DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 47     <-- 47 -->        PDF

vegetacije, detaljno kartirane u okviru spomenutih istraživanja*. Osim glavnih vegetacijskih
područja označene su i manje površine onih tipova šuma, koje ne zauzimaju
veće komplekse, ali su zanimljive sa drugog stanovišta, kao primjerice prirodna šuma
crnog bora i sastojina poljskog jasena. Na kartici je označen i središnji dio masiva
Risnjaka, koji je na prijedlog Hrvatskog prirodoslovnog društva i Odjela za zaštitu
prirodnih rijetkosti, Konzervatorskog zavoda NRH u Zagrebu proglašen sa strane
Sabora NR Hrvatske nacionalnim parkom, ujesen 1953. godine4.


Na preglednoj karti područja, unutar kojeg se je održao najveći dio ekskurzije
sa poljskim botaničarima i fitosociolozima, prikazane su klimatogene (zonalne) biljne
zajednice odnosno područja njihovog raširenja. Najniži priobalni dio izgrađuju ovdje
šume bjelograba (Carpinetum orientalis croaticum), na koje se visinski nadovezuje
područje raširenja šume crnograba i šašike (Seslerieto-Ostryetum). Na spomenute
listopadne šikare, izrazite predstavnike šumske vegetacije naših submediteranskih
predjela — nadovezuje se vrlo izražen i značajan pojas primorske šume bukve
(Fagetum croat. seslerietosum), koja obzirom na svoj fitosociološki sastav, a i strukturu
šume predstavlja vrlo oštru i markantnu granicu prema svim ostalim šumama
planinskih i kontinentalnih predjela.


Daljnji viši vegetacijski pojas obilježava svojim obilnim prisustvom jela u posebnom
tipu šume bukve s jelom (Fagetum croat. abietetosum), koja predstavlja
najrašireniji i šumsko-gospodarski najznačajniji tip šuma Gorskog Kotara na vapnenoj
i dolomitnoj podlozi. Prostrane šumske predjele iznad gornje visinske granice
raširenja jele nastava predplaninska šuma bukve (Fagetum croat. subalpinum), prelazeći
na svojoj gornjoj granici raširenja postepeno u klekovinu bukve. Najviše i najizloženije
grebene i vrhunce planinskih masiva obrašćuje i prekriva klekovinu bora
(Pinetum mughi croaticum).


Identično visinsko slojanje vegetacije razvijeno je i prema kopnenom dijelu,
s razlikom, što se ovdje u nižim predjelima nadovezuju prema dolje na šumu bukve
s jelom termofilniji tipovi šuma, primjerice gorska šuma bukve (Fagetum croat.
montanum) i izvan kartiranog područja šuma kitnjaka i običnog graba (Querceto-
Carpinetum croaticum). Pojavljivanje gorske šume bukve te ovdje lokalno uvjetovane
šume crnjuše i crnograba (Ericeto-Ostryetum) proističe iz utjecaja klime toplijih
kopnenih predjela, koji se utjecaj ovdje širi dolinom Kupe i njenih pritoka5.


Osim spomenutih klimatogenih zajednica od velikog su ovdje značenja i šume,
čiji su pridolazak i raširen je tek lokalno uvjetovani. Takove su primjerice šuma jele
s rebračom (Blechno-Abietetum) raširena na silikatima, smrekove šume (Piceetum
croat, montanum i Piceetum croat. subalpinum), koie su raširene redovito u hladnim
vrtačama, ponikvama i dolinama te šuma jele s milavom (Calamagrosteto-Abietetum
piceetosum), koja nastava strma, skeletna i topla staništa planinskog područja.


U okviru ovdje iznesenih glavnih značajki i raširenja šumske vegetacije istraživanog
područja, postoji još niz osobitosti klimatološkog, pedološkog, poljoprivrednog
i šumarskog karaktera u čije se izlaganje ovdje nije moguće upuštati. Neke od tih
osobitosti dotaknut ćemo u daljnjem opisu ekskurzije kroz to područje.


U svom prvom dijelu ekskurzija se je odvijala kroz submediteransko područje
pa su obađena slijedeća mjesta odn. lokaliteti: Riiekp-Svilno-Grobničko Polje-BorjiPonikva-
Skrljevo-Draga-Kamenjak-Melnik-Stipanja-Oštrovice-Gornje Jelenje-Platak
-Snježnik (planinarski dom).


Na tom dijelu ekskurzije upoznata je karakteristična fizionomija naših primor


skih predjela, gdje se u vrlo šarolikom mozaiku isprepliću kompleksi poljoprivrednih


kultura i livada sa ostacima šuma i prostranim površinama šikara, kamenjara i drugih


degradacijskih stadija šume. U okolici Orehovice i Svilna studirane su šume bjelo


graba


8 Prof. dr. I. Horvat i suradnici: »Karta biljnih zajednica jugozapadne Hrvatske«,
sekcije Sušak 2a i 2c, Zagreb 1954´.
Prof. dr. I. Horvat i suradnici: »Karta biljnih zajednica jugozapadne Hrvatske«,
sekcije Sušak lb i Id, u pripremi za štampu. 4 Prof. dr. I. Horvat i suradnici: »Karta biljnih zajednica narodnog parka
Risnjak«, Zagreb 1954. god. 5 Prof. dr. I. Horvat: Pregled vegetacije jugozapadne Hrvatske-rukopis.