DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 20 <-- 20 --> PDF |
POSLJEDICE HLADNOG PERIODA ZIME 1955./56. GODINE NA DENDROFLORI U SPLITU I OKOLICI Ing. D. Jedlowski i ing. O. Piškorić — Split UVOD Oštra zima u prvom tromjesečju 1956. god. nanijela je znatne štete poljoprivredi i hortikulturi u mnogim južnoevropskim državama, osobito u Italiji i Francuskoj, a odrazila se negativno i na mnogim vrstama šumske dendroflore (drveću i grmlju). Kako s naučne tako i s praktičke strane od interesa je, da se posebno zabilježe posljedice za područje jadranske klime ovog izuzetno hladnog perioda. U ovom prikazu iznesene su te posljedice za dendrofloru u Splitu i u njegovoj užoj okolici. Rad je pisan krajem 1956. god. s razloga, da se saopće ne samo neposredne nego i kasnije posljedice, odnosno opseg, način i brzina regeneracije pojedinih vrsta. Ovaj je prikaz rezultat vlastitih opažanja autora, kao i saopćenja raznih stručnjaka, a posebno Mirka D o r i ć a, tehničkog rukovodioca ustanove »Parkovi i nasadi « u Splitu (za palme i neke parkovne vrste), te ing. M. R o j e (za maslinu). Hidrometeorološke podatke stavio je na raspolaganje Pomorski odjel hidrometeoroložke službe u Splitu. Svima naša zahvala. OPĆI GEOGRAFSKI I KLIMATSKI POLOŽAJ Područje Splita i njegove uže okolice leži u centralnom dijelu Dalmacije između 43° 39´ — 43° 34´ N i 16° 15´ — 16° 30´ E. S kopnene strane ono je oivičeno blagim lukom masiva Kozjaka i Mosora, koji su na dodirnim točkama razdvojeni kliskim prodorom čime je prekinut kontinuitet prirodne barijere sa sjevera (SI. 1). S morske strane skup bližih otoka (Čiovo, Šolta, Brač) zatvaraju ovo područje s jugoistoka i jugozapada. U razmatranje uzet primorski pojas u orografskom pogledu pripada južnim padinama (prema moru) zadnjih bora Dinarskog sistema a predstavlja zaravne t. zv. Splitskog i Kaštelanskog Polja. Vegetacijski ovo područje pripada, prema Horvatu (3), području šuma crnike, te području bjelograbovih šuma, iznad područja crnikinih šuma, a u najvišim |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 21 <-- 21 --> PDF |
dijelovima i području crnograbovih šuma. Nije moguće uvijek povući oštru granicu između područja ovih pojedinih šumskih zajednica, jer mjestimično ilirski florni elementi zaleđa silaze sve do mora, dok se elementi šume crnike nalaze i na višim položajima (2). Ta je pojava uvjetovana mikroreljefom ovog područja. Graf. 1 c« ´* r SREDNJE DNEVNE TEMPERATURE MINIMAINE TEMP. U ZAULONU ... -»- NA 5 cm IZNAD TLA 21 25 25 27 29 51 4 ili IUI) Graf. 2 RE.LATIVNA ZRAČNA VLACA JAČINA V|ETRA /0-1Î/ U 7 5ATI Si 25 27 29 51 I 5 5 7 9 « <5 (5 «7 <9 2) 25 25 27 «9)2 Geografski i orografski položaj područja Splita i splitske okolice uvjetovao je njegovu pripadnost jadransko-niediteranskoj klimi t. j . varijanti mediteranske klime s blagim i kišovitim zimama, a vrućim i sušnim ljetima. Već se na nekoliko kilometara prema sjeveru, u unutrašnjosti, pokazuju karakteristike kontinentalne klime. Za jadransku varijantu mediteranske klime karakteristična su tri osnovna vremeenska tipa: vlažni s južinom, suhi s burom i tip stalnog vedrog vremena, koji vlada osobito u toplijem dijelu godine. KARAKTERISTIKE HLADNOG PERIODA Sliku vremenskih prilika u periodu od siječnja do ožujka 1956. godine, te razlike spram vrijednosti višegodišnjeg prosjeka razmotrit ćemo na osnovu po |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 22 <-- 22 --> PDF |
dataka opažanja opservatorija na Marjanu te agrometeorološke stanice u Spi nutu. Opservatorij na Marjanu nalazi se na 120 m nadmorske visine, a agromete orološka stanica nalazi se u rasadniku Instituta za eksperimentalno šumarstvo na nadm. visini od 20 metara i na neposrednom udaru bure. Insolacija. Prema prosječnim podacima za 22 godine, a u poređenju s I. tromjesečjem 1956. god. vidimo, da je insolacija u svakom pojedinačnom mje secu, a osobito u ožujku, znatno manja. Dok insolacija 22-godišnjeg prosjeka iznosi 461 sat, dotle insolacija u I. tromjesečju 1956. god. iznosi 366 sati ili za 95 sati manje (tab. 1.). Tab. 1. Prosjek od 22 godine U godini 1956. Insolacija u Splitu u mjesecu I. II. III. I. II. III. broj sati 126 147 188 110 121 135 Temperatura. Srednje mjesečne temperature u periodu siječanj—ožujak 1956. g. znatno odstupaju od višegodišnjeg prosjeka istog perioda. Ta je razlika osobito velika u II. mjesecu u kojem je 1956. god. srednja temperatura u zaklonu iznosila svega 2,4° C, odnosno za 5,4° C manje od prosječnih vrijednosti. I srednja temperatura za sva tri mjeseca niža je od prosječnih vrijednosti i to za 2,3° C. (Tab. 2.). Tab. 2. Prosjek od 22 godine U godini 1956. Srednja mjesečna u mjesecu temperatura I. II. III. I. II. III. »C 7,2 7,8 10,4 8,2 2,4 8,1 Jasniju sliku o posebnim temperaturnim uvjetima u siječnju i veljači 1956. godine pružaju podaci o srednjim dnevnim temperaturama (uporedi graf. 1.). Srednja dnevna temperatura do 24. I. bila je znatno iznad 0° C, a od 10. do 24. I. gotovo nije ni silazila ispod + 10° C. Osjetljiviji pad srednje temperature nastupa 26. I., koja toga dana iznosi + 3,8° C. Međutim tokom cijelog siječnja srednja dnevna temperatura bila je viša od 0° C. Minimalne temperature u zaklonu poslije 26. I. kreću se međutim oko 0° C (29. I. —1,5° C). Minimumi izvan zaklona, a na 5 cm od zemlje, pokazuju- znatnije i oštrije razlike, te je u siječnju 9 dana bio oko 0° C ili ispod 0° C. Prva dekada mjesaca veljače, kao i sredina druge dekade tog mjeseca, karakterstična je niskim srednjim temperaturama. U tom je mjesecu 19 dana s minimalnom temperaturom ispod 0° C na otvorenom, odnosno od 26. siječnja neprekidno kroz 24 dana temperature su se kretale od —0,9° do —8,4° C. Novi hladni val nastupio je krajem |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 23 <-- 23 --> PDF |
prve dekade ožujka. Taj hladni val nije tako uočljiv iz podataka srednjih dnevnih temperatura u zaklonu, koliko iz minimalnih izvan zaklona, na 5 cm iznad tla. Podaci o minimalnoj temperaturi na 5 cm iznad tla pokazuju, da je taj hladni val trajao neprekidno od 7. do 16. III., dakle kroz 10 dana. Značajno je, da je u cijelom vremenskom razdoblju od I. do III. mjeseca 1956. godine bilo 11 dana s prosječnom dnevnom temperaturom u zaklonu ispod 0° C, dok normalno, prema podacima višegodišnjeg prosjeka, taj broj ne prelazi dva dana. Broj dana s minimalnom temperaturom u zaklonu ispod 0° C iznosio je u prvom tromjesečju 1956. godine 19 prema višegodišnjem prosjeku od 5,1 dana. Broj dana s minimalnim temperaturama ispod 0° C na otvorenom mjestu5 cm iznad tla iznosio je 36 (poredba s višegodišnjim prosjekom nije moguća, jer su se ta opažanja počela voditi tek 1952. godine). Vjetar. U hladnijem dijelu godine splitsko je područje izloženo uglavnom jugu i buri, vjetrovima, koji se stalno izmjenjuju. Prema podacima godišnje raspodjele vjetrova, najjače je zastupljen vjetar iz smjera NE, zatim iz SE, a od proljeća dalje iz SW. Bura je značajan klimatski faktor i s velikim utjecajem na vegetaciju. Bura isušuje tlo i zrak tako da je relativna vlaga zraka niska i nerijetko padne ispod 30°/«. Hladni period u veljači bio je popraćen skoro neprekidnom burom (vjetrovima iz NE, ENE i E kvadranta). Jačina bure bila je različita ,ali je dosizala i snagu od 8, 9 pa i 10 stupnjeva po Beaufort-u. U graf. 2. razabiru se podaci o jačini vjetra u 7 sati ujutro u vremenu od 21. I. do 3. III. kao i podaci o relativnoj vlazi zraka. Relativna vlaga zraka. Godišnji prosjek relativne vlage zraka u Splitu iznosi 64°/o. (Ona je u tijesnoj vezi s režimom oborina i režimom naoblake). U vremenskom je periodu od I.—III. mjeseca 1956. godine bila u granicama višegodišnjeg prosjeka, izuzev u II. mjesecu, kada je bila za 10°/o niža. Uporedni podaci relativne vlage zraka prikazani su u tab. 3. Tab. 3 Prosjek od 22 godine U 1956. godini Relativna vlaga zraka u mjesec u I. II. III. I. II. III. %> 68 66 65 69 56 63 Tokom hladnog perioda početkom 1956. godine relativna je vlaga dosta varirala. Niski postotak relativne vlage zraka pada u dane minimalnih temperatura: 29. I. minimalna temperatura na 5 cm od tla iznosila je —5,3° C, a relativna vlaga zraka 44°/o; 4. II. minimalna temperatura pri tlu —6,9° C, a re´l. vlaga zraka 36°/» i t. d. Kretanje relativne vlage zraka u vremenu od 21. I. do 3. III. vidljivo je i iz graf. 2. Oborine. Maritimno-jadranski tip oborinskog režima, a koji vlada u Splitu, odlikuje se maksimalnim oborinama u periodu od X. do XII. mjeseca (prema 25-godišnjem prosjeku u Splitu 333 mm od godišnje količine od 811 mm), odnosno uopće u jesensko-zimskom periodu (66% godišnjih oborina). Oborine u prva tri mjeseca 1956. godine razlikuju se od prosječnih vrijednosti za + 22 mm |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 24 <-- 24 --> PDF |
time, da su u siječnju podjednake, u veljači znatno više, a u ožujku dosta niže od prosjeka (tab. 4.). Tab. 4 Prosjek od 22 godina U 1956. godini Oborine u Splitu u mjesec u I. II. III. I. II. III. mm 70 64 50 67 100 39 U Splitu, kao i u njegovoj okolici, i zimi su oborine redovno u obliku kiše, dok je snijeg dosta rijedak. Međutim u 1956. godini snijega je bilo u više navrata: u siječnju 8., 9. i 28.: u veljači 1., 10., 12., 14. i 18.; a u ožujku 12. i 13. Kako u veljači tako i u ožujku snijeg je padao u priličnim količinama, a niske temperature omogućile su mu zadržavanje i kroz više dana. UTJECAJ HLADNOG PERIODA NA POJEDINE VRSTE Kako su podnijele zimu pojedine vrste izložit ćemo prema podacima sakupljenim po parkovima u Splitu i okolici ,po rasadnicima ustanove »Parkovi i nasad«, poduzeća »Rasadnik«, Instituta za eksperimentalno šumarstvo i Srednje šumarske škole za krš, zatim na površinama pod šumom na Marjanu, podno Kozjaka i Mosora. U popisu navode se neke vrste, koje uopće nisu pretrpjele nikakve štete, da bi se ta činjenica naglasila, a osobito ako se radi o tipično mediteranskoj ili unešenoj vrsti. Acacia dealbata L/c. U arboretumu Srednje šumarske škole za krš nije pretrpjela nikakve štete. Od neposrednog udara bure zaštićena je vjetrobranom arizonskog čempresa. Acacia cyanophylla Lindl.: U arboretumu Instituta za eksperimentalno šumarstvo i Srednje šumarske škole za krš posušila se stabla do panja, ali su u proljeće ponovo potjerala i održala se u životu. Abies cephalonica Loud, et L/c.: Na nezaštićenim mjestima u rasadniku Instituta za eksperimentalno šumarstvo nisu zapažene nikakve štete. Abies pinsapo Boiss.- Jedan odrasli primjerak ove jele nalazi se na Mejama (u vrtu kuće br. 29 Slavenskog šetališta), i više mladih (ispod 10 god. starih) primjeraka nalazi se u rasadniku Instituta za ekspr. šumarstvo. Na ovoj vrsti nisu zapažene nikakve štete. Naprotiv stabla alepskog bora u neposrednoj blizini onog stabla na Mejama reagirala su na niske temperature tako da im je požutjelo oko 15°/o iglica. Agava americana L.: Ova je vrst dosta rasprostranjena po južnim ekspozicijama na raznim mjestima u Splitu. Oštećenja na ovoj vrsti bila su manjeg opsega. U predjelu Kašuni (kod rta Marjana) zapaženo je ugibanje gornje polovine onih listova, koji su bili previjeni (stariji listovi). Krajem III. mj. prozebli dijelovi bili su već u stadju gnjiljenja. Međutim tokom ljeta je zapaženo osobito obilno cvjetanje ove vrste. Amygdalus communis L.: Izvanredne niske temperature početkom 1956. g. imale su za posljedicu samo izostajanje ploda kod ranocvatucih vrsta. A ove su 1956. god. počele ranije s cvatnjom nego inače. Na stablima badema u okolici |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 25 <-- 25 --> PDF |
instituta u Spinutu prvi cvjetovi su zabilježeni već 16. I., pa je ta stabla obilni snijeg od 1. II. zatekao u punom cvatu. Arbutus unedo L.: Na području Splita i njegove okolice planika je zastupana samo u obliku manjih grmova. Na tim primjercima nisu zapažene nikakve štete. Nikakve vidne štete nisu zapažene ni na posve mladim planikama (iz sjetve 1954. g.) u rasadniku Instituta u Spinutu. Urod ploda je, međutim, izostao, iako je na pr. u Kaočini gaju u jesen 1955. g. prilično cvjetala. Bougainvillea spectabilis Wild.´ Na našoj obali splitsko je područje sjeverna granica uspijevanja ovog ukrasnog grma. Desetak njegovih grupa, koje su postojale u Splitu, znatno su oštećene te su poneki nezaštićeni grmovi potpuno propali, dok su drugi, nakon sječe na panj, ponovo potjerali. Brachychiton populneum R. Br.: Mladi primjerci u rasadniku Instituta pretrpjeli su znatna oštećenja. Nadzemni dio kod svih primjeraka je uginuo, a 25°/o stabalaca uopće se nije više regeneriralo. Capparis spinosa L.´ Šteta nije bilo. Casuarina equisetijolia h.: Skoro svi dvogodišnji primjerci na nezaštienom mjestu u rasadniku Instituta potpuno su uginuli. Isto tako su uginuli i stariji primjerci u Spinutu. Starije kazuarine kod Oceanografskog instituta na rtu Marjana koje se nalaze na mjestu zaštićenom od bure, dobro su se. održale, te je otpao samo velik dio listova. Krajem travnja i početkom svibnja izbili su novi listovi tako da su tokom ljeta ovi primjerci dobili potpuno normalan izgled. Važno je napomenuti da je tokom zime ispucala kora duž dobrog dijela debla. Cedrus sp.: Štete nisu zapažene ni na starijim ni na posve mladim (jednogodišnjim) primjercima. Ceratonia siliqua L.´ Stablo rogača, koje se nalazi u dvorištu kuće br. 14. u ul. Račkoga, promrzlo je do panja, ali je na proljeće potjeralo brojne izbojke. Cistus villosus L., C. salviaefolius L.: Ove dvije vrste bušina obilno su zastupane u Kaočini Gaju podno Kozjaka, oko Kučina i Grljevca. Na obim vrstama zapažene su jake štete, a osobito na primjercima bez zaštite okolne vegetacije. Na većini primjeraka pozeblo je ne samo lišće nego i stabljika. U proljeće se veći dio regenerirao iz panja, ali je cvjetanje izostalo. Citrus sp. (C. aurantium L., C. medica L. i C. nobilis Lour.)´ Mlada, 2—4 god. stara stabalca ovih vrsta u arboretumu Srednje šumarske škole za krš iako su bila pod prostranom zaštitom od bure smrzla se do panja. Kako su se ta stabalca nalazila na parceli, koja je sa svih strana okružena nasadima i jednom zgradicom, može se smatrati to mjesto i mrazištem. Na stablima narandži i mandarina u nedalekom mjestu Mali Rat (spram Omiša) nije bilo štetnog djelovanja hladnog perioda, pa su ona i obilno rodila. Štetne posljedice nisu zapažene ni na jednom stabalcu narandže s južne strane stambene barake Šumarske škole, te je ono 1956. god. donijelo i urod od nekoliko plodova. Inače su se pozebla stabalca regenerirala iz panja. Cupressus sp,- Pored C. sempervirens L., u Splitu postoji i nasad C. arizonica Greene te nekoliko primjeraka C. macrocarpa Hartweg. Na C. sempervirens nisu zapažene nepovoljne posljedice hladnog perioda. Dok se zima nepovoljno odrazila na alepskom boru u sastojini povrh Kaočine gaja, na čempresu u toj sastojini nisu primijećene nikakve štete, međutim u rasadniku Šumarske škole u cijelost je pozebao ponik čempresa iz sjetve koja je izvršena krajem rujna 1955. god., dok su štete na isto tako starom paniku alepskog bora bile znatno manje. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 26 <-- 26 --> PDF |
U rasadniku Šumarske škole postoji drvored C. arizonica starosti stabala cd 10 godina, a u rasadniku Instituta bile su dvogodišnje sadnice. Na stablima drvoreda nakon hladnog perioda otpalo je preko polovine listića, dok na primjercima u rasadniku Instituta (20 komada) nisu zapažene nikakve posljedice. Tokom proljeća lišće se na oštećenim primjercima potpuno regeneriralo. C. macrocarpa u arboretumu Šumarske škole nije imao nikakve nepovoljne posljedice. Elaeagnus angustifolia L.´ Bez oštećenja kako stariji tako i jednogodišnji primjerci u rasadniku. Erica verticillata Forsk.: Bez štete. Eriobotrya japonica Lindl.- Na ovom vazdazelenom stabalcu zapaženo je opadanje lišća u većoj mjeri, a naročito na mlađim primjercima. Tokom ljeta ova se vrsta u cijelosti regenerirala i u prosincu obilno evala. Eucaliptus sp.´- U svrhu ispitivanja mogućnosti introdukcije pojedinih vrsta iz ovog roda vršene su sjetve raznih vrsta. U današnjem rasadniku Šumarske škole posijano je 1948. god. sjeme E. amygdalina Labill., E. camaldulensis Dean., E. globulus Labill. i E. viminalis Labill. (5), a u rasadniku Instituta slijedećih godina vršena je sjetva i drugih vrsta za eksperimentalna polja na terenu. Početkom zime 1955./56. g. u tom rasadniku nalazile su se jednogodišnje sadnice ovih vrsta: E. calicogona, E. fraxinoides, E. gunnii, É. largiflorens, E. macarthuri, E. maideni, E. melliodora, E. ovata, E. pauciflora i E. rubida. Iz sjetve 1948. god. u rasadniku Šumarske škole ostalo je po nekoliko primjeraka prije navedenih vrsta izuzev E. amygdalina. Pored toga u tom rasadniku postojalo je i jedno stablo E. camaldulensis iz sjetve 1946. god. sjemenom sa stabla u Malom Lošinju. Posljedice hladnog perioda bile su slijedeće: 1. E. camaldulensis- Primjerak iz 1946. god. promrzao je potpuno, dok su primjerci iz sjetve 1948. godine prozebli samo u nadzemnom dijelu. Posječeni na panj potjerali su izbojke početkom ljeta. 2. E. globulus- Primjerak koji je ostao tek neznatno oštećen od zime 1953./54. god. sada je prozebao u nadzemnom dijelu. Nakon sječe na panj potjerao je tokom ljeta nekoliko relativno slabih izbojaka. Nadalje bila su i dva primjerka s izbojcima iz panja iz 1954. god., kada im je nadzemni dio stradao. Oba ova primjerka sada su potpuno uginula. 3. E. viminalis´- Stradao je kao E. camaldulensis u nadzemnom dijelu, ali se tokom ljeta regenerirao iz panja. 4. Jednogodišnji primjerci svih vrsta u rasadniku Instituta uginuli su osim E. pauciflora i E. rubida, koji su bili zaštićeni od neposrednog udara bure. Potrebno je zabilježiti, da je sušenje lišća počelo tek 5—6 dana nakon početka studeni. Što više prvih pet dana nije se osjetio štetan utjecaj niske temperature ni na mladim izbojcima koji su se razvili tokom toplog dijela siječnja. Eukalipti naime u slučaju blage zime ne prekidaju s vegetacijom i visinskim prirastom. , Evonimus japonica L. : Tokom ove zime pokazala se znatno otpornom prema niskim temperaturama. ´ Tek pred kraj hladnog perioda viđeni su znakovi smrzavanja pojedinih listova. Vegetacijom u zasjeni započela je već 15. III. uz bujno izbijanje mladih izbojaka. Izbojci su zadržali neobično brzi rast tokom cijelog proljeća, tako, da izgleda da je ovaj hladni period povoljno djelovao na ovu vrstu. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Feijoa sellowiana Berg.: U arboretumu Šumarske škole odbacila je list, ali drugih negativnih pojava nije bilo. Cvala je normalno. Tokom zime posebne zaštite nije bilo. Ficus carica L.: Smokva je vrlo dobro izdržala studen iako je izvan ovog područja, na pr. već oko dalmatinskog Labina skoro potpuno stradala. Laurus nobilis L,: Stradali su dijelovi lišća koji su bili izvrgnuti neposred nom udaru bure. Drugih šteta nije bilo. Urod sjemena 1956. god. bio je osrednji. Ligustrwm japonicum Wild.: Stradalo je samo lišće i to prema tome da li je bilo u zaklonu od bure ili ne, a neka stabla ostala su i potpuno bez lista. To kom proljeća su nanovo potjerala pa i cvjetala. Magnolia grandiflora L.: Bez štete. Mimosa Thompsons Primjerak (zaštićen burobranom) koji se nalazi u ar boretumu Šumarske škole, prozebao je do zemlje, ali se regenerirao* iz panja. Myrtus communis L.: Grmove mirte, ovog tipičnog i vazdazelenog elementa makije, zima je samo djelomično oštetila. Na skoro svim grmovima, mladim i starim, potpuno se osušilo do IO*/" grančica i dio vršnih izbojaka, posebno na primjercima koji su bili bez zaštite okolne vegetacije. Potkraj ljeta štete više "nisu bile vidljive, a urod ploda normalan. Nerium oleander L. : Ova je vrsta pokazala različitu otpornost prema stu deni. Većina primjeraka (grmova) je stradala t. j . prozebli su svi nadzemni di jelovi, dok je manji broj ostao neoštećen. Tako na pr. kod Kasteleta na Mejama u drvoredu od 21 grma tri su ostala neoštećena, dok je ostalih osamnaest pot puno pozeblo. I pozebli i nepozebli grmovi bili su jednako stari, a ni mikrokli matske prilike nisu različite. U nasadu pokraj Pazara od desetak grmova tri su ostala potpuno neoštećena, dok su ostali poizebli. Prema izjavi tehničkog ru kovodioca ustanove »Parkovi i nasadi«, neoštećeni su ostali oni primjerci, koji su bili na to mjesto presađeni 1955. god. Analogan je slučaj bio i u jednom, dru gom nasadu, u onom kod zgrade Narodnog odbora općine. Tu je u rasadniku pozeblo oko 70´´Vo jednogodišnjih sadnica, a pozeble su i sve rezniee, koje su bile posađene u jesen. Jednogodišnje sadnice presađene prije nastupa hladnog pe rioda kod novih kuća na Šetalištu 1. maja ostale su neoštećene. No u ovom po tonjem slučaju i mikroklimatske prilike bile su povoljnije t. j . položaj je dosta zaštićen od bure, dok je rasadnik naprotiv na slobodnom udaru bure. Pozeb korijena nije utvrđen t. j . svi pozebli primjerci istjerali su nove izbojke iz grana ili panja. Bujniji iz boj ci su istjerali u onom slučaju, kada je rez bio kratak (tek koji cm) nego iz grana prikraćenih na 60—70 cm dužine. Novi izbojci izbijali su tek tokom ljeta, a kod nekih tek krajem srpnja. Izbojci su međutim i u ovakvim slučajevima bili bujni. Olea europea L.: U splitskoj okolici masline nisu stradale u većoj mjeri. Rijetki su slučajevi, da su pojedina stabla uginula, a to su uglavnom bila stara i iscrpljena stabla. Pojedina stabla ostala su potpuno neoštećena, dok se na osta lim šteta očitovala u promrzavanju lišća te jedno- i dvogodišnjih grančica. Me đutim tokom ljeta takva su se stabla potpuno regenerirala. Urod ploda je izo stao, odnosno podbacio, a što se dijelom može pripisati i periodicitetu uroda. Primijećeno je, da je izostala pojava maslinove mušice, koja je pređašnjih go dina nanijela dosta štete. Parkinsonia aculeata Linn.: Nekoliko stabala ove dekorativne vrste ima u arboretumu Instituta i Šumarske škole, a uzgojena su iz sjemena. Stabalca su. u petoj godini počela rađati sjemenom, a 1955. god. urod je bio obilan. Do zime 1956. god. negativnih pojava od nižih zimskih temperatura nije bilo. Međutim |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 28 <-- 28 --> PDF |
u hladnom periodu početkom 1956. g. pozeble su sve jedno- i dvogodišnje grančice, a jednim dijelom i starije grane. Vanjski znakovi prozeba bili su očiti: kora grana, koja je zelene boje kao kora sofore, postala je sivo žuta. U proljeće bili su odstranjeni promrzli dijelovi, a iz okljaštrenih stabala polovicom svibnja pojavili se izbojci koji su do pod kraj ljeta narasli do dužine od. 1,80 met. Cvjetanje je potpuno izostalo, a dosljedno tome i urod sjemena. U rasadniku bilo je i jednogodišnjih biljaka i to zaštićenih (u sanduku i natkriti staklom) i nezaštićenih. Primjerci u sanducima nisu stradali, dok su oni na slobodnom, potpuno prozebli. Persea drymifolia Cham, et Schlecht (avokado): Jedan primjerak avokada nalazi se u arboretumu Šumarske škole, a visok je preko 2 met. Nalazi se iza drvoreda arizonskog čempresa, a zimi se zaštićuje i štitovima od slame. U jesen 1955. god. bio je zaštićen samo s boka, dok su mu vrhovi bili slobodni. Hladni period proživio je bez ikakvih vanjskih znakova šteta. Jedino nije bilo uroda sjemena. Phyllostachys aurea A. et C. Riviere: Na nasadima ovog bambusa u rasadnicima Šumarske škole i Instituta nije bilo nikakvih štetnih posljedica. Phoenix canariensis hort.: Ova vrst pretrpjela je znatne štete u svim splitskim javnim i privatnim parkovima i nasadima. Njihovo reagiranje na studen vrlo je variralo. Tako na pr. kod bolnice na Firulama u istom kompleksu polovina palmi je potpuno stradala, dok druga polovina je bila tek neznatno oštećena. U parku nasuprot Vojne bolnice uginulo je svih 17 komada, a koje su bile stare 18—20 god. Na obali 20 godišnji primjerci koji su presađeni 1954. god. s Visa održali se vrlo dobro, dok su domaći, stari 40 god., stradali mnogo jače. Potrebno je zabilježiti, da su neki primjerci propali tokom, ljeta, iako- su se u proljeće regenerirali. Opaženo je, da jednostavna zaštita raženom slamom nije dovoljna za ovu vrstu. Phoenix dactylifera L.: Ova je vrsta dobro podnijela hladni period. Bilo je sušenja samo pojedinačnih listića. Phillyrea media L. : Bez oštećenja. Pinus halepensis Mili.: Utjecaj hladnog perioda na ovu vrst razmotrit ćemo na nekoliko različitih sastojina i to: 1. Sastojina Marjan. Marjan se pruža u pravcu istok-zapad. Sastojine alepskog bora nalaze se pretežno na sjevernoj ekspoziciji, a manjim dijelom na istočnoj (povrh grada) i na zapadnonj (povrh samog rta). Pred kraj hladnog perioda iglice cijele sastojine imale su blijedu sivozelenkastu boju, dakle reagirale su na studen, odnosno buru. Međutim tokom proljeća iglice su dobile normalnu boju i sušenja u većoj mjeri nije bilo. Također nije bilo iznad prosjeka ni sušenja stabala. Urod sjemena, odnosno cvjetanje u proljeće 1956. god. bilo je normalno. Mladi borići, oni jednogodišnji, reagirali su jače. Na sjevernoj ekspoziciji, u rasadniku Šumarske škole, držali su se neoštećeni preko 10 dana. Međutim onima na južnoj strani Marjana vrh je pozebao već osmi dan prvog hladnog perioda. Razlog stradanja onih na južnoj ekspoziciji bit će u činjenici, što su oni bili u prilično jakoj vegetaciji, dok oni u rasadniku nisu. Kasnije su se oporavili svi primjerci. 2. Sastojna povrh Kaočina Gaja. Povrh Kaočine Gaja na nadmorskoj visini od cea 400 met. nalazi se jedna omanja, vještačkim načinom podignuta sastojina alepskog bora. 1956. god. ta je sastojina bila stara oko 25 god., a visina stabala iznosila je oko 7 met. Ekspozicija južna. Pod starim stablima ima i nešto |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 29 <-- 29 --> PDF |
podmlatka starog od 1 do 10 godina. Pod kraj hladnog perioda, kao i cijelo proljeće, već izdaleka bilo je vidljivo, da je normalna boja iglica prešla u blijedosivozelenu. Pregledom ove sastojine 5. VII. 1956. god. utvrđeno je slijedeće: a) posve mladi podmladak (2—3 godišnji) nije pokazivao nikakove znakove oštećivanja; b) na starijem podmladku utvrđeno je, da su pozebli gornji dijelovi iglica, koji su bili smeđi, dok su donji dijelovi bili zeleni; c) na odraslim stablima pozeblo je prosječno 80°/o iglica. Još u VII. mj. dio iglica bio je tamnožute, a dio izblijedjele zelene boje. Jedno je stablo bilo potpuno osušeno, dok je na ostalim bilo u toku tjeranje iglica i izbojaka. Dio iglica dosegao je oko polovicu normalne dužine, dok je dio počeo tek izbijati. Na nekim su granama prije nastupa hladnog perioda u siječnju pupovi nabubrili. Takvi se pupovi potpuno smrzli. 3. Sastojina kod Kaočina Gaja na nadm. visini od cea 200 m. To je također vještački podignuta sastojina alepskog bora na prijašnjem poljoprivrednom (vinogradskom) zemljištu. Starost sastojine oko 15 god. Oštećenje iglica bilo je manje nego u pređašnjoj te je iznosilo cea 503/V Novi izbojci i iglice na dan 5. VII. 1956. god. bili su nešto bujniji nego u sastojini povrh Kaočine Gaja, ali još uvijek ispod normale. Iglice na vršnim izbojcima dosegle su cea % normalne dužine, dok one u hladovini (vlastite krošnje) bile su manje i dužina im je iznosila svega polovinu normalne dužine. 4. Sastojina u Rupotinama, između Solina i Klisa, nalazi se na nadm. visini od 150 do 280 met. i istočne je ekspozicije. Na ovoj sastojini jasno se očitovao upliv nadmorske visine i strujanje hladnih masa zraka. Dok je na najnižim položajima boja iglica bila blijedo sivozelenkasta na najvišim bila je rđastocrvenkasta s nizom prelaznih nijansa. Tokom ljeta regeneracija je bila gotovo potpuna t. j . posušio se nešto veći broj stabala nego li drugih godina. Pinus pinea L.: Mlađi, 1—5 god. stari, primjerci pinija u rasadnicima Instituta i Šumarske škole dobro su podnijeli zimu. Doduše na mnogim primjercima bili su ofureni vršni pupovi, ali se tokom ljeta izgubio svaki trag oštećenju i prirast nije izostao. Pistacia lentiscus L.: Nakon perioda studeni pojedini grmovi pokazali su različiti odnos. U gušćoj sastojini, dakle pod zaštitom većih stabala, oštećivanja nije bilo te je već krajem ožujka sve lišće bilo intenzivno^ zelene boje i zdrava izgleda. U zaklonici od bure, ali bez nadstojne zaštite, na grmovima se posušio stanoviti broj listića i to pojedinačno. Tek tu i tamo posušila se i cijela grančica. Što je grm bio na otvorenijem položaju to je sušenje bilo jače. Sušenje je bilo podjednako kako na sjevernoj tako i na južnoj ekspoziciji. Pistacia palestina- Četvorogodišnji primjerci uzgojeni u rasadniku Instituta nisu bili oštećeni. Pittosporum tobira Dryand: Ova vrst nij peretrpjela znatnija oštećivanja. Tek pred kraj hladnog perioda pozeb se očitovao na posve mladim izbojcima t. j . onima, koji su izbili u toplom dijelu mjeseca siječnja. Kako ova vrst dobro podnosi sušu, kako ne stavlja veće zahtjeve ni na hranljivost tla te kako je, prema provedenom pokusu, u priličnoj mjeri otporna i na morsku vođu, zavređuje da se upotrebljava i izvanparkovnih nasada. Poinciana gilliesii Hook: U rasad´niku »Parkova i nasada« bide su oštećene 2—4 godine stare biljke s oko 40"/o) dok na starijim primjercima štete nisu primijećene. Na drugim mjestima također nisu zabilježene štete. Pritchardia filifera Drude: Štete nisu zapažene. 427 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Prunus laurocerasus L.: U gradskim parkovima potpuno je stradalo oko lO´/o primjeraka. Interesantno je, da je veći broj primjeraka stradao u smjesama, dakle pod barem djelomičnom zaštitom, nego na slobodnim mjestima. Inače gotovo na svim primjercima bilo je više ili manje ofureno lišće. Punica granatum L. i P. granatum v. sativum K. Maly: Nije bilo nikakvih šteta od studeni. Pyracantha ccccinea Rom.: Štetno djelovanje studeni na ovoj vrsti počelo se očitovati u drugoj polovici hladnog perioda i to u sušenju i otpadanju lišća. Grmovi ili dijelovi grmova u zavjetrini od bure preživjeli su hladni period gotovo bez oštećenja. Pupovi nisu bili oštećeni, pa je u proljeće listanje i cvjetanje bilo potpuno. U jesen posađene reznice po rasadnicima stradale su u velikom broju. Quer eus Aegilops L.: -TMa trogodišnjim primjercima ovog hrasta u rasadniku Instituta nisu zapažene nikakve štete. Quercus ilex L.: Na ovu vrst hladni period odrazio se dvojako: u splitskim drvoredima bilo je štete, dok u sastojini Kaočina Gaj nisu zapažene nikakve štete. U Splitu su dva drvoreda česmine i to jedan u Balkanskoj ulici, a drugi na Mejama. Oba su podignuta iza Prvog svjetskog rata i to iz sadnica (stablašica) dobavljenih iz Italije. U drvoredu u Balkanskoj ulici ima i nekoliko stabala, koja su posađena oko 1950. god. i to stablašica uzgojenih u gradskom rasadniku na Trsatu. Na svim ovim stablima lišće ili dijelovi lišća, koji su bili na neposrednom udaru bure osušilo se. Osušeni list ili osušeni dijelovi lista bili su pepeljastosive boje. Na slabijim stablima sušenje lista bilo je intenzivnije nego li na jačim (inače jednako starim). Tokom ljeta oštećena su se stabla potpuno oporavila. Neka stabla uza sve to su dobro rodila žirom. U sastojini Kaočina Gaj podno Kozjaka nije bilo nikakvih šteta, cvjetanje je bilo potpuno i urod žira dobar. Oštećenja ove vrste nisu zapažena ni na pojedinim stablima-grmovima po stijenama Kozjaka i Markezine grede više Klisa, iako se ova nalaze i na visini od 500—600 met. Quercus lanuginosa Lam.: Nisu zapažene nikakve štete, ali je već druga godina bez uroda žira. Querelas macrocarpa Mich.: Bez oštećenja. Quercus suber L.: Mlađih primjeraka plutnjaka ima u rasadniku Instituta i Škole. Na njima nisu zapažene nikakve štete. Rhamnus alaternus L.: Otpornost prema studeni, kakva je bila početkom 1956. god., bila je znatna. Stradali su samo oni grmovi ili dijelovi grmova, koji su bili na neposrednom udaru bure i to tek u drugoj polovici hladnog perioda. Stradanje se očitovalo u sušenju lišća i vrhova grančica. Međutim obnova u proljeće potpuno je zadovoljila. Na buri izloženim mjestima stradali su i cvjetni pupovi, te je urod sjemena bio samo na onim dijelovima krošnje, na kojima je ostalo i lišće neoštećeno. Ricinus communis L.: Na području mediteranske klime to je višegodišnja (2—3) biljka. Međutim ove zime poptuno je pozebla i osušila se prije svoje fizičke starosti. Rosmarinus officinalis L,: Osim sušenja pojedinih izbo jaka drugih šteta nije bilo, pa je u proljeće i obilno cvao. U rasadnicima posađene reznice uginule su. Međutim pred kraj ljeta zapaženo je, da većina grmova teško podnosi sušni period što inače nije slučaj. 428 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Schinus molle L.: Jedan primjerak ove vrste nalazio se u arboretumu Šumarske škole. Premrzao je skroz, pa se nije obnovio ni iz panja. Spartium junceum L.: Zapaženo je sušenje pojedinih grančica i to redovno od 10 do 15*/«, Cvatnja je bila obilna, a i urod sjemena. Spirea Reevesiana Lindl. : U školskom vrtu ova je vrst već u drugoj polovici siječnja počela otvarati cvjetne pupove, a javili se i prvi listovi. U hladnom periodu stradalo je sve izbilo lišće kao i nabrekli pupovi. Međutim to ugibanje pupova nije imalo nikakve posljedice, jer je tokom travnja mjeseca dobro evala i u cijelosti se ozelenila. Teucrium fruticans L.: Ovaj ukrasni grm posušio se do panja, ali se obnovio nakon sječe na čep. Ulmus pumila L.: Neka stabla počela su s cvjetanjem, pa i izbacivanjem lišća već u siječnju mjesecu. Međutim zima nije nanijela nikakve;, štete ovoj vrsti, pa ni onim stablima, koja su već započela s vegetacijom. Viburnum tinus L.: Za umjerenih zima lemprika ne prekida vegetaciju, a u zimskom dijelu godine i cvate. Početak cvatnje vrlo varira. Tako je 1950. god. u Špinutu počela s cvjetanjem polovinom prosinca. I u zimskom periodu cvjetanje je bilo dosta rano, ali je hladni period zatekao još dosta cvijeta. Cvjetovi se smrzli odmah na početku hladnog perioda. Lišće, a dijelom i izbojci, stradali su kasnije i to na onim dijelovima grma, koji je bio neposredno izvrgnut buri. Intenzitet izbijanja lišća i izbojaka u proljeće bio je normalan. Wistaria ehinensis D. C.: Bez šteta. Yucca gloriosa L.: Bez štete. ZAKLJUČAK Zima 1955./56. god. općenito uzeto bila je izvanredna i imala je poseban tok. Tako je ona bila izvanredna i u području mediteransko-jadranske klime, a u kojem se nalazi i Split sa svojom okolicom. Izvanrednost ove zime na potonjem području očitovala se u toplom mjesecu siječnju i s dva hladna perioda. Prvi period niskih temperatura trajao je zadnjih dana mjeseca siječnja i u prvoj polovici veljače, a drugi krajem prve dekade ožujka. Srednja mjesečna temperatura u siječnju, usprkos zahlađenju pred kraj mjeseca, viša je od višegodišnjeg prosjeka (8,2° C u siječnju naprama 7,2° C višegodišnjeg prosjeka). Hladni period počinje 26. siječnja. Taj hladni period nije karakteriziran toliko apsolutnim minimumima (1956. god. taj je u zaklonu iznosio — 5,8° C, dok apsolutni minimum iz 22-gođišnjeg posmatranja iznosi 11,5° C) koliko dužinom trajanja. Naime dnevne temperature zraka u zaklonu bile su ispod 0°C gotovo neprekidno 20 dana, a na 5 em iznad tla i 24 dana (graf. 1). Minimalne temperature zraka ispod 0° C bile su i tri dana u ožujku, dok su takvi minimumi: u tom mjesecu na 5 cm iznad tla trajali 8 dana (od 9. do 16. III.). Paralelno g niskom temperaturom vladao je i hladni vjetar, bura, koja je imala jačinu i 10°poBeaufort-u. (graf. 2). Dani s maksimalnom burom bili su i dani s minimalnom relativnom vlagom. Ova zima obilovala je i snijegom i to kako u veljači tako i u ožujku. Posljedice ovog hladnog perioda nepovoljno su djelovale na mnoge ovdje popisane vrste. One su bile slijedeće: na većini vrsta stradalo je samo lišće (iglice), manji broj vrsta pretrpio je smrzavanje nadzemnog dijela, a najmanji broj je potpuno uginuo. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Potpuno su promrzle i uginule: Nerium oleander (u jesen posađene reznice), Parkinsonia aculeata (jednogodišnje biljke, nezaštićene), Ricinus communis, Rosmarinus officinalis (u jesen posađene reznice) i Schinus molle. Potpuno su promrzli pojedini primjerci sljedećih vrsta: Bougainvillea spectabilis, Brachychiton populneum, Casuariana equisetifolia, Poenix canariensis, Prunus laurocerasus i Pyracantha coccinea (u jesen posađene reznice). Promrzao je samo nadzemni dio kod: Accacia cyanophylla, Citrus sp., Ceratonia siliqua, Cistus vülosus i C. salviaefolius, neki eukalipti (E. camaldulensis, E. globulus i E. viminalis), Mimosa Thompsoni, Nerium oleander (kbd većine grmova) i Teucrium fruticans. Kod ostalih navedenih vrsta stradalo je samo lišće u većoj ili manjoj mjeri. Kod alepskog bora na nižim nadmorskim visinama iglice su samo promijenile normalno zelenu boju u blijedo sivozelenkastu, dok je na višim položajima bilo i sušenja te otpadanja iglica. Iako je početkom proljeća izgled dendroflore bio dosta loš, tokom ljeta i jače oštećeni primjerci potpuno su se regenerirali, pa se može reći, da, prema dosadnjim opažanjima, ova izvanredna zima nije nanijela dendroflori u Splitu i njegovoj okolici znatnije štete. LITERATURA: 1. D u b a c M., Južne biljke u Dubrovniku, »Priroda« br. 9. Zagreb 1956. 2. Horva t A. i dr., Istraživanja o regresiji i progresiji šumske vegetacije i tla na kršu (Kozjak), Anali Instituta za eksperimentalno šumarstvo Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti Vol. I., Zagreb 1955. 3. Horva t I., Šumske zajednice Jugoslavije, Zagreb, 1950. i. M a s e 11 i V., Osservazioni sul comportamento delle piante legnose in Liguria al freddo eccezionale dell´inverno 1955.—56., Monti e Boschi No 9, Firenze 1956. 5. Piškori ć O., Prilog poznavanju mogućnosti uzgoja eukalipta kod nas, Šumarski list br. 3—4, Zagreb 1956. 6. S t i p a n i č i ć V., Klima Splita (rukopis), Split 1956. 7. V r d o 1 j a k 2., O mogućnosti uzgoja eukalipta u našem primorju, Šumarski list br. 5—6, Zagreb 1956. 8. Š o 1 i ć P., Zimske štete na ukrasnom bilju u Kvarneru, Hortikultura br. 2, Zagreb 1956. SUMMARY The authors describe the effect of the 1955/56 cold winter period upon the trees and bushes in Split and its surroundings. In 1955´56 there was in general an extraordinary cold winter, in the Adriatic area too, including Split and its surroundings. The singularity of that winter manifested itself in a rather high temperature in January and in two folloving cold periods. The first period of very low temperature took place about the end of January and in the first half of February. The second one during the first half of March. Despite the fact that it suddenly became cold, the monthly mean temperature was higher than the average temperature of the preceding years (8.2° C in January against 7.2" C). The cold period started on 26th January. Its characteristic has not been an extremely low absolute minimum (in sheltered places it made out —5.8° C while the result of 22 years observation showed —11.5° C absolute minimum temperature), but a long duration. Namely, the dayly temperature of the air in sheltered places has remained under 0° C for more than 20 days, and at 5 cm above the ground even 24 days (graf. 1). The under 0° C air temperature lasted 3 days in March while 5 cm above the ground 8 days (from 9th—16th of March). At the same time with the low temperature there was a cold north bora, with the |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 33 <-- 33 --> PDF |
(graf. 2). The days with the strongest bora velocity of 10 according to Beaufort scale proved to be with the least relative moisture (tab. 7). That winter was very rich in snow in February as well as in March. The effect of that cold period was unfavourable for many of the following species with such results: the leaves suffered in almost all cases, a certain number of them were frozen in overground parts, and very few of them died out completely. The following kinds died out of frost: Nerium oleander (the cuttting had been planted in autumn), Parkinsonia aculeata (unprotected, one year old), Ricinus communis, Rosmarinus officinalis (cuttings planted in autumn) and Schinus molle. Some specimens of the following kinds were completly frozen: Bougainvillea spectabilis, Brachychiton populneum, Casuarina equisetifolia, Phoenix canariensis, Prunus laurocerasus and Pyrocantha coccinea (the cuttings planted in autumn). Among these specimens the parts only above the ground were frozen: Acacia cy.inopb.ylla, Citrus sp.Ceratonia siliqua, Cistus villosus, Cistus salviaefolius, Eucalyptus camalđulensis, E. globulus, E. viminalis, Mimosa Thompsoni, Nerium oleander and Teucrium fruticans. Some other kinds were mentioned whose leaves had suffered more or less. Pinus halepensis grown on lower regions changed the dark green colour of its needles into grey-green, and some samples on higher regions were frozen, and the needles fallen. Although the trees and bushes looked very bad at the beginning of spring many of them even the most damaged ones, had regenerated during the summer. According to the latest observations we may say that the winter 1955´56 though extremely cold did not cause severe injuries to trees and bushes in Split and its environs. |