DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 28 <-- 28 --> PDF |
u hladnom periodu početkom 1956. g. pozeble su sve jedno- i dvogodišnje grančice, a jednim dijelom i starije grane. Vanjski znakovi prozeba bili su očiti: kora grana, koja je zelene boje kao kora sofore, postala je sivo žuta. U proljeće bili su odstranjeni promrzli dijelovi, a iz okljaštrenih stabala polovicom svibnja pojavili se izbojci koji su do pod kraj ljeta narasli do dužine od. 1,80 met. Cvjetanje je potpuno izostalo, a dosljedno tome i urod sjemena. U rasadniku bilo je i jednogodišnjih biljaka i to zaštićenih (u sanduku i natkriti staklom) i nezaštićenih. Primjerci u sanducima nisu stradali, dok su oni na slobodnom, potpuno prozebli. Persea drymifolia Cham, et Schlecht (avokado): Jedan primjerak avokada nalazi se u arboretumu Šumarske škole, a visok je preko 2 met. Nalazi se iza drvoreda arizonskog čempresa, a zimi se zaštićuje i štitovima od slame. U jesen 1955. god. bio je zaštićen samo s boka, dok su mu vrhovi bili slobodni. Hladni period proživio je bez ikakvih vanjskih znakova šteta. Jedino nije bilo uroda sjemena. Phyllostachys aurea A. et C. Riviere: Na nasadima ovog bambusa u rasadnicima Šumarske škole i Instituta nije bilo nikakvih štetnih posljedica. Phoenix canariensis hort.: Ova vrst pretrpjela je znatne štete u svim splitskim javnim i privatnim parkovima i nasadima. Njihovo reagiranje na studen vrlo je variralo. Tako na pr. kod bolnice na Firulama u istom kompleksu polovina palmi je potpuno stradala, dok druga polovina je bila tek neznatno oštećena. U parku nasuprot Vojne bolnice uginulo je svih 17 komada, a koje su bile stare 18—20 god. Na obali 20 godišnji primjerci koji su presađeni 1954. god. s Visa održali se vrlo dobro, dok su domaći, stari 40 god., stradali mnogo jače. Potrebno je zabilježiti, da su neki primjerci propali tokom, ljeta, iako- su se u proljeće regenerirali. Opaženo je, da jednostavna zaštita raženom slamom nije dovoljna za ovu vrstu. Phoenix dactylifera L.: Ova je vrsta dobro podnijela hladni period. Bilo je sušenja samo pojedinačnih listića. Phillyrea media L. : Bez oštećenja. Pinus halepensis Mili.: Utjecaj hladnog perioda na ovu vrst razmotrit ćemo na nekoliko različitih sastojina i to: 1. Sastojina Marjan. Marjan se pruža u pravcu istok-zapad. Sastojine alepskog bora nalaze se pretežno na sjevernoj ekspoziciji, a manjim dijelom na istočnoj (povrh grada) i na zapadnonj (povrh samog rta). Pred kraj hladnog perioda iglice cijele sastojine imale su blijedu sivozelenkastu boju, dakle reagirale su na studen, odnosno buru. Međutim tokom proljeća iglice su dobile normalnu boju i sušenja u većoj mjeri nije bilo. Također nije bilo iznad prosjeka ni sušenja stabala. Urod sjemena, odnosno cvjetanje u proljeće 1956. god. bilo je normalno. Mladi borići, oni jednogodišnji, reagirali su jače. Na sjevernoj ekspoziciji, u rasadniku Šumarske škole, držali su se neoštećeni preko 10 dana. Međutim onima na južnoj strani Marjana vrh je pozebao već osmi dan prvog hladnog perioda. Razlog stradanja onih na južnoj ekspoziciji bit će u činjenici, što su oni bili u prilično jakoj vegetaciji, dok oni u rasadniku nisu. Kasnije su se oporavili svi primjerci. 2. Sastojna povrh Kaočina Gaja. Povrh Kaočine Gaja na nadmorskoj visini od cea 400 met. nalazi se jedna omanja, vještačkim načinom podignuta sastojina alepskog bora. 1956. god. ta je sastojina bila stara oko 25 god., a visina stabala iznosila je oko 7 met. Ekspozicija južna. Pod starim stablima ima i nešto |