DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 34 <-- 34 --> PDF |
SAOPĆENJA OPLEMENJIVANJE ŠUMSKOG DRVEĆA U DANSKOJ I ŠVEDSKOJ* Dr. M. Viđaković — Zagreb Danska Danska je mala zemlja, s površinom od 43.018 km2 i s oko 4,5 miliona stanovnika. Od toga na sam glavni grad otpada oko 1,200.000 stanovnika t. j. preko 1/i ukupnog stanovništva. Najrazvijenija privredna grana je poljoprivreda, ali i šumarstvu se pridaje znatna pažnja što je vidljivo i iz slijedećih podataka. Godine 1881. šumska površina Danske iznosila je 4,9%, 1907. 8,3%, 1923. 8.6%, 1950. 10,2%, a 1956. između 11 i 12% od ukupne površine. Gospodarenje sa šumama je veoma intenzivno. Šumske uprave su veoma male, često i po 300 ha, a prosječna njihova veličina je oko 1.000 ha. Šumske komunikacije su veoma razvijene i dobre, a mehanizacija rada u šumarstvu je na velikoj visini. U takvim uvjetima, u kojima se dansko šumarstvo nalazi, započeo je svoj rad pionir šum. genetike C. Syrach Larsen. Njegov je otac bio vrtlar u šumsko-botaničkom vrtu u Charlottenlundu nedaleko Kopenhagena. Syrach Larsen je po svršetku fakulteta dobio mjesto direktora toga vrta. Imajući pred očima unapređenje šuma u Danskoj, došao je Larsen na jednu novu ideju: unaprijediti proizvodnju šuma umjetnim međusobnim križanjem vrsta. Kao vrtlarski sin promatrao je radove, koje vrtlari primjenjuju na ukrasnom drveću i grmlju. Došao je do zaključka, da bi se i kod šumskog drveća mogle koristiti izvjesne metode iz vrtlarstva i da bi se proizvodnost šuma mogla poboljšati kontroliranom sjemenskom produkcijom. Kao direktor šumsko-botaničkog vrta imao je mogućnosti da provede takve pionirske radove. Njegovi prvi rezultati postignuti između 1924. i 1935. godine, pobudili su interes kod stručne javnosti ne .samo u Danskoj nego i u susjednoj Švedskoj. Kod tako intenzivnog šum. gospodarenja, gdje se vodi računa o svakom stablu, gdje se nastoji povećati i poboljšati šumski fond, razumljivo je, da se šumarska javnost veoma zainteresirala za ideje i radove Syrach Larsena. Godine 1936. osnovan je Institut za oplemenjivanje šumskog drveća u Horsholmu; za direktora postavljen je Larsen i na toj se dužnosti i sada nalazi. Institut u Horsholmu potpada pod Poljoprivredno-veterinarsko-šumarski koledž u Kopenhagenu. Hersholm je udaljen 23 km od Kopenhagena. Institut obuhvaća površinu od oko 20 hektara. Na toj površini nalazi se institut s pomoćnim zgradama, staklenicima, arboretum i pokusne površine. * Predavanje održano dne 5. II. 1957. u Šumarskom klubu u Zagrebu. Preko komisije za kulturne veze s inozemstvom i Poljoprivredno-šumarskog fakuleta u Zagrebu dobio sam od danske vlade stipendiju za specijalizaciju iz oplemenjivanja šumskog drveća i šum. genetike. Ta specijalizacija trajala je od 7. listopada 1955. do 25. srpnja 1956. godine. U Danskoj sam radio najvećim dijelom u Institutu za oplemenjivanje šumskog drveća u Horsholmu. Pored toga radio sam i na Institutu za genetiku Poljoprivredno veterinarsko šumarskog koledža u Kopenhagenu. Također sam posjetio na kraće vrijeme neke institute za oplemenjivanje šumskog drveća u Švedskoj kao i jedan institut u Njemačkoj. 432 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 35 <-- 35 --> PDF |
Broj stručnog osoblja je slijedeći: Direktor, 2 stalna asistenta, 2—6 oompćnih aisstenata (šumarski pripravnici), 2 stalna tehničara (jedan je šef vrta), 1 činovnica, 8 stalnih radnika. ´ \ i i ´/ Institut obuhvaća: 1 glavna zgrada Instituta, 1 pomoćna zgrada, 1 zgrada za skladište, 2 zgrade za stanovanje (1 za šefa vrta, a druga za 1 asistenta), 2 staklenika za kalemljenje biljaka, 1 staklenik visine 6 m, 1 manji staklenik za pokuse u vezi fotoperiodizma i za ttrušenje polena, 1 manja zgrada, u kojoj je smještena garaža i putnička soba. Materijalna sredstva Institut raspolaže s prilično velikim materijalnim sredstvima. Godišnje dobiva oko 211.000 Kruna t. j . oko 9,073.000 Dinara kredita za naučna istraživanja, opremu i plaće radnika kao i privremenih asistenata. Glavno osoblje instituta sastoji se iz 6 osoba, koje su plaćene iz drugog kredita. Plan rada i svrha Instituta Institut se isključivo bavi problemima oplemenjivanja šumskog drveća i šumarskom genetikom. Taj rad mogao bi se podijeliti ovako: a) sabiranje dendrološkog materijala Larsen je već u prvim godinama svog rada na oplemenjivanju šumskog drveća uvidio važnost, koju predstavlja Arboretum za oplemenjivanje. Zbog toga je odmah s osnutkom Instituta podigao i Arboretum, koji sada nakon 20 godina ima veoma lijepu kolekciju šumskog drveća. Sabiru se kako domaće tako i strane vrste. Tako na pr. rod Abies zastupljen je s 24 vrste, rod Pinus sa 17, rod Picea sa 14, rod Larix sa 8, rod Alnus sa 8, rod Betula sa 10, rod Celtis sa 5, rod Prunus sa 14, rod Fraxinus sa 11, rod Acer sa 17, rod Notofagus sa 3 i t.d. Kao primjere važne uloge Arboretuma iznosim slijedeće. Picea sitchensis s otoka Sitka i Vancouver pokazala se u Danskoj kao vrlo pogodna vrsta za vjetrobrane pojaseve na pjeskovitim terenima u Jullandu. U Arboretumu postoje grupe od nekoliko provenijencija te smrče i one se u vezi s tim radovima kako umjetno tako i vegetativno razmnažaju. Naša Pančićeva omorika veoma je cijenjena u Danskoj kao parkovno drvo. 433 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 36 <-- 36 --> PDF |
U zadnje vrijeme podižu-se i od nje pokusne površine u vezi s vjetrobranim pojasevima. Izgleda, da će i ona dati dobre rezultate. 1 kg sjemena omorike stoji u Danskoj oko 1.000 Kruna t. j . 43.000 dinara. Institut je prije dvije godine u svom Arboretumu sabrao 13 kilograma sjemena omorike. Svakako dovoljna količina za pokuse u većem opsegu, dok ih je sjemenski materijal stajao vrlo malo. Umjetna križanja između vrsta kao pojedinih provenijencija najčešće se provode u Arboretumu i tek nakon pokazanih pozitivnih rezultata prenosi se rad na posebne površine. b) selekcija Nakon drugoga svjetskog rata Institut je veoma rigorozno proveo odabiranje plus stabala ili elitnih stabala kao polazni materijal za svoj daljnji rad. Odabiranje ili selekcija i dalje se vrši najvećom pažnjom. U tom radu sudjeluju članovi Instituta u suradnji s jednim drugim Institutom. Prisustvovao sam jednom takvom radu na terenu. Vršila se selekcija nekoliko stabala smrče u čistim sastojinama smrče. Prethodno je šumar toga područja izabrao i označio stabla. Nakon toga je jedan član Instituta zajedno sa šumarom pregledao te sastojine t. j . stabla. Zatim su išli ponovo na teren i komisijskim pregledom u sastavu od 5 članova izvršili konačan izbor. Odabrana stabla se vidljivo označe. Odmah se uzmu njihovi osnovni podaci i uvode u posebni manual (knjigu). Istovremeno ta se stabla snime fotografski s više strana. Ako je zimsko vrijeme, odmah se uzmu grančice s tih stabala, koje se kasnije u Arboretumu vegetativno razmnože. SI. 2. Horshlom — Kalem ljenje japanskog ariša u rasadniku. (Foto: M. Vidaković) c) ispitivanje provenijencija U Institutu se bave ispitivanjem tipova i provenijencija šumskog drveća na veoma originalan način. Stabla se vegetativnim putem razmnože. Na taj način dobiveni klonovi posade se napolju u redove radi komparacije. Već nakon nekoliko godina mogu se primijetiti razlike, koje se inače ne bi mogle zapaziti, kada bi stabla bila odvojena. Englezi to zovu »Tree shows« što bi se moglo prevesti s »drvoredi za komparaciju«. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 37 <-- 37 --> PDF |
d) vegetativno razmnažanje Iz dosada izloženog moglo se vidjeti, da je za oplemenjivanje bilja neophodno potrebno razmnažanje šumskog drveća vegetativnim putem. Institut u Danskoj bavi se pitanjima vegetativnog razmnažanja, ali sada već ne u tolikoj mjeri kao prijašnjih godina, jer su za vrste, s kojima se bave, našli za tamošnje prilike zasad zadovoljavajuća rješenja .Sada teže za tim da poboljšaju svoje metode rada. SI. 3. Horsholm — 3-godišnji klon jele s mnôgo muških cvatova. (Foto: M. Vidaković) e) umjetna križanja Kod oplemenjivanja šumskog drveća spada u najvažnije radove umjetno križanje i to iz slijedećih razloga: 1. umjetnim oprašivanjem možemo u potpunosti kontrolirati dobivanje sjemena t. j . Fi generacije. 2. križanjem dviju vrsta, a često i nižih sistematskih jedinica, dapače i provenijencija postizavamo kod šumskog drveća heterosis, koji se između ostaloga manifestira u velikom prirastu. 3. umjetno križanje dozvoljava nam, da odgojimo biljke u bliskom srodstvu tzv. incestu, što kasnije možemo koristiti za povećanje luksurirajućeg svojstva t. j . heterosisa. 4. pri istraživanju otpornih sorata šumskog drveća igra značajnu ulogu umjetno oprašivanje. 5. radovi na osnivanju sjemenskih plantaža usko su povezani s umjetnim oprašivanjem. Ovo su samo najvažniji razlozi, koji govore o tome, da se kod oplemenjivanja šumskog drveća mora pridavati velika važnost umjetnom križanju. Danci kao začetnici toga rada već su daleko u tome uznapredovali. Mnogi će se pitati, da li je takav rad koristan, kada znamo, koliko dugo moramo čekati, dok pojedine vrste šumskog drveća počnu rađati sjemenom. U tom pogledu rezultati, koje su Danci postigli, govore sasvim pozitivno. Za otprilike 30 godina rada oni su na osnovi križanja uspjeli proizvesti nove tipove šumskog drveća, ali ne samo u pokusne svrhe nego i za |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 38 <-- 38 --> PDF |
šumsku proizvodnju. Oni rade veoma mnogo s arišem. Proizvedeni križanac između evropskog i japanskog ariša ima osim ostalih dobrih svojstava i veliki prirast. Taj križanac danas se u Danskoj proizvodi na sjemenskim plantažama za potrebe šumarske operative. Isto se tako za SI. 4. Horsholm -- Klon evropskog ariša s izoliranim ženskim cvjetovima. (Foto: M. Vidaković) potrebe operative proizvodi godišnje oko 100.000 sadnica umjetnog križanca između Populus tremula i Populus tremuloides. Osim navedenih primjera bave se i s drugim vrstama drveća kao na pv. smrčom, običnim borom, duglazijom, johom, bukvom i t. d. SI. 5. Horsholm — Lijevo (otraga) Juglans Sieboldiana dobiven iz sjemena slobodnim oprašivanjem 1936. godine, desno križanac J. Sieboldiana X J. cinerea, oprašivanje izvršeno 1936. godine. Križanac je viši za oko 1 m i deblji za 5—10 cm. (Foto: M. Vidaković) f) ispitivanje genotipa Ispitivanje nasljednih svojstava kod šumskog drveća zadavalo je velikih poteškoća. Često puta se smatralo, da je to nemoguće provesti u vremenskom razdoblju života jednog čovjeka. Primjenjujući metode vegetativnog razmnažanja mnogi nerješivi problemi otkrivaju se u drugom svijetlu. Institut u Danskoj bavi se i tim problemom. Kod toga je osnovna |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 39 <-- 39 --> PDF |
misao slijedeća: ako se jedno stablo određenih karakteristika vegetativno razmnoži i te primjerke t. j . taj klon posadi na raznim mjestima pod raznim ekološkim uvjetima, morat će se pokazati nakon izvjesnog broja godina, da li su karakteristike t. j . svojstva, koja opažamo kod svih primjeraka, jednaka ili nisu. Ako se pokažu razlike, znači, da ta svojstva nisu nasljedna, nego ovise o vanjskim faktorima. U protivnom slučaju istraživana svojstva možemo smatrati nasljednim i taj primjerak odrediti kao određeni genotip. g) sjemenske plantaže Osnivanjem sjemenskih plantaža ne bavi se direktno Institut u Horsholmu, nego drugi operativni institut, koji je u stvari nastao iz prvog. Članovi instituta u Horsholmu sudjeluju kod tog rada i rezultate svojih istratživanja predaju na dalje korišćenje tom institutu. Sjemenske plantaže postavljaju se na slijedećim principima: kada je utvrđen jedan tip ili svojta, koja ima željena svojstva, izvrši se selekcija najboljih stabala. Ta se stabla vegetativno razmnože i prenesu na površinu određenu za sjemensku plantažu. Nakon 5—10 godina stabla počinju rađati sjemenom. Kod toga se mora paziti, da ne dođe do stranooplodnje. To se postizava na više načina kao n´a pr. osnivanjem plantaže u poljoprivrednom rejonu ili u području rasprostranjenja neke druge vrste i t. d. Kod osnivanja sjemenske plantaže za dobivanje hibridnog sjemena postave se u redove u stanovitom omjeru biljke majke i biljke očevi. Na tim principima osnovana je u Danskoj 1947. godine sjemenska plantaža običnog jasena na površini od 3,2 ha i u 1953. god. dobiveno je 77 kg. sjemena. Stabalca su sađena na udaljenost od 4 metra. Isto tako osnovana je sjemenska plantaža za hibridni ariš, koja je počela rađati sjemenom. SI. 6. Horsholm — U sre dini križanac Thuja plica ta X Th. Standishii, lijevo uginula Th. plicata. Na sil ci asistent B. Soegaard. (Foto: M. Viđaković) h) oplemenjivanje i bolesti Ako se pojedine provenijencije jedne vrste vegetativno razmnože i postave u uvjete, gdje je nakon izvjesnog vremena moguća zaraza, može se ustanoviti, koje su provenijencije otpornije prema dotičnoj bolesti. 437 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 40 <-- 40 --> PDF |
Poboljšanje na tom području može se postići, ako uzmemo u obzir i kontrolnu polinaciju. Tako su u Horsholmu proizveli hibridni ariš (eurolepis), koji je otporan na rak. Evropski ariš kao što znamo — strada od Dasyscypha Willkommti, dok je japanski ariš otporan. Križanac također ima svojstvo, da je otporan na tu bolest. Drugi primjer je s Thujom. Thuja plicata raste dobro u Danskoj, ali strada od gljivične bolesti Didymascella thujina dok je Thuja Standishii otporna na tu bolest. Križanjem te dvije vrste uspjeli su proizvesti tip, koji je otporan na gljivičnu bolest, a dobro prirašuje kao i Thuja plicata. Ostali instituti za oplemenjivanje šumskog drveća u Danskoj Pored instituta u Harsholmu, osnovan je 1947. godine i proradio 1949. godine Institut tj. stanica za sjemenarstvo u Humlebaeku. Drugi omanji institut odnosno stanica za proizvodnju hibridnih biljaka od Populus tremula i Populus tremuloides osnovan je 1943. god. u Helestrupu. Institut u Humlebaeku je državni i spada pod Upravu za šumarstvo, dok je stanica u Helestrupu vlasništvo tvornice šibica. Obadvije ustanove nastale su iz instituta u Horsholmu i u bliskoj su suradnji s Larsenovim instittutom. Osnovni zadatak instituta za sjemenarstvo je opskrba šumarija što kvalitetnijim sjemenom i biljkama. Sve državne šumarije moraju se preko instituta opskrbljivati sjemenom. Njegov rad osniva se na principima oplemenjivanja šumskog drveća. Sjeme se još djelomično sabire u šumi od plus t. j . elitnih stabala, ali se nastoji uspostaviti sjemenske plantaže za sve značajnije vrste. Radi toga ima institut površinu od 60 ha, na kojoj su smješteni rasadnici, sjemenske plantaže i pokusne površine. Na sje- Sl. 7. Stanica za sjeme narstvo u Humlebaeku. (Foto: M. Vidaković) menske plantaže otpada 30 ha, a od toga na plantaže običnog bora 4 ha, ariša 4 ha, duglazije 4 ha, Pinus montana var. rostrata 1,5 ha, a ostatak na razne druge vrste. Na površini od 3,2 ha podignuta je, kao što sam već iznio, plantaža običnog jasena, koja je kod prvog uroda dala 77 kg čistog sjemena. S te plantaže dobit će više sjemena jasena, nego što je potrebno za cijelu Dansku. Vrlo lijepo uspijevaju i plantaže od hibridnog ariša. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 41 <-- 41 --> PDF |
Prema proračunima instituta potrebno je za Dansku osnovati sjemenskih plantaža po vrstama, kako slijedi: jasen 2,5 ha gorski javor 3,5 « jela 30,0 « A. Nord. 10,0 « A. Nobilis . 7,0 « Evropski ariš 1—2,0 « Jap. ariš 10,0 « smrča 40,0 « obični bor 7,5 « Institut za sjemenarstvo veoma je dobro opremljen. Najvredniji su uređaji sobe hladnjače, u kojima se čuva sjeme. Njih ima pet. Sjeme može u takvim prostorijama ostati do 10 godina, a da ne gubi na klijavosti, jer se u njima regulira zrak i vlaga. Kada sam posjetio taj institut, imali su u hladnjačama na temperaturi od + 1 do 4° C oko 10.000 kg sjemena, od toga oko 70.000 kg sjemena smrče, 600 kg sjemena duglazije i t. d. Sjeme, koje institut proda garantirane je kvalitete. Pored tog vodi se o svakom elitnom stablu i njegovu potomstvu rodoslovlje i najvažniji šumsko-uzgojni podaci. Država financira Institut, a sada se već skoro sam izdržava. Dobiva samo malu pomoć od 22.000 Kruna godišnje. Institut ne reflektira ni u budunosti na novčane prihode, već jedino na proizvodnju što kvalitetnijeg sjemena, jer smatraju, da će buduće sastojine uzgojene od provjerenog sjemena dati više prinose od onih sastojina, koje nisu podignute iz tako kvalitetnog sjemena. Sada, kada je Institut potpuno opremljen nastoje izjednačiti prihode Instituta s rashodima. Stanica za proizvodnju križanca topole Tvornica šibica uvozi topolovinu iz Finske i skoro je potpuno ovisna o vanjskom tržištu. Da bi sebi u zemlji osigurala izvjestan rezervat u budućnosti odlučili su, da osnuju stanicu za proizvodnju hibridnih biljaka od Populus tremula i Populus tremuloides, jer taj križanac raste brže od > |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 42 <-- 42 --> PDF |
evropske trepetljike, a kvaliteta drva odgovara za proizvodnju šibica. Proizvedene dvogodišnje biljke prodaju se šumarijama uz povoljnu cijenu i na taj način propagiraju sadnju topola. Stanicom rukovodi tehničar. Rad na umjetnom križanju za proizvodnju velike količine sjemena vrši se u stakleniku i veoma je interesantan. Polen Populus tremuloidesa dobivali su iz Amerike, a sada već imaju stabla, koja cvatu, te će se uskoro opskrbljivati samo polenom iz Danske. Godišnje proizvedu oko 100.000 sadnica. Instituti za oplemenjivanje šumskog drveća u Švedskoj. Švedska je šumarska zemlja. Kada se putuje, putevi stalno vode kroz nepregledne šume. Skoro 50*/« izvoza otpada na drvo. Država ima velike koristi od šumarstva, pa zato ulaže znatna materijalna sredstva za daljnji napredak te privredne grane. Njihovi šumarski instituti na zavidnoj su visini. Prvi insttitut za oplemenjivanje šumskog drveća, koji sam posjetio je u Ekebo-u u južnoj Švedskoj nedaleko Malmö-a. Taj institut je privatno vlasništvo zadrugara — posjednika šuma i nekih drvno-industrijskih poduzeća. Ovaj centralni institut ima još omanje institute u središnjoj t. j . si. 9. Institut u Ekebo. (Foto: M. Vidaković) sjevernoj Švedskoj. Država potpomaže materijalno Ekebo s oko 120.000 šv. kr. godišnje. Sva tri instituta imaju zajedno oko 400 ha pokusnih površina, od čega otpada na Ekebo 150 ha. Institut je veoma dobro uređen. U njemu se nalazi: 1. Knjižnica. — 2. Laboratorij za citološka istraživanja. — 3. Laboratorij za ekstrakciju sjemena. — 4. Laboratorij i tamna komora za mikro i makro fotografiju. — 5. Jedna prostorija s tri velika ugrađena frižidera za temperature do —50° C. — 6. Mali staklenik, gdje se temperatura može regulirati od nekoliko stupnjeva ispod nule do + 30° C. — 7. Staklenik s umjetnim svijetlom od 10.000 W. — 8. Prostorija za arhivu i kartoteku selekcioniranog materijala. — 9. Običan staklenik. — 10. Zgrada za radnike, gdje su smješteni tuševi, kupaonice, blagovaonica, garderoba, mala radionica i t. d. U Ekebo-u na oplemenjivanju podijeljen je po vrstama drveća među suradnicima Instituta. Direktor Instituta dr. Johnsson, koji ima dva asistenta, bavi se borom, topoiom, trepetljikom i brezom. Prvi asistent dr. C. L. Kiellander bavi se smrčom i arišem, dok se drugi asistent dr. A. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 43 <-- 43 --> PDF |
Ljunger bavi listačama i to bukvom, johom i jasenom. Veoma vrijedne rezultate postigli su sa smrčom, arišem, brezom, johom i jasenom. Glavnu selekciju stabala u Južnoj Švedskoj obavili su u periodu 1938.—1947. godine. Sada rade između ostalog na uspostavljanju sjemnskih plantaža. Do sada imaju u čitavoj Švedskoj oko 200 ha sjemenskih plantaža, a potrebno im je oko 400—500 ha. Drugi institut za oplemenjivanje šumskog drveća, koji sam posjetio, nalazi se u Stockholmu. Direktor instituta je profesor Gustafsson. To je državni institut, koji je u stvari jedan odio općeg šumarskog instituta. Krajem prošle godine završena je nova zgrada te ogromne institucije. Taj institut spada vjerojatno u najveće i najbolje opremljene institute na svijetu. Između mnogobrojnih laboratorija ima nove laboratorije: 1. za ispitivanja mutacija nastaHh zračenjem rentgenskim zrakama i raznim izotopima; 2. kemijski laboratorij; 3. citološki laboratorij i 4. laboratorij za ekstrakciju sjemena i ispitivanje kvalitete sjemena putem rentgenskih snimanja. Moram spomenuti, da institut ima i elektronski mikroskop. Institut ima 35 km sjeverno od Stockholma eksperimentalnu stanicu tzv. Bokesund, koja obuhvaća 500 ha šumskog zemljišta, gdje su smješteni rasadnici, staklenici i ostale pokusne parcele. Tamo se vrši vegetativno razmnažanje šumskog drveća. Prošle godine su razmnožili oko 15.000 primjeraka, a imaju u planu, da taj broj povise na 100—150.000. U institutu veoma mnogo se bave običnim borom. Sjeverne rase bora vrlo su dobre kvalitete, samo što sporo rastu. Zato nastoje taj bor oplemeniti južnim rasama, koje brže rastu. Pored navedenih instituta u Danskoj i Švedskoj posjetio sam u Njemačkoj kraj Hamburga Institut za šumarsku genetiku u Schmalenbecku. To je ogranak općeg šumarskog instituta u Reinbeku. Ovaj institut posjeduje glavni naučno-istraživački kadar od osam članova, a pored toga tamo radi i osam tehničara. U institutu se najviše bave topolama. Od drugih vrsta postavljaju pokuse s borom, arišem i smrčom. Nažalost zadržao sam se u ovom institutu nepuni dan, te mogu iznijeti samo opće dojmove. Institut je još mlad, da bi se mogli vidjeti praktični rezultati rada, ali vrlo mnogo pokusa u rasadnicima, koji su najrigoroz |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 44 <-- 44 --> PDF |
nije postavljeni, daju naslutiti, da će Nijemci uspjeti da brzo dostignu ostale napredne nacije u šumarskoj genetici. Završavajući ovo izlaganje smatram potrebnim istaći, da je ne ophodno nužno i kod nas što prije započeti s radovima na oplemenjivanju SI. 11. Bokesund — Uređaj za 7 -zračenje. Na slici prof. A. Gustaf son. SI. 12. Schmalenbeck — Veća stabalca, križanac Picea sitchensis X P. jesoensis, i malo stablo P. jesoënsis (starost obiju ista). (Foto: M. Vidaković) šumskog drveća. Od naših budućih sastojina možemo sa sigurnošću očekivati veliki prirast i dobru kvalitetu samo u tom slučaju, ako budu uzgojene od sjemena željenih svojstava. Prema tome rad na poboljšanju šuma mora započeti već kod stvaranja klice na staWu, t. j . sjemenke. Ako ne kontroliramo sjemensku proizvodnju, te je prepustimo stihiji, svi daljnji napori stručnjaka na poboljšanju kvalitete ne će uroditi onim plodom, koji bi se u drugom slučaju mogao očekivati. Dosadašnji rad na oplemenjivanju šumskog drveća pruža nam dokaze, kao što se iz ovog kratkog prikaza može vidjeti, da se prirast i kvaliteta šumskog drveća mogu tim putem povećati. Iako nemamo rezultata niti većih iskustava u tom radu smatram, da bismo bili u mogućnosti — uz solidan rad i sve ostale za to potrebne uvjete u relativno kratkom vremenskom intervalu postići lijepe rezultate, koji bi bili od znatne koristi za naše šumarstvo. SUMMARY In this article the description of tree breeding work in Denmark is given. According to the data being at disposal the author also describes in part the work and organization of several institutes for forest tree breeding in Sweden and Germany. |