DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 29     <-- 29 -->        PDF

podmlatka starog od 1 do 10 godina. Pod kraj hladnog perioda, kao i cijelo proljeće,
već izdaleka bilo je vidljivo, da je normalna boja iglica prešla u blijedosivozelenu.
Pregledom ove sastojine 5. VII. 1956. god. utvrđeno je slijedeće:


a) posve mladi podmladak (2—3 godišnji) nije pokazivao nikakove znakove
oštećivanja;
b) na starijem podmladku utvrđeno je, da su pozebli gornji dijelovi iglica,
koji su bili smeđi, dok su donji dijelovi bili zeleni;


c) na odraslim stablima pozeblo je prosječno 80°/o iglica. Još u VII. mj. dio
iglica bio je tamnožute, a dio izblijedjele zelene boje. Jedno je stablo bilo potpuno
osušeno, dok je na ostalim bilo u toku tjeranje iglica i izbojaka. Dio iglica
dosegao je oko polovicu normalne dužine, dok je dio počeo tek izbijati. Na nekim
su granama prije nastupa hladnog perioda u siječnju pupovi nabubrili.
Takvi se pupovi potpuno smrzli.


3. Sastojina kod Kaočina Gaja na nadm. visini od cea 200 m. To je također
vještački podignuta sastojina alepskog bora na prijašnjem poljoprivrednom (vinogradskom)
zemljištu. Starost sastojine oko 15 god. Oštećenje iglica bilo je
manje nego u pređašnjoj te je iznosilo cea 503/V Novi izbojci i iglice na dan
5. VII. 1956. god. bili su nešto bujniji nego u sastojini povrh Kaočine Gaja, ali
još uvijek ispod normale. Iglice na vršnim izbojcima dosegle su cea % normalne
dužine, dok one u hladovini (vlastite krošnje) bile su manje i dužina im
je iznosila svega polovinu normalne dužine.
4. Sastojina u Rupotinama, između Solina i Klisa, nalazi se na nadm. visini
od 150 do 280 met. i istočne je ekspozicije. Na ovoj sastojini jasno se očitovao
upliv nadmorske visine i strujanje hladnih masa zraka. Dok je na najnižim položajima
boja iglica bila blijedo sivozelenkasta na najvišim bila je rđastocrvenkasta
s nizom prelaznih nijansa. Tokom ljeta regeneracija je bila gotovo potpuna
t. j . posušio se nešto veći broj stabala nego li drugih godina.
Pinus pinea L.: Mlađi, 1—5 god. stari, primjerci pinija u rasadnicima Instituta
i Šumarske škole dobro su podnijeli zimu. Doduše na mnogim primjercima
bili su ofureni vršni pupovi, ali se tokom ljeta izgubio svaki trag oštećenju i
prirast nije izostao.


Pistacia lentiscus L.: Nakon perioda studeni pojedini grmovi pokazali su
različiti odnos. U gušćoj sastojini, dakle pod zaštitom većih stabala, oštećivanja
nije bilo te je već krajem ožujka sve lišće bilo intenzivno^ zelene boje i zdrava
izgleda. U zaklonici od bure, ali bez nadstojne zaštite, na grmovima se posušio
stanoviti broj listića i to pojedinačno. Tek tu i tamo posušila se i cijela grančica.
Što je grm bio na otvorenijem položaju to je sušenje bilo jače. Sušenje je
bilo podjednako kako na sjevernoj tako i na južnoj ekspoziciji.


Pistacia palestina- Četvorogodišnji primjerci uzgojeni u rasadniku Instituta
nisu bili oštećeni.
Pittosporum tobira Dryand: Ova vrst nij peretrpjela znatnija oštećivanja.
Tek pred kraj hladnog perioda pozeb se očitovao na posve mladim izbojcima


t. j . onima, koji su izbili u toplom dijelu mjeseca siječnja. Kako ova vrst dobro
podnosi sušu, kako ne stavlja veće zahtjeve ni na hranljivost tla te kako je,
prema provedenom pokusu, u priličnoj mjeri otporna i na morsku vođu, zavređuje
da se upotrebljava i izvanparkovnih nasada.
Poinciana gilliesii Hook: U rasad´niku »Parkova i nasada« bide su oštećene
2—4 godine stare biljke s oko 40"/o) dok na starijim primjercima štete nisu primijećene.
Na drugim mjestima također nisu zabilježene štete.


Pritchardia filifera Drude: Štete nisu zapažene.


427