DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 49 <-- 49 --> PDF |
slobodnog obronka pa se s tim u vezi razvija u njoj i naročita vegetacija, čiji je sastav ovisan pored ostalog o obliku i dubini vrtače te okolnom vegetacijskom području. Viljsku Ponikvu, u kojoj pored subalpske šume bukve pridolazi pretplaninska šuma smreke, klekovina bora i u dnu velikolisna vrba (Salis granđifolia) — možemo smatrati kao značajan primjer o posebnim ekološkim prilikama, koje pruža vegetaciji ponikva te ekološkim razlikama unutar same ponikve.7 Taj fenomen izražen u većini vrtača, ponikava i dolina Krša, specifičan je (obzirom na šire vegetacijsko područje) u pogledu pridolaska određenih biljnih vrsta odnosno zajednica i od neobično je velikog uzgojnog i šumako-gospodarskog značenja. Nakon uspona do Šloserovog doma i razgledanja područja nacionalnog parka sa vrha Risnjaka (1528 m), ekipa se je uputila prema Smjekovcu, zadržavši se usput u vrlo lijepoj sastojini pretplaninske šume smreke (Piceetum croat. subalpinum), koja je inače vrlo raširena u dubokim ponikvama viših područja Risnjaka, na zasjenjenijim položajima i na plitkoj naslazi kiselog crnog humusa. Prolazeći planinskom stazom od Smrekovca studirana je bitno različita šuma jele i milave (Calamagrosteto- Abietetum piceetosum), koja nastava redovno strme sunčane padine i golemom dinamskom snagom obrašćuje velike vapnene blokove pripravljajući put za razvitak ostalih šumskih zajednica. Premda je, obzirom na sadržaj i prevaljeni put, ekskurzija tog dana bila vrlo naporna, veličanstvene šume, netaknuta divljina prirode središnjeg dijela nacionalnog parka te prekrasni pejsaži Gorskog Kotara ostavili su na sve jak i ugodan dojam. U nastavku ekskurzije detaljno je proučavana u šumskom predjelu Rebar šuma bukve s jelom (Fagetum croat. abietetosum), a u okolini Bijele Vodice razni tipovi gorskih i dolinskih livada, koje zapremaju u ovom području velika prostranstva protežući se, kako na vapnenoj i dolomitnoj (Brometo-Plantaginetum), tako i na silikatnoj podlozi (Nardetum, Festuceto-Agrostidetum i dr.). Uspoređujući tipove, sastav, ekonomsko značenje, te mogućnost melioracije pojedinih livada sa sličnim livadama Poljske, goste je vrlo impresionirala zakonitost u raširenju naših livadnih i kamenjarskih zajednica na profilu od mora do planinskih vrhunaca Risnjaka i Snježnika te koincidencija u pojavljivanju ili nestajanju pojedinih tipova travnjačke Vegetacije uporedo sa zonacijom i izmjenom glavnih šumskih vegetacijskih područja. Od ne manjeg interesa bila je usporedba glavnih šumsko-gospodarskih tipova Gorskog Kotara, t. j . šume bukve s jelom, razvijene povrh vapnenaca i dolomita sa šumom jele s rebračom (Blechno-Abietetum) razvijene povrh silikata. Velike razlike u geološkoj podlozi i tipu tla, dolaze kod obiju šuma do punog izražaja i u florističkom sastavu pa se u tipičnim plohama tih šumskih zajednica može jedva naći koja zajednička vrsta. Za šumare iz Poljske bili su od naročitog interesa kratko izneseni rezultati šumarskih istraživanja, koja su izvršili u šumama Gorskog Kotara ing. Zlatarić, profesori Ugrenović i Horvat te prof. dr. D. Klepac. Istraživanja prof. Klepca o osnovnim taksacijskim karakteristikama za jelu u raznim asocijacijama (Blechno- Abietetum i Fagetum croat. abietetosum) pobudila su posebnu pažnju s razloga, što je sličan tip acidofilne šume sa rebračom (Blechnum spicant) opisan i u Poljskoj. Učesnici su nadalje razgledali šume nacionalnog parka, provezavsi se novom, nažalost još nedovršenom cestom preko Markovog Brloga i Kaličaka prema lugarnici na Vršičku. Nakon toga se je jedan dio učesnika spustio dolinom Krašićevice prema zaseoku Razloge i izvoru Kupe. U tom su području raširene na podlozi dolomita termofilne šume i to na razmjerno dubljim i hladnijim položajima as. Fagetum croat. monlanum, a na plićim tlima i grebenima as. Ericeto-Ostryetum. Na permokarbonu i rabeljskim naslagama ovog područja razvijena je acidofilna šuma bukve s rebračom. (Blechno-Fagetum), vriština (Calluneto-Genistetum) ili pak livada tvrdače (Nardetum). Na kraju su imali učesnici ekskurzije još jednom priliku, da na velikim prostranstvima, kojim su se provezli vraćajući se u Rijeku, ponovno prožive i upotpune opću sliku i dojmove o vegetacijskom pokrovu, njegovom sastavu i raširenju. Provezavsi se kroz prostrane komplekse acidofilne šume jele i rebrače na putu od Bijele Vodice do Mrzle Vodice i bacivši sa ceste povrh slikovite doline Suhe Rječine posljednji pogled na risnjački masiv, ekipa je na spustu od Gornjeg Jelenja prema Kamenjaku i usponu prema Platku ponovo prošla kroz impozantna prostranstva šikara i kamenjara primorskih obronaka, prodrijevši zatim opet u sjenovite, visoke šume bukve i jele. Provezavsi se pokraj široke depresije zvane Veliko Snježno (Snježničko), koja predstavlja tipičan primjer obrata visinskih pojasa, ekipa se je 7 Prof. I. Horvat: Vegetacija ponikava (Geografski glasnik XIV-XV, Zgb. 1953. 447 |