjela je znatne štete u svim splitskim
javnim i privatnim parkovima i nasadima. Njihovo reagiranje na studen
vrlo je variralo. Tako na pr. kod bolnice na Firulama u istom kompleksu polovina
palmi je potpuno stradala, dok druga polovina je bila tek neznatno oštećena.
U parku nasuprot Vojne bolnice uginulo je svih 17 komada, a koje su bile
stare 18—20 god. Na obali 20 godišnji primjerci koji su presađeni 1954. god.
s Visa održali se vrlo dobro, dok su domaći, stari 40 god., stradali mnogo jače.
Potrebno je zabilježiti, da su neki primjerci propali tokom, ljeta, iako- su se u
proljeće regenerirali. Opaženo je, da jednostavna zaštita raženom slamom nije
dovoljna za ovu vrstu.


Phoenix dactylifera L.: Ova je vrsta dobro podnijela hladni period. Bilo
je sušenja samo pojedinačnih listića.


Phillyrea media L. : Bez oštećenja.


Pinus halepensis Mili.: Utjecaj hladnog perioda na ovu vrst razmotrit ćemo
na nekoliko različitih sastojina i to:


1. Sastojina Marjan. Marjan se pruža u pravcu istok-zapad. Sastojine alepskog
bora nalaze se pretežno na sjevernoj ekspoziciji, a manjim dijelom na
istočnoj (povrh grada) i na zapadnonj (povrh samog rta). Pred kraj hladnog
perioda iglice cijele sastojine imale su blijedu sivozelenkastu boju, dakle reagirale
su na studen, odnosno buru. Međutim tokom proljeća iglice su dobile normalnu
boju i sušenja u većoj mjeri nije bilo. Također nije bilo iznad prosjeka
ni sušenja stabala. Urod sjemena, odnosno cvjetanje u proljeće 1956. god. bilo
je normalno.
Mladi borići, oni jednogodišnji, reagirali su jače. Na sjevernoj ekspoziciji,
u rasadniku Šumarske škole, držali su se neoštećeni preko 10 dana. Međutim
onima na južnoj strani Marjana vrh je pozebao već osmi dan prvog hladnog
perioda. Razlog stradanja onih na južnoj ekspoziciji bit će u činjenici, što su
oni bili u prilično jakoj vegetaciji, dok oni u rasadniku nisu. Kasnije su se oporavili
svi primjerci.


2. Sastojna povrh Kaočina Gaja. Povrh Kaočine Gaja na nadmorskoj visini
od cea 400 met. nalazi se jedna omanja, vještačkim načinom podignuta sastojina
alepskog bora. 1956. god. ta je sastojina bila stara oko 25 god., a visina
stabala iznosila je oko 7 met. Ekspozicija južna. Pod starim stablima ima i nešto


ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 27     <-- 27 -->        PDF

Feijoa sellowiana Berg.: U arboretumu Šumarske škole odbacila je list, ali


drugih negativnih pojava nije bilo. Cvala je normalno. Tokom zime posebne


zaštite nije bilo.


Ficus carica L.: Smokva je vrlo dobro izdržala studen iako je izvan ovog


područja, na pr. već oko dalmatinskog Labina skoro potpuno stradala.


Laurus nobilis L,: Stradali su dijelovi lišća koji su bili izvrgnuti neposred


nom udaru bure. Drugih šteta nije bilo. Urod sjemena 1956. god. bio je osrednji.


Ligustrwm japonicum Wild.: Stradalo je samo lišće i to prema tome da li


je bilo u zaklonu od bure ili ne, a neka stabla ostala su i potpuno bez lista. To


kom proljeća su nanovo potjerala pa i cvjetala.


Magnolia grandiflora L.: Bez štete.


Mimosa Thompsons Primjerak (zaštićen burobranom) koji se nalazi u ar


boretumu Šumarske škole, prozebao je do zemlje, ali se regenerirao* iz panja.


Myrtus communis L.: Grmove mirte, ovog tipičnog i vazdazelenog elementa


makije, zima je samo djelomično oštetila. Na skoro svim grmovima, mladim i


starim, potpuno se osušilo do IO*/" grančica i dio vršnih izbojaka, posebno na


primjercima koji su bili bez zaštite okolne vegetacije. Potkraj ljeta štete više
"nisu bile vidljive, a urod ploda normalan.


Nerium oleander L. : Ova je vrsta pokazala različitu otpornost prema stu


deni. Većina primjeraka (grmova) je stradala t. j . prozebli su svi nadzemni di


jelovi, dok je manji broj ostao neoštećen. Tako na pr. kod Kasteleta na Mejama


u drvoredu od 21 grma tri su ostala neoštećena, dok je ostalih osamnaest pot


puno pozeblo. I pozebli i nepozebli grmovi bili su jednako stari, a ni mikrokli


matske prilike nisu različite. U nasadu pokraj Pazara od desetak grmova tri su


ostala potpuno neoštećena, dok su ostali poizebli. Prema izjavi tehničkog ru


kovodioca ustanove »Parkovi i nasadi«, neoštećeni su ostali oni primjerci, koji


su bili na to mjesto presađeni 1955. god. Analogan je slučaj bio i u jednom, dru


gom nasadu, u onom kod zgrade Narodnog odbora općine. Tu je u rasadniku


pozeblo oko 70´´Vo jednogodišnjih sadnica, a pozeble su i sve rezniee, koje su bile


posađene u jesen. Jednogodišnje sadnice presađene prije nastupa hladnog pe


rioda kod novih kuća na Šetalištu 1. maja ostale su neoštećene. No u ovom po


tonjem slučaju i mikroklimatske prilike bile su povoljnije t. j . položaj je dosta


zaštićen od bure, dok je rasadnik naprotiv na slobodnom udaru bure. Pozeb


korijena nije utvrđen t. j . svi pozebli primjerci istjerali su nove izbojke iz grana


ili panja. Bujniji iz boj ci su istjerali u onom slučaju, kada je rez bio kratak (tek


koji cm) nego iz grana prikraćenih na 60—70 cm dužine. Novi izbojci izbijali


su tek tokom ljeta, a kod nekih tek krajem srpnja. Izbojci su međutim i u


ovakvim slučajevima bili bujni.


Olea europea L.: U splitskoj okolici masline nisu stradale u većoj mjeri.


Rijetki su slučajevi, da su pojedina stabla uginula, a to su uglavnom bila stara


i iscrpljena stabla. Pojedina stabla ostala su potpuno neoštećena, dok se na osta


lim šteta očitovala u promrzavanju lišća te jedno- i dvogodišnjih grančica. Me


đutim tokom ljeta takva su se stabla potpuno regenerirala. Urod ploda je izo


stao, odnosno podbacio, a što se dijelom može pripisati i periodicitetu uroda.


Primijećeno je, da je izostala pojava maslinove mušice, koja je pređašnjih go


dina nanijela dosta štete.


Parkinsonia aculeata Linn.: Nekoliko stabala ove dekorativne vrste ima u


arboretumu Instituta i Šumarske škole, a uzgojena su iz sjemena. Stabalca su.


u petoj godini počela rađati sjemenom, a 1955. god. urod je bio obilan. Do zime


1956. god. negativnih pojava od nižih zimskih temperatura nije bilo. Međutim




ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 26     <-- 26 -->        PDF

U rasadniku Šumarske škole postoji drvored C. arizonica starosti stabala
cd 10 godina, a u rasadniku Instituta bile su dvogodišnje sadnice. Na stablima
drvoreda nakon hladnog perioda otpalo je preko polovine listića, dok na primjercima
u rasadniku Instituta (20 komada) nisu zapažene nikakve posljedice.
Tokom proljeća lišće se na oštećenim primjercima potpuno regeneriralo.


C. macrocarpa u arboretumu Šumarske škole nije imao nikakve nepovoljne
posljedice.
Elaeagnus angustifolia L.´ Bez oštećenja kako stariji tako i jednogodišnji
primjerci u rasadniku.


Erica verticillata Forsk.: Bez štete.


Eriobotrya japonica Lindl.- Na ovom vazdazelenom stabalcu zapaženo je
opadanje lišća u većoj mjeri, a naročito na mlađim primjercima. Tokom ljeta
ova se vrsta u cijelosti regenerirala i u prosincu obilno evala.


Eucaliptus sp.´- U svrhu ispitivanja mogućnosti introdukcije pojedinih vrsta
iz ovog roda vršene su sjetve raznih vrsta. U današnjem rasadniku Šumarske
škole posijano je 1948. god. sjeme E. amygdalina Labill., E. camaldulensis Dean.,


E. globulus Labill. i E. viminalis Labill. (5), a u rasadniku Instituta slijedećih
godina vršena je sjetva i drugih vrsta za eksperimentalna polja na terenu. Početkom
zime 1955./56. g. u tom rasadniku nalazile su se jednogodišnje sadnice
ovih vrsta: E. calicogona, E. fraxinoides, E. gunnii, É. largiflorens, E. macarthuri,
E. maideni, E. melliodora, E. ovata, E. pauciflora i E. rubida.
Iz sjetve 1948. god. u rasadniku Šumarske škole ostalo je po nekoliko primjeraka
prije navedenih vrsta izuzev E. amygdalina. Pored toga u tom rasadniku
postojalo je i jedno stablo E. camaldulensis iz sjetve 1946. god. sjemenom
sa stabla u Malom Lošinju.


Posljedice hladnog perioda bile su slijedeće:


1. E. camaldulensis- Primjerak iz 1946. god. promrzao je potpuno, dok su
primjerci iz sjetve 1948. godine prozebli samo u nadzemnom dijelu. Posječeni
na panj potjerali su izbojke početkom ljeta.
2. E. globulus- Primjerak koji je ostao tek neznatno oštećen od zime
1953./54. god. sada je prozebao u nadzemnom dijelu. Nakon sječe na panj potjerao
je tokom ljeta nekoliko relativno slabih izbojaka. Nadalje bila su i dva
primjerka s izbojcima iz panja iz 1954. god., kada im je nadzemni dio stradao.
Oba ova primjerka sada su potpuno uginula.
3. E. viminalis´- Stradao je kao E. camaldulensis u nadzemnom dijelu, ali
se tokom ljeta regenerirao iz panja.
4. Jednogodišnji primjerci svih vrsta u rasadniku Instituta uginuli su osim
E. pauciflora
i E. rubida, koji su bili zaštićeni od neposrednog udara bure.
Potrebno je zabilježiti, da je sušenje lišća počelo tek 5—6 dana nakon početka
studeni. Što više prvih pet dana nije se osjetio štetan utjecaj niske temperature
ni na mladim izbojcima koji su se razvili tokom toplog dijela siječnja.
Eukalipti naime u slučaju blage zime ne prekidaju s vegetacijom i visinskim
prirastom. ,
Evonimus japonica L. : Tokom ove zime pokazala se znatno otpornom prema
niskim temperaturama. ´ Tek pred kraj hladnog perioda viđeni su znakovi smrzavanja
pojedinih listova. Vegetacijom u zasjeni započela je već 15. III. uz bujno
izbijanje mladih izbojaka. Izbojci su zadržali neobično brzi rast tokom cijelog
proljeća, tako, da izgleda da je ovaj hladni period povoljno djelovao na ovu
vrstu.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 25     <-- 25 -->        PDF

instituta u Spinutu prvi cvjetovi su zabilježeni već 16. I., pa je ta stabla obilni
snijeg od 1. II. zatekao u punom cvatu.


Arbutus unedo L.: Na području Splita i njegove okolice planika je zastupana
samo u obliku manjih grmova. Na tim primjercima nisu zapažene nikakve
štete. Nikakve vidne štete nisu zapažene ni na posve mladim planikama (iz
sjetve 1954. g.) u rasadniku Instituta u Spinutu. Urod ploda je, međutim, izostao,
iako je na pr. u Kaočini gaju u jesen 1955. g. prilično cvjetala.


Bougainvillea spectabilis Wild.´ Na našoj obali splitsko je područje sjeverna
granica uspijevanja ovog ukrasnog grma. Desetak njegovih grupa, koje su postojale
u Splitu, znatno su oštećene te su poneki nezaštićeni grmovi potpuno
propali, dok su drugi, nakon sječe na panj, ponovo potjerali.


Brachychiton populneum R. Br.: Mladi primjerci u rasadniku Instituta
pretrpjeli su znatna oštećenja. Nadzemni dio kod svih primjeraka je uginuo,
a 25°/o stabalaca uopće se nije više regeneriralo.


Capparis spinosa L.´ Šteta nije bilo.


Casuarina equisetijolia h.: Skoro svi dvogodišnji primjerci na nezaštienom
mjestu u rasadniku Instituta potpuno su uginuli. Isto tako su uginuli i stariji
primjerci u Spinutu. Starije kazuarine kod Oceanografskog instituta na rtu
Marjana koje se nalaze na mjestu zaštićenom od bure, dobro su se. održale, te
je otpao samo velik dio listova. Krajem travnja i početkom svibnja izbili su novi
listovi tako da su tokom ljeta ovi primjerci dobili potpuno normalan izgled.
Važno je napomenuti da je tokom zime ispucala kora duž dobrog dijela debla.


Cedrus sp.: Štete nisu zapažene ni na starijim ni na posve mladim (jednogodišnjim)
primjercima.
Ceratonia siliqua L.´ Stablo rogača, koje se nalazi u dvorištu kuće br. 14. u
ul. Račkoga, promrzlo je do panja, ali je na proljeće potjeralo brojne izbojke.


Cistus villosus L., C. salviaefolius L.: Ove dvije vrste bušina obilno su zastupane
u Kaočini Gaju podno Kozjaka, oko Kučina i Grljevca. Na obim vrstama
zapažene su jake štete, a osobito na primjercima bez zaštite okolne vegetacije.
Na većini primjeraka pozeblo je ne samo lišće nego i stabljika. U proljeće se
veći dio regenerirao iz panja, ali je cvjetanje izostalo.


Citrus sp. (C. aurantium L., C. medica L. i C. nobilis Lour.)´ Mlada, 2—4
god. stara stabalca ovih vrsta u arboretumu Srednje šumarske škole za krš
iako su bila pod prostranom zaštitom od bure smrzla se do panja. Kako su se ta
stabalca nalazila na parceli, koja je sa svih strana okružena nasadima i jednom
zgradicom, može se smatrati to mjesto i mrazištem. Na stablima narandži i
mandarina u nedalekom mjestu Mali Rat (spram Omiša) nije bilo štetnog djelovanja
hladnog perioda, pa su ona i obilno rodila. Štetne posljedice nisu zapažene
ni na jednom stabalcu narandže s južne strane stambene barake Šumarske
škole, te je ono 1956. god. donijelo i urod od nekoliko plodova. Inače
su se pozebla stabalca regenerirala iz panja.


Cupressus sp,- Pored C. sempervirens L., u Splitu postoji i nasad C. arizonica
Greene te nekoliko primjeraka C. macrocarpa Hartweg.


Na C. sempervirens nisu zapažene nepovoljne posljedice hladnog perioda.
Dok se zima nepovoljno odrazila na alepskom boru u sastojini povrh Kaočine
gaja, na čempresu u toj sastojini nisu primijećene nikakve štete, međutim u
rasadniku Šumarske škole u cijelost je pozebao ponik čempresa iz sjetve koja
je izvršena krajem rujna 1955. god., dok su štete na isto tako starom paniku
alepskog bora bile znatno manje.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 24     <-- 24 -->        PDF

time, da su u siječnju podjednake, u veljači znatno više, a u ožujku dosta niže


od prosjeka (tab. 4.).
Tab. 4
Prosjek od 22 godina U 1956. godini
Oborine u Splitu u mjesec u
I. II. III. I. II. III.


mm 70 64 50 67 100 39


U Splitu, kao i u njegovoj okolici, i zimi su oborine redovno u obliku kiše,
dok je snijeg dosta rijedak. Međutim u 1956. godini snijega je bilo u više navrata:
u siječnju 8., 9. i 28.: u veljači 1., 10., 12., 14. i 18.; a u ožujku 12. i 13.
Kako u veljači tako i u ožujku snijeg je padao u priličnim količinama, a niske
temperature omogućile su mu zadržavanje i kroz više dana.


UTJECAJ HLADNOG PERIODA NA POJEDINE VRSTE


Kako su podnijele zimu pojedine vrste izložit ćemo prema podacima sakupljenim
po parkovima u Splitu i okolici ,po rasadnicima ustanove »Parkovi
i nasad«, poduzeća »Rasadnik«, Instituta za eksperimentalno šumarstvo i Srednje
šumarske škole za krš, zatim na površinama pod šumom na Marjanu, podno
Kozjaka i Mosora. U popisu navode se neke vrste, koje uopće nisu pretrpjele
nikakve štete, da bi se ta činjenica naglasila, a osobito ako se radi o tipično
mediteranskoj ili unešenoj vrsti.


Acacia dealbata L/c. U arboretumu Srednje šumarske škole za krš nije pretrpjela
nikakve štete. Od neposrednog udara bure zaštićena je vjetrobranom
arizonskog čempresa.


Acacia cyanophylla Lindl.: U arboretumu Instituta za eksperimentalno
šumarstvo i Srednje šumarske škole za krš posušila se stabla do panja, ali su
u proljeće ponovo potjerala i održala se u životu.


Abies cephalonica Loud, et L/c.: Na nezaštićenim mjestima u rasadniku
Instituta za eksperimentalno šumarstvo nisu zapažene nikakve štete.


Abies pinsapo Boiss.- Jedan odrasli primjerak ove jele nalazi se na Mejama
(u vrtu kuće br. 29 Slavenskog šetališta), i više mladih (ispod 10 god. starih)
primjeraka nalazi se u rasadniku Instituta za ekspr. šumarstvo. Na ovoj vrsti nisu
zapažene nikakve štete. Naprotiv stabla alepskog bora u neposrednoj blizini
onog stabla na Mejama reagirala su na niske temperature tako da im je požutjelo
oko 15°/o iglica.


Agava americana L.: Ova je vrst dosta rasprostranjena po južnim ekspozicijama
na raznim mjestima u Splitu. Oštećenja na ovoj vrsti bila su manjeg
opsega. U predjelu Kašuni (kod rta Marjana) zapaženo je ugibanje gornje
polovine onih listova, koji su bili previjeni (stariji listovi). Krajem III. mj.
prozebli dijelovi bili su već u stadju gnjiljenja. Međutim tokom ljeta je zapaženo
osobito obilno cvjetanje ove vrste.


Amygdalus communis L.: Izvanredne niske temperature početkom 1956. g.
imale su za posljedicu samo izostajanje ploda kod ranocvatucih vrsta. A ove su
1956. god. počele ranije s cvatnjom nego inače. Na stablima badema u okolici




ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 23     <-- 23 -->        PDF

prve dekade ožujka. Taj hladni val nije tako uočljiv iz podataka srednjih dnevnih
temperatura u zaklonu, koliko iz minimalnih izvan zaklona, na 5 cm iznad
tla. Podaci o minimalnoj temperaturi na 5 cm iznad tla pokazuju, da je taj
hladni val trajao neprekidno od 7. do 16. III., dakle kroz 10 dana. Značajno je,
da je u cijelom vremenskom razdoblju od I. do III. mjeseca 1956. godine bilo
11 dana s prosječnom dnevnom temperaturom u zaklonu ispod 0° C, dok normalno,
prema podacima višegodišnjeg prosjeka, taj broj ne prelazi dva dana.
Broj dana s minimalnom temperaturom u zaklonu ispod 0° C iznosio je u
prvom tromjesečju 1956. godine 19 prema višegodišnjem prosjeku od 5,1 dana.
Broj dana s minimalnim temperaturama ispod 0° C na otvorenom mjestu5 cm iznad tla iznosio je 36 (poredba s višegodišnjim prosjekom nije moguća,
jer su se ta opažanja počela voditi tek 1952. godine).


Vjetar. U hladnijem dijelu godine splitsko je područje izloženo uglavnom
jugu i buri, vjetrovima, koji se stalno izmjenjuju. Prema podacima godišnje
raspodjele vjetrova, najjače je zastupljen vjetar iz smjera NE, zatim iz SE, a
od proljeća dalje iz SW. Bura je značajan klimatski faktor i s velikim utjecajem
na vegetaciju. Bura isušuje tlo i zrak tako da je relativna vlaga zraka
niska i nerijetko padne ispod 30°/«.


Hladni period u veljači bio je popraćen skoro neprekidnom burom (vjetrovima
iz NE, ENE i E kvadranta). Jačina bure bila je različita ,ali je dosizala
i snagu od 8, 9 pa i 10 stupnjeva po Beaufort-u. U graf. 2. razabiru se podaci
o jačini vjetra u 7 sati ujutro u vremenu od 21. I. do 3. III. kao i podaci o
relativnoj vlazi zraka.


Relativna vlaga zraka. Godišnji prosjek relativne vlage zraka u Splitu
iznosi 64°/o. (Ona je u tijesnoj vezi s režimom oborina i režimom naoblake).
U vremenskom je periodu od I.—III. mjeseca 1956. godine bila u granicama
višegodišnjeg prosjeka, izuzev u II. mjesecu, kada je bila za 10°/o niža. Uporedni
podaci relativne vlage zraka prikazani su u tab. 3.


Tab. 3


Prosjek od 22 godine U 1956. godini


Relativna vlaga zraka
u mjesec u


I. II. III. I. II. III.
%> 68 66 65 69 56 63


Tokom hladnog perioda početkom 1956. godine relativna je vlaga dosta
varirala. Niski postotak relativne vlage zraka pada u dane minimalnih temperatura:
29. I. minimalna temperatura na 5 cm od tla iznosila je —5,3° C, a relativna
vlaga zraka 44°/o; 4. II. minimalna temperatura pri tlu —6,9° C, a re´l.
vlaga zraka 36°/» i t. d. Kretanje relativne vlage zraka u vremenu od 21. I. do


3.
III. vidljivo je i iz graf. 2.
Oborine. Maritimno-jadranski tip oborinskog režima, a koji vlada u Splitu,
odlikuje se maksimalnim oborinama u periodu od X. do XII. mjeseca (prema
25-godišnjem prosjeku u Splitu 333 mm od godišnje količine od 811 mm), odnosno
uopće u jesensko-zimskom periodu (66% godišnjih oborina). Oborine u
prva tri mjeseca 1956. godine razlikuju se od prosječnih vrijednosti za + 22 mm




ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 22     <-- 22 -->        PDF

dataka opažanja opservatorija na Marjanu te agrometeorološke stanice u Spi


nutu. Opservatorij na Marjanu nalazi se na 120 m nadmorske visine, a agromete


orološka stanica nalazi se u rasadniku Instituta za eksperimentalno šumarstvo


na nadm. visini od 20 metara i na neposrednom udaru bure.


Insolacija. Prema prosječnim podacima za 22 godine, a u poređenju s I.


tromjesečjem 1956. god. vidimo, da je insolacija u svakom pojedinačnom mje


secu, a osobito u ožujku, znatno manja. Dok insolacija 22-godišnjeg prosjeka


iznosi 461 sat, dotle insolacija u I. tromjesečju 1956. god. iznosi 366 sati ili za


95 sati manje (tab. 1.).


Tab. 1.


Prosjek od 22 godine U godini 1956.


Insolacija u Splitu
u mjesecu


I. II. III. I. II. III.
broj sati 126 147
188 110 121 135


Temperatura. Srednje mjesečne temperature u periodu siječanj—ožujak
1956. g. znatno odstupaju od višegodišnjeg prosjeka istog perioda. Ta je razlika
osobito velika u II. mjesecu u kojem je 1956. god. srednja temperatura u zaklonu
iznosila svega 2,4° C, odnosno za 5,4° C manje od prosječnih vrijednosti.
I srednja temperatura za sva tri mjeseca niža je od prosječnih vrijednosti i to
za 2,3° C. (Tab. 2.).


Tab. 2.


Prosjek od 22 godine U godini 1956.


Srednja mjesečna


u mjesecu
temperatura


I. II. III. I. II. III.
»C 7,2 7,8 10,4 8,2 2,4 8,1


Jasniju sliku o posebnim temperaturnim uvjetima u siječnju i veljači
1956. godine pružaju podaci o srednjim dnevnim temperaturama (uporedi
graf. 1.). Srednja dnevna temperatura do 24. I. bila je znatno iznad 0° C, a od


10. do 24. I. gotovo nije ni silazila ispod + 10° C. Osjetljiviji pad srednje temperature
nastupa 26. I., koja toga dana iznosi + 3,8° C. Međutim tokom cijelog
siječnja srednja dnevna temperatura bila je viša od 0° C. Minimalne temperature
u zaklonu poslije 26. I. kreću se međutim oko 0° C (29. I. —1,5° C). Minimumi
izvan zaklona, a na 5 cm od zemlje, pokazuju- znatnije i oštrije razlike,
te je u siječnju 9 dana bio oko 0° C ili ispod 0° C. Prva dekada mjesaca veljače,
kao i sredina druge dekade tog mjeseca, karakterstična je niskim srednjim
temperaturama. U tom je mjesecu 19 dana s minimalnom temperaturom ispod
0° C na otvorenom, odnosno od 26. siječnja neprekidno kroz 24 dana temperature
su se kretale od —0,9° do —8,4° C. Novi hladni val nastupio je krajem


ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 21     <-- 21 -->        PDF

dijelovima i području crnograbovih šuma. Nije moguće uvijek povući oštru granicu
između područja ovih pojedinih šumskih zajednica, jer mjestimično ilirski
florni elementi zaleđa silaze sve do mora, dok se elementi šume crnike nalaze i
na višim položajima (2). Ta je pojava uvjetovana mikroreljefom ovog područja.


Graf. 1



´* r


SREDNJE DNEVNE TEMPERATURE
MINIMAINE TEMP. U ZAULONU
... -»- NA 5 cm IZNAD TLA


21 25 25 27 29 51 4
ili IUI)
Graf. 2


RE.LATIVNA ZRAČNA VLACA
JAČINA V|ETRA /0-1Î/ U 7 5ATI


Si 25 27 29 51 I 5 5 7 9 « <5 (5 «7 <9 2) 25 25 27 «9)2


Geografski i orografski položaj područja Splita i splitske okolice uvjetovao
je njegovu pripadnost jadransko-niediteranskoj klimi t. j . varijanti mediteranske
klime s blagim i kišovitim zimama, a vrućim i sušnim ljetima. Već se na nekoliko
kilometara prema sjeveru, u unutrašnjosti, pokazuju karakteristike kontinentalne
klime. Za jadransku varijantu mediteranske klime karakteristična su
tri osnovna vremeenska tipa: vlažni s južinom, suhi s burom i tip stalnog vedrog
vremena, koji vlada osobito u toplijem dijelu godine.


KARAKTERISTIKE HLADNOG PERIODA


Sliku vremenskih prilika u periodu od siječnja do ožujka 1956. godine, te
razlike spram vrijednosti višegodišnjeg prosjeka razmotrit ćemo na osnovu po




ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 20     <-- 20 -->        PDF

POSLJEDICE HLADNOG PERIODA ZIME 1955./56. GODINE
NA DENDROFLORI U SPLITU I OKOLICI
Ing. D. Jedlowski i ing. O. Piškorić — Split


UVOD


Oštra zima u prvom tromjesečju 1956. god. nanijela je znatne štete poljoprivredi
i hortikulturi u mnogim južnoevropskim državama, osobito u Italiji
i Francuskoj, a odrazila se negativno i na mnogim vrstama šumske dendroflore
(drveću i grmlju). Kako s naučne tako i s praktičke strane od interesa je, da se
posebno zabilježe posljedice za područje jadranske klime ovog izuzetno hladnog
perioda. U ovom prikazu iznesene su te posljedice za dendrofloru u Splitu i u
njegovoj užoj okolici. Rad je pisan krajem 1956. god. s razloga, da se saopće ne
samo neposredne nego i kasnije posljedice, odnosno opseg, način i brzina regeneracije
pojedinih vrsta.


Ovaj je prikaz rezultat vlastitih opažanja autora, kao i saopćenja raznih stručnjaka,
a posebno Mirka D o r i ć a, tehničkog rukovodioca ustanove »Parkovi i nasadi
« u Splitu (za palme i neke parkovne vrste), te ing. M. R o j e (za maslinu). Hidrometeorološke
podatke stavio je na raspolaganje Pomorski odjel hidrometeoroložke
službe u Splitu. Svima naša zahvala.


OPĆI GEOGRAFSKI I KLIMATSKI POLOŽAJ


Područje Splita i njegove uže okolice leži u centralnom dijelu Dalmacije između
43° 39´ — 43° 34´ N i 16° 15´ — 16° 30´ E. S kopnene strane ono je oivičeno
blagim lukom masiva Kozjaka i Mosora, koji su na dodirnim točkama razdvojeni
kliskim prodorom čime je prekinut kontinuitet prirodne barijere sa sjevera (SI. 1).
S morske strane skup bližih otoka (Čiovo, Šolta, Brač) zatvaraju ovo područje
s jugoistoka i jugozapada. U razmatranje uzet primorski pojas u orografskom
pogledu pripada južnim padinama (prema moru) zadnjih bora Dinarskog sistema
a predstavlja zaravne t. zv. Splitskog i Kaštelanskog Polja.


Vegetacijski ovo područje pripada, prema Horvatu (3), području šuma crnike,
te području bjelograbovih šuma, iznad područja crnikinih šuma, a u najvišim