DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 45 <-- 45 --> PDF |
NAUČNA EKSKURZIJA POLJSKIH BOTANIČARA I ŠUMARA FITOSOCIOLOGA U HRVATSKOJ Sredinom mieseca sronia (13. VII. 1957.I donutovala ie u Zagreb Lrurja istaknutih botaničara i fitosociologa iz Poljske. Pored prof. dr. Bogumila Pawlowskog, člana Poljske Akademije nauka i redovnog profesora Prirodoslovno-matematskog fakulteta, Sveučilišta u Krakowu i njegove supruge prof. đr. Stanislave Pawlowski, također botaničarke i suradnice PAN — ekskurziji su prisustvovali mgr. ing. Kazimierz Zarzycky i mgr. Adam Jasiewicz asistenti botaničkog instituta PAN (Instytut Botaniki PAN) iz Krakowa te mgr. ing. Teofil Wojterski i mgr. ing. Florian Celinski, članovi instituta za sistematiku i geografiju bilja Univerziteta Adama Mickiewicza (Zaklad Systematyki i Geografu Roslin Universytetu im Adama Mickiewicza) u Poznanu. Prof. dr. B. Pawlowski, koji je svojevremeno predavao i na Šumarskom fakultetu u Krakowu, jedan je od najistaknutijih botaničara i fitosociologa Poljske, a smatran je jednim od prvaka i najuglednijih predstavnika biljne sociologije u Evropi. Prvi posjet prof. Pawlowskog našoj zemlji datira još od prije rata kad je 1938. g. započeo sa prof. dr. Ivom Horvatom vegetacijska istraživanja na planini Vranići u Bosni. Grupu asistenata, koji su doputovali pod vodstvom prof. Pawlowskog, sačinjavaju isključivo mlađi ljudi, među kojima su trojica šumarski inženjeri, a svi se bave specijalno florističkim te biljnosociološkim istraživanjima. Poticaj za organizaciju ove ekskurzije potekao je od prof. dr. Ive Horvata, a cilj ekskurzije bilo je dovršenje započetih istraživanja prof. Horvata i prof. Pawlowskog na planini Vranići i da gosti, napose mlađi, upoznaju vrlo raznoliku floru, glavne osebujnosti i značajke vegetacijskog pokrova Bosne, Hrvatske i Slovenije. Ekskurzija je organizirana na bazi razmjene te je predviđeno, da druge godine grupa naših botaničara, i šumara fitosociologa posjeti Poljsku sa ciljem, da upoznaju tamošnji vegetacijski pokrov, rezultate botaničkih i biljnosocioloških naučno-istraživalačkih radova i da izvrši slične istraživalačke radove kako su kod nas provedeni na Risnjaku. Ekskurzija kao cjelina održana je dijelom u zapadnoj Bosni, (cea 11 dana), veći dio u Hrvatskoj (cea 13 dana) i u Sloveniji (cea 8 dana). Za vrijeme istraživanja na Vranići planini i u Hrvatskoj ekskurzije su predvodili prof. dr. Ivo Horvat i prof. dr. Frane Kušan, a u Sloveniji dr. Makso Wraber. Od domaćih učesnika sudjelovali su na ekskurziji u Hrv. Primorju i Gorskom Kotaru pored prof. Ive Horvata i članovi Instituta za šumarska i lovna istraživanja NRH u Zagrebu ing. Stjepan Bertović i ing. Zlatko Gračanin te članovi Šumsko pokusnih stanica istituta, sa Rijeke ing. Zvonko Pelcer, a iz Delnica ing. Dražen Cestar. Od šumarskih stručnjaka iz operative prisustvovali su dijelu ekskurzije kroz područje Gorskog Kotara, predstavnik Uprave za šumarstvo u Rijeci ing. Zvonimir Tomac, zamjenik upravitelja šumarije u Fužinama ing. Josip Movčan, upravitelj šumarije Gerovo ing. N. Lesković te upravitelj šumarije Klana ing. Veljko Jurdana. Dijelu ekskurzije na području šumarije Lekenik prisustvovao je zamjenik upravitelja šumarije ing. Zvonimir Gudek. OPĆENITI OPIS EKSKURZIJE KROZ HRVATSKU Pod vodstvom prof. dr. Frana Kušana gosti su razgledali botanički vrt Farmaceutskog fakulteta, koji se, kako je poznato, ubraja među najljepše i naučno najsuvremenije uređene botaničke vrtove ove vrste u Evropi i ističe naročitim bogatstvom naüe domaće flore. Prilikom ekskurzije u Samoborskoj Gori studirani su glavni tipovi šuma i livada brdskog područja kopnenog dijela Hrvatske, a između ostalog: brdska šuma bukve (Fageium croat. montanum), hrv. šuma kitnjaka i običnog graba (Querceto- Carpinetum croaticum), šuma kitnjaka i pitomog kestena (Querceto-Castanetum croat.) i šuma bukve s rebračom (Blechno-Fagetum). Nakon završenih istraživanja u Bosni, gosti iz Poljske su upoznali kulturne i historijske znamenitosti Dubrovnika, floru i vegetaciju zimzelenog područja (Quercetum ilicis) te parkove i prirodnu vegetaciju (Carpinetum orientalis lauretosum) bliže okolice Opatije i Ike. ´ Pod vodstvom prof. I. Horvata studirali su mgr. ing. T. Wojterski mgr. ing. F. Celinski šumu johe (Alnetum glutinosae) u okolici Kuplenova, različite subasocijacije šume hrasta medunca i crnog graba (Querceto-Ostryetum carpinifoliae) u dolini Sutinsko kod Podsuseda te poplavne šume lužnjaka (Querceto-Genistetum) u okolini Lekenika. Budući pak, da spomenuti drugovi iz Poljske upravo rade na istraživanjima |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 46 <-- 46 --> PDF |
i kartiranju vegetacije Babje Gore, pokazali su naročito zanimanje za cjelokupnu organizaciju posla, pa su im sa strane ing. Bertovića detaljno izloženi redosljed, metod i tehnika terenskog i uredskog rada oko kartiranja i svi pripremni stručno-tehnički radovi u vezi štampe vegetacijskih karata. Najzanimljiviji dio ekskurzije u Hrvatskoj predstavljao je obilazak i proučavanje područja Primorja i Gorskog Kotara, gdje su u poslijeratnom razdoblju pod rukovodstvom prof. I. Horvata izvršena vegetacijska istraživanja i detaljna fitosociološka kartiranja. Upoznavanje rezultata ovih i niza ostalih istraživanja sprovedenih u određenim biljnim zajednicama, te primjena rezultata svih tih istraživnja u praksi, bilo je za sve učesnike od najvećeg interesa. GLAVNE ZNAČAJKE KARTIRANOG PODRUČJA I OPIS EKSKURZIJE KROZ HRVATSKO PRIMORJE I GORSKI KOTAR Detaljno upoznavanje vegetacije iskartiranog područja, a posebice planinskog, bilo je za poljske fitosociologe od velikog interesa, radi usporedbe sa biljnim zajednicama susjedne Slovenije i Alpa, jer se planinska vegetacija Alpa i balkanskih planina razlikuju u mnogim osebinama. Kako je poznato1, vegetaciju balkanskih planina izgrađuju endemične asocijacije, značajne po svojim ilirsko-balkanskim vrstama, dok se Alpe ističu vrstama alpskog i arktičkog podrijetla. Granica između ta dva različna područja, alpskog i balkanskog, prolazi na Risnjaku i Snježniku, a iskartirano područje u cjelini predstavlja najzapadniji isječak vegeticije dinarskog planinskog sustava od mora do kupske doline. Ovdje su obuhvaćene sve vegetacijske jedinice jugozapadne Hrvatske i prikazan je njihov odnos prema makro-i mikro klimi, nadmorskoj visini, udaljenosti cd mora, prema geološkoj i petrografskoj građi, mikroreljefu, antropogenim utjecajima i si.2. U vezi sa nadmorskom visinom i klimom predstavlja ovo područje najznačajniji primjer visinskog raščlanjenja Hrvatske polazeći po jednoj strani od mora, a po drugoj od kopnenog dijela dolinom Kupe do vrhova planinskog masiva Risnjaka i Snježnika. Na spomenutom području sprovedena su osim detaljnih vegetacijskih također i pedološka, mikrobiološka, klimatološka, šumarska i poljoprivredna istraživanja. Rezultati tih istraživanja pokazali su, da jasno obuhvaćene biljne zajednice (asocijacije i subasocijacije) pružaju ne samo najbolji odraz ekoloških prilika već i najsigurniji osnov za provedbu najraznolikijih istraživanja kako naučnog tako i čisto praktičnog značenja. Cijelo vegetacijski obrađeno područje Gorskog Kotara i Hrv. Primorja od posebnog je ekonomskog značenja, jer obuhvata u svom sjeveroistočnom dijelu najvrijednije i najsačuvanije prirodne komplekse visokih šuma, a po drugoj strani u jugozapadnom dijelu najveća prostranstva slabo produktivnih niskih šuma, šikara i kamenjara. Dok je za prvo spomenuto područje valjalo ustanoviti najprikladniji i najracionalniji način gospodarenja čuvajući prirodnu produktivnost šuma, za prostrane degradirane šumske komplekse Primorja valjalo je pronaći način za što bržu i sigurniju melioraciju i pošumljenje. Tome je zadatku dijelom zadovoljeno, a dobiveni rezultati istraživanja, sprovedenih na osnovu jasno omeđenih vegetacijskih jedinica imaju posebno značenje, jer se kao poredbeni materijal mogu primjeniti na velike površine našeg Krša, sve dokle sežu iste vegetacijske jedinice. Na priloženoj karti, izrađenoj u mjerilu 1 : 150.000 prikazane su glavne vegetacijske jedinice krškog područja, čije je horizontalno i vertikalno raščlanjenje identično i značajno za Hrvatsku, velike dijelove Bosne i Hercegovine te za kopnene dijelove Crne Gore. To je raščlanjenje prikazano u isječku, koji je obuhvaćen spomenutim vegetacijskim kartiranjima. Kako je vidljivo, obrađeno područje zaprema u cijelosti četiri sekcije mjerila 1 : 25.000, sa ukupnom površinom od cea 520 km2. Na priloženoj karti su označena radi bolje preglednosti nešto pojednostavljena prirodna područja raširenja glavnih vegetacijskih tipova šuma, rekonstruirana prema današnjem stanju 1 Prof. dr. Ivo Hrvat: Obrazloženje prijedloga za proglašenje Risnjaka narodnim parkom (Glasnik biološke sekcije Hrv. prirodoslovnog društva, Zgb. 1953. g.). 2 Prof. Dr. Ivo Horvat: Osam godina istraživanja i kartiranja vegetacije Gorskog Kotara i Hrv. Primorja (Sum. list br. 11/12, 1955.). |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 47 <-- 47 --> PDF |
vegetacije, detaljno kartirane u okviru spomenutih istraživanja*. Osim glavnih vegetacijskih područja označene su i manje površine onih tipova šuma, koje ne zauzimaju veće komplekse, ali su zanimljive sa drugog stanovišta, kao primjerice prirodna šuma crnog bora i sastojina poljskog jasena. Na kartici je označen i središnji dio masiva Risnjaka, koji je na prijedlog Hrvatskog prirodoslovnog društva i Odjela za zaštitu prirodnih rijetkosti, Konzervatorskog zavoda NRH u Zagrebu proglašen sa strane Sabora NR Hrvatske nacionalnim parkom, ujesen 1953. godine4. Na preglednoj karti područja, unutar kojeg se je održao najveći dio ekskurzije sa poljskim botaničarima i fitosociolozima, prikazane su klimatogene (zonalne) biljne zajednice odnosno područja njihovog raširenja. Najniži priobalni dio izgrađuju ovdje šume bjelograba (Carpinetum orientalis croaticum), na koje se visinski nadovezuje područje raširenja šume crnograba i šašike (Seslerieto-Ostryetum). Na spomenute listopadne šikare, izrazite predstavnike šumske vegetacije naših submediteranskih predjela — nadovezuje se vrlo izražen i značajan pojas primorske šume bukve (Fagetum croat. seslerietosum), koja obzirom na svoj fitosociološki sastav, a i strukturu šume predstavlja vrlo oštru i markantnu granicu prema svim ostalim šumama planinskih i kontinentalnih predjela. Daljnji viši vegetacijski pojas obilježava svojim obilnim prisustvom jela u posebnom tipu šume bukve s jelom (Fagetum croat. abietetosum), koja predstavlja najrašireniji i šumsko-gospodarski najznačajniji tip šuma Gorskog Kotara na vapnenoj i dolomitnoj podlozi. Prostrane šumske predjele iznad gornje visinske granice raširenja jele nastava predplaninska šuma bukve (Fagetum croat. subalpinum), prelazeći na svojoj gornjoj granici raširenja postepeno u klekovinu bukve. Najviše i najizloženije grebene i vrhunce planinskih masiva obrašćuje i prekriva klekovinu bora (Pinetum mughi croaticum). Identično visinsko slojanje vegetacije razvijeno je i prema kopnenom dijelu, s razlikom, što se ovdje u nižim predjelima nadovezuju prema dolje na šumu bukve s jelom termofilniji tipovi šuma, primjerice gorska šuma bukve (Fagetum croat. montanum) i izvan kartiranog područja šuma kitnjaka i običnog graba (Querceto- Carpinetum croaticum). Pojavljivanje gorske šume bukve te ovdje lokalno uvjetovane šume crnjuše i crnograba (Ericeto-Ostryetum) proističe iz utjecaja klime toplijih kopnenih predjela, koji se utjecaj ovdje širi dolinom Kupe i njenih pritoka5. Osim spomenutih klimatogenih zajednica od velikog su ovdje značenja i šume, čiji su pridolazak i raširen je tek lokalno uvjetovani. Takove su primjerice šuma jele s rebračom (Blechno-Abietetum) raširena na silikatima, smrekove šume (Piceetum croat, montanum i Piceetum croat. subalpinum), koie su raširene redovito u hladnim vrtačama, ponikvama i dolinama te šuma jele s milavom (Calamagrosteto-Abietetum piceetosum), koja nastava strma, skeletna i topla staništa planinskog područja. U okviru ovdje iznesenih glavnih značajki i raširenja šumske vegetacije istraživanog područja, postoji još niz osobitosti klimatološkog, pedološkog, poljoprivrednog i šumarskog karaktera u čije se izlaganje ovdje nije moguće upuštati. Neke od tih osobitosti dotaknut ćemo u daljnjem opisu ekskurzije kroz to područje. U svom prvom dijelu ekskurzija se je odvijala kroz submediteransko područje pa su obađena slijedeća mjesta odn. lokaliteti: Riiekp-Svilno-Grobničko Polje-BorjiPonikva- Skrljevo-Draga-Kamenjak-Melnik-Stipanja-Oštrovice-Gornje Jelenje-Platak -Snježnik (planinarski dom). Na tom dijelu ekskurzije upoznata je karakteristična fizionomija naših primor skih predjela, gdje se u vrlo šarolikom mozaiku isprepliću kompleksi poljoprivrednih kultura i livada sa ostacima šuma i prostranim površinama šikara, kamenjara i drugih degradacijskih stadija šume. U okolici Orehovice i Svilna studirane su šume bjelo graba 8 Prof. dr. I. Horvat i suradnici: »Karta biljnih zajednica jugozapadne Hrvatske«, sekcije Sušak 2a i 2c, Zagreb 1954´. Prof. dr. I. Horvat i suradnici: »Karta biljnih zajednica jugozapadne Hrvatske«, sekcije Sušak lb i Id, u pripremi za štampu. 4 Prof. dr. I. Horvat i suradnici: »Karta biljnih zajednica narodnog parka Risnjak«, Zagreb 1954. god. 5 Prof. dr. I. Horvat: Pregled vegetacije jugozapadne Hrvatske-rukopis. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 48 <-- 48 --> PDF |
(Carpinetum orientalis typicum) i ovdje najrašireniji tip kamenjare rdobrade (Asphodeleto- Chrysopogonetum) te livadne asocijacije Brometo-Chrysopogonetum i Pseudovino- Poetum bulbosae. Na Grobničkom Polju studirana je posebna asocijacija kamenjare Satureio-Edraianthetum, prilagođena plitkom tlu diluvijalnih šljunaka i jakom vjetru, a na usponu od Grobničkog Polja prema predjelu Borji kamenjarska zajednica Satureio-Ts"haemetum. Svakako najzanimljiviji objekt ekskurzije toga dana predstavljala je relik+na. ekstrazonalna šuma crnog bora (Chamaebuxeto-Pinetum), koja nastava vrlo strme doiomitne obronke Borove Drage (Borji) i koja se je ovdje održala pod naročitim reljefnim i edafskim prilikama u bitno različitoj klimazonalnoj vegetaciji.6 Nakon kratkog razgledanja starog grada Grobnika nastavljen je put od Čavala prema zaseoku Ponikve, gdje je u dnu oko 255 m duboke, povremeno poplavljivane, ponikve sačuvana lijepa prirodna sastojina poljskog jasena (Fraxinus angustifolia), a podno zaseoka Drage studirane su dolinske livade (Molinleto-Peucedanetum i Horđeetum secalini). U nastavku ekskurzije proučavane su raznolike šumske i livadne zajednice viših zona, t. j . područja raširenja šume crnograba i šašike te primorske šume bukve. U okolini Kamenjaka studirana je šuma Seslerieto-Ostryetum quercetosum sessiliflorae, na Melniku kod Štipanje subas. Seslerieto-Ostryetum quercetosum pubescentis, a u dolini nedaleko Oštrovice subas. Seslerieto-Ostryetum carpinetosum betuli. Ova (zadnje spomenuta subasocijacija mezofilnog karaktera posebnog je šumsko gospodarskog značenja i u njoj je zabilježeno preko 30 vrsta drveća i grmlja. Pored šuma pregledani su u nekoliko navrata i tipovi kamenjara i livada tog područja. Prostrane i obešumljene, vjetru izložene obronke i vrhove ovih predjela prekriva značajna kamenjarska zajednica crvenog šaša i žute zečine (Cariceto-Centaureetum rupestris), dok je na ravnijim položajima, u udolicama i na dubljim tlima razvijena bujna l´vadna zajednica resenca i zmiika (Danthonio-Scorzoneretum). U okolini Gornjeg Jelenja, studirana je na obroncima Straže primorska šuma bukve (Fagetum croat. seslerietosum), na koju se u smjeru Rogozna i Lokvarskih Laza nadovezuju šume bukve i jele. Goste iz Poljske vrlo su impresionirale dvije stvari. U prvom redu vrlo velike razlike u biljnom sastavu, ekologiji i raširenju između područja as. Carpinetum rtrientalis i šuma as. Seslerieto-Ostryetum. a zatim vrlo oštra i kod Gornjeg Jelenja kao odrezana granica termofilnih šuma i šikara primorskih obronaka prema šumama bukve i jele u unutrašnjosti. U drugom dijelu, ekskurzija se je odviiala kroz predplaninsko i planinsko područje Gorskog Kotara te okolinu izvora Kupe pa su tom prilikom obađena slijedeća mjesta odn. lokaliteti: Snježnik-Medvrhi-Guslice-Lazac-Vilje-Veliki Risniak-Smrekovac - Bijela Vodica - Markov Brlog - Razloge - Izvor Kupe-Mrzla Vodica-G. Jelenje- Platak-Veliko Snježno-Ceclje-Suho-Klana-Rijeka. Jedan cio dan ekipa se,.je zadržala proučavajući planinsku vegetaciju masiva Hrv. Snježnika, Medvrha i Guslica. Od šumskih zajednica ovog područja studirana je pretplaninska šuma bukve (Fagetum croat. subalpinum), klekovina bora (Pinetum mughi croticum) te šikara velelisne vrbe (Salicetum granđifoliae). Zanimiva je u ovim predjelima nisko položena granica šume uvjetovana maritimnim karakterom klime. Posebna pažnja posvećena je detaljnom proučavanju raznolikih tipova planinskih rudina, koje su ovdje najljepše razvijene i prekrivaju razmierno velike i homogene površine. I u njihovom sastavu i raširenju očituje se velika zakonitost obzirom na tip tla, ekspoziciju, nagib, izloženost vjetru, razdoblje ležanja snijega, i druge ekološke faktore. Spustivši se sa Snježnika i prošavši slikovita Srebrna Vrata, studirane su na Lazcu livade Alchemilleto - Trisetetum i Nardetum te gorska šuma smreke (Piceetum montanum), koja nastava mrazišta i razvijena je na dubokoj naslazi nodzolastog tla. U području nacionalnog parka Risnjak, na grebenu povrh 200 m duboke Viljske Ponikve prikazan je u najkraćim crtama vegetacijski fenomen ponikava, koji se sastoji u tome, da ponikva stvara svoju naročitu klimu, koja se razlikuje od klime 6 Prof. dr. Ivo Horvat: Zanimiv nalaz samonikle borove šume pod Obručem (Biološki Glasnik br. 9, Zagreb 1956. g.). 446 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 49 <-- 49 --> PDF |
slobodnog obronka pa se s tim u vezi razvija u njoj i naročita vegetacija, čiji je sastav ovisan pored ostalog o obliku i dubini vrtače te okolnom vegetacijskom području. Viljsku Ponikvu, u kojoj pored subalpske šume bukve pridolazi pretplaninska šuma smreke, klekovina bora i u dnu velikolisna vrba (Salis granđifolia) — možemo smatrati kao značajan primjer o posebnim ekološkim prilikama, koje pruža vegetaciji ponikva te ekološkim razlikama unutar same ponikve.7 Taj fenomen izražen u većini vrtača, ponikava i dolina Krša, specifičan je (obzirom na šire vegetacijsko područje) u pogledu pridolaska određenih biljnih vrsta odnosno zajednica i od neobično je velikog uzgojnog i šumako-gospodarskog značenja. Nakon uspona do Šloserovog doma i razgledanja područja nacionalnog parka sa vrha Risnjaka (1528 m), ekipa se je uputila prema Smjekovcu, zadržavši se usput u vrlo lijepoj sastojini pretplaninske šume smreke (Piceetum croat. subalpinum), koja je inače vrlo raširena u dubokim ponikvama viših područja Risnjaka, na zasjenjenijim položajima i na plitkoj naslazi kiselog crnog humusa. Prolazeći planinskom stazom od Smrekovca studirana je bitno različita šuma jele i milave (Calamagrosteto- Abietetum piceetosum), koja nastava redovno strme sunčane padine i golemom dinamskom snagom obrašćuje velike vapnene blokove pripravljajući put za razvitak ostalih šumskih zajednica. Premda je, obzirom na sadržaj i prevaljeni put, ekskurzija tog dana bila vrlo naporna, veličanstvene šume, netaknuta divljina prirode središnjeg dijela nacionalnog parka te prekrasni pejsaži Gorskog Kotara ostavili su na sve jak i ugodan dojam. U nastavku ekskurzije detaljno je proučavana u šumskom predjelu Rebar šuma bukve s jelom (Fagetum croat. abietetosum), a u okolini Bijele Vodice razni tipovi gorskih i dolinskih livada, koje zapremaju u ovom području velika prostranstva protežući se, kako na vapnenoj i dolomitnoj (Brometo-Plantaginetum), tako i na silikatnoj podlozi (Nardetum, Festuceto-Agrostidetum i dr.). Uspoređujući tipove, sastav, ekonomsko značenje, te mogućnost melioracije pojedinih livada sa sličnim livadama Poljske, goste je vrlo impresionirala zakonitost u raširenju naših livadnih i kamenjarskih zajednica na profilu od mora do planinskih vrhunaca Risnjaka i Snježnika te koincidencija u pojavljivanju ili nestajanju pojedinih tipova travnjačke Vegetacije uporedo sa zonacijom i izmjenom glavnih šumskih vegetacijskih područja. Od ne manjeg interesa bila je usporedba glavnih šumsko-gospodarskih tipova Gorskog Kotara, t. j . šume bukve s jelom, razvijene povrh vapnenaca i dolomita sa šumom jele s rebračom (Blechno-Abietetum) razvijene povrh silikata. Velike razlike u geološkoj podlozi i tipu tla, dolaze kod obiju šuma do punog izražaja i u florističkom sastavu pa se u tipičnim plohama tih šumskih zajednica može jedva naći koja zajednička vrsta. Za šumare iz Poljske bili su od naročitog interesa kratko izneseni rezultati šumarskih istraživanja, koja su izvršili u šumama Gorskog Kotara ing. Zlatarić, profesori Ugrenović i Horvat te prof. dr. D. Klepac. Istraživanja prof. Klepca o osnovnim taksacijskim karakteristikama za jelu u raznim asocijacijama (Blechno- Abietetum i Fagetum croat. abietetosum) pobudila su posebnu pažnju s razloga, što je sličan tip acidofilne šume sa rebračom (Blechnum spicant) opisan i u Poljskoj. Učesnici su nadalje razgledali šume nacionalnog parka, provezavsi se novom, nažalost još nedovršenom cestom preko Markovog Brloga i Kaličaka prema lugarnici na Vršičku. Nakon toga se je jedan dio učesnika spustio dolinom Krašićevice prema zaseoku Razloge i izvoru Kupe. U tom su području raširene na podlozi dolomita termofilne šume i to na razmjerno dubljim i hladnijim položajima as. Fagetum croat. monlanum, a na plićim tlima i grebenima as. Ericeto-Ostryetum. Na permokarbonu i rabeljskim naslagama ovog područja razvijena je acidofilna šuma bukve s rebračom. (Blechno-Fagetum), vriština (Calluneto-Genistetum) ili pak livada tvrdače (Nardetum). Na kraju su imali učesnici ekskurzije još jednom priliku, da na velikim prostranstvima, kojim su se provezli vraćajući se u Rijeku, ponovno prožive i upotpune opću sliku i dojmove o vegetacijskom pokrovu, njegovom sastavu i raširenju. Provezavsi se kroz prostrane komplekse acidofilne šume jele i rebrače na putu od Bijele Vodice do Mrzle Vodice i bacivši sa ceste povrh slikovite doline Suhe Rječine posljednji pogled na risnjački masiv, ekipa je na spustu od Gornjeg Jelenja prema Kamenjaku i usponu prema Platku ponovo prošla kroz impozantna prostranstva šikara i kamenjara primorskih obronaka, prodrijevši zatim opet u sjenovite, visoke šume bukve i jele. Provezavsi se pokraj široke depresije zvane Veliko Snježno (Snježničko), koja predstavlja tipičan primjer obrata visinskih pojasa, ekipa se je 7 Prof. I. Horvat: Vegetacija ponikava (Geografski glasnik XIV-XV, Zgb. 1953. 447 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 50 <-- 50 --> PDF |
uputila da razgleda veliku ponikvu Ceclje, poznatu po izrazito razvijenom vegetacijskom fenomenu ponikve. Nakon golemih prostranstava subalpske šume bukve, snažno se doimlje pogled na pretplaninsku šumu smreke koja obrašćuje ovu ponikvu prepuštajući najhladnija i naj izloženi ja mjesta klekovini bora sa mjestimice oko 60 cm debelom naslagom maha tresetara (Sphagnum). Osim toga u ponikvi Ceclje pridolaze za razliku od ostalih ponikava hrvatskog Krša neki visokoplaninski elementi kao: Dryas octopetala, Salix retusa, Carex capillaris, Campanula cochlearifolia i Crépis Kerneri7. Pored iscrpnih izlaganja prof. dr. Ive Horvata tokom cijele ekskurzije i terenskog obilaska također su aktivno sudjelovali u radu njegovi stalni suradnici sa istraživanja i vegetaciiskih kartiranja. a sadašnji članovi Instituta za šumarska i lovna istraživanja NRH ing. Z. Gračanin. ing. S, Bertović i ing. Z. Pelcer, objašnjavajući učesnicima pedološke značajke područia odnosno pojedinosti i značajke vegetacijskog pokrova i njegovog tipološkog kartiranja. Tako je — pored detaljnog uvida u fitosociološke tabele pojedinih šumskih, livadnih, kamenjarskih i drugih zajednica — prof. I. Horvat pružio učesnicima kroz iscrpna izlaganja jasan pregled gecbotaničkih, fitosocioloških, florističkih, geografskih, ekoloških, ekonomskih i drugih značajki pojedinih vegetacijskih tipova odnosno botaničkih vrsta. Ing. Z. Gračanin je na licu mjesta upoznavao prisutne sa tipovima tala, njihovim raširenjem, genezom, glavnim svojstvima itd. Hedovito su ta izlaganja vršena uz iskopane pedološke jame. Ing. S. Bertović je, pored cjelokupne organizacije ekskurzije, sudjelovao u objašnjavanju pojedinih značajki vegetacijskog pokrova (napose šumskog), metodike tipološkog kartiranja i mogućnosti primjene vegetacijskih karata za praktične šumarske i druge svrhe. Sva izlaganja vršena su uz uvid u detaljne vegetacijske karte mjerila 1 : 12.500. originale karata sekcije Sušak lb i ld, ili već otštampane sekcije Sušak 2a i 2c u mjerilu 1 : 25.000. U vezi pojedinih izlaganja vođene su tokom cijele ekskurzije plodne diskusije, kako naučnog i stručnog, tako i čisto praktičnog karaktera. Nadalje su vršena fitosociološka snimanja, sabiranje i determiniranje herbarskog materijala, uzimanje nekih uzoraka tla i slično. Imajući u vidu po jednoj strani dugu tradiciju i visoka dostignuća na području zaštite prirode u Poljskoj, a po drugoj strani okolnost, da se je mnogo vremena posvetilo razgledanju vegetaciiskih značajki područja nacionalnog parka Risnjak — raspravljalo se je na ekskurziji i o nekim problemima sa područia zaštite prirode. Tako je između ostalog zaključeno, da ie radi jedinstvenog naučnog i praktičnog interesa potrebno sačuvati šume nacionalnog parka Risniak u obliku strogog rezervata. Isto tako trebalo bi staviti vegetaciju užeg područja ponikve Ceclje pod posebnu zaštitu u obliku prirodnog rezervata. Prema riječima prof. dr. B. Pawlowskog i njegovih suradnika, ekskurzija je u cjelosti kod sviju proizvela jak i odličan dojam. Takovom uspjehu priđonesla je najviše izvanredna raznolikost flore i vegetacije te njihovo detaljno poznavanje i interpretacija sa strane prof. I. Horvata. Odličan dojam ostavile su na sve prisutne već otštampane. odnosno za štampu pripremljene vegetacijske karte Hrv. Primorja i Gorskog Kotara, njihova koncepcija i tehnika prikazivanja velikog broja zajednica, bez da su time karte preopterećene i izgubile na preglednosti. Prema riječima prof. Pawlowskog posebnu vrijednost svim izvršenim radovima daju paralelno izvršena kompleksna pedološka, meteorološka, šumarska, poljoprivredna i druga istraživanja. Ova široko objedinjena kolektivna suradnja i postignuti rezultati daju, prema njegovim riječima, poseban značaj i vrijednost radu kao cjelini. Sve goste iz Poljske, a napose šumare vrlo je impresionirala činjenica, da je sva ta istraživanja od samog početka i u najvećoj mjeri financirao resor šumarstva, da se štampanje karata vrši u okviru rada Instituta za šumarska i lovna istraživanja NRH u Zagrebu te da u svim tim radovima od samog njihovog početka aktivno sudjeljuje toliko velik broj šumarskih stručnjaka — kako na specijalno fitosociološkim istraživanjima i kartiranju — tako i na primjeni tih istraživanja kroz naučnu obradu za rješavanje aktuelnih, praktičnih šumarskih problema. U takovim okolnostima, uz već postignute rezultate i pokazati i interes predstavnika šumarske nauke i operative te u tako uskoj suradnji botaničara i šumara oni vide jednu nesumnjivu i golemu prednost te sigurnu garanciju za daljnji još uspješniji i plodniji rad. 448 |