DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 19     <-- 19 -->        PDF

43.
Tkačenk o M. E..: Obščee lesovodstvo, Moskva 1939., p. 33.
44. Tschermak L.: Waldbau, Wien 1950., p. 358.
45.
Vajd a Z.: Studija o prirodnom rasprostranjen ju i rastu smreke u sastojinama
Gorskog Kotara, Šum. list 1933., p. 324—325.
46.
Voreith : Die Bedeutung der Erle für die Aufforstung steriler Böden, Wiener
Allg. Forst- und Jagdzeitung 1928., p. 79—80.
47.
Wrabe r M.: Dinamika vegetacijskega razvoja in izmena drvesnih vrstgozdu, Biološki vestnik III., Ljubljana 1954., p. 155—157.
48.
Ž u m e r L.: Uvod v perspektivno planiranje lesne industrije, Izvjesta Gozdarskog
instituta Slovenije 1947.—1949., Ljubljana 1950., p. 127.
ÜBER DIE MÖGLICHKEITEN ZUR TANNENVERJÜNGUNG
IM KROATISCHEN GEBIRGE


Die ungenügende Verjüngung der Tanne in manchen Tannenbuchenbeständen
bildet ein Problem und zwar nicht nur für Jugoslavien sondern auch für manche
andere Gebiete Europas. In unserem Land ist es um so wichtiger, da der Anteil
der Nadelholzarten durchschnittlich zu gering (29´°/o) und der Buche verhältnismässig
zu gross ist. In viele Nadelmischbestände dringt unter indirekter Einflüssen wirtschaftlicher
Art die Buche ein und unter dem gelichteten Bestandesschluss erobert
sie immer neue Flächen. Von wirtschaftlichen Gründen aus ist es notwendig, dass
man das Vordringen und die Verbreitung der Buche im Areal der Tanne anhaltet
und womöglich zu umgekehrter Richtung einlenkt. Diese Aufgabe kann man nach
dem Entwicklungszustand der Bestände und Standorte hauptsächlich in folgender
Weise lösen:


I. Vor allem muss man die Mischbestände von Tanne-Buche mit beigemischter
Fichte je mehr im dunklen Vertikal- bis Stufenschluss erziehen, um der empfindlichen
Tanne genügend Feuchtigkeit, Schutz und ruhigere Luft zu schaffen; in der
Jugend ist die Tanne in Gruppen und die Fichte in grösseren Gruppen zu erziehen.
II. Auf grösseren Waldlichtungen, Kahl- und Brandflächen kann man die Tanne
nicht nur durch unmittelbare Saat und Pflanzung — unter dem Schutz der lebenden
und toten Gehölzerresten — einsiedeln, sondern auch (auf den schlechten und geschlechterten
Standorten) noch besser und sicherer mittels Vorbau (nach dem Vorbild
der natürlichen Gehölze-Sukzessionen), und zwar:
1. auf den wärmeren und trockeneren Lagen mit Kalkböden sind die Vorkulturen
von Hopfenbuche, Sommerlinde, Bergahorn und stumpfblätterigen Ahorn,
event. Mehlbeerbaum, Vogelbeerbaum, Sahlweide, Zitterpappel und Schwarzkiefer
(aus den höheren Lagen) zu bilden; — 2. die Silikat- und tieferen Kalkböden kann
man gut durch Birke und Zitterpappel vorpflanzen; auf den feuchten Böden durch
Erle; — 3. auf den feuchteren Standorten mit dem tieferen Kalk- und Silikatböden
sind die Vorkulturen von Fichte, event, von Weisskiefer und schmalkroniger
Schwarzkiefer aus Silikatböden zu bilden.
III. In den vorhandenen Wäldern von Tanne-Buche ist der Anteil der Fichte
zu vergrössern, vor allen auf den feuchteren und kälteren Standorten, da man damit
manchmal auch den Anteil der Tannenjungwüchse vergrössern kann.


ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 18     <-- 18 -->        PDF

5. Cusin : Les sapinieres des Hautes-Alpes, Revue des Eaux et Forets 1939., p. 126.
6. Dannecke r
K.: Der Weisstannenwald, ein Lehrmeister für die grosse Praxis,
Angew. Pflanzensoziologie, Klagenfurt Db. II. 1954.
7. Dege n A.: Flora Velebitica, Akademie der Wissenschaften, Budapest 1936.,
p. 278.
8. Duchaufou r
Ph.: De l´influence de l´humidité du sol sur la régénération du
méleze et de l´épicéa, Schweiz. Zeitschrift f. Forstwesen 1953., p. 175.
9. Flu r y
Ph.: Untersuchungen über die Entwicklung der Pflanzen in der frühesten
Jungperiode, Mitt. d. Schweiz. Anstalt f. Forestwesen Bd. IV. 1895., p. 198.
10.
Güd e J.: Theorie und Praxis im Forstwesen, Österr. Viertel Jahresschrift f.
Forstwesen 1950., p. 138.
11. Hes s R.: Der Waldbau, Leipzig 1893., p. 53.
12.
Hir e D.: Vegetacija Gorskog Kotara, Rad Jugosl. akad. znanosti i umjetnosti
1896., p. 55—56.
13.
Horva t I.: Istraživanje i kartiranje vegetacije primorskih obronaka zapadne
Hrvatske i područja izvora Kupe, Šum. list 1951., 221—236.
14.
Jovanovi ć B.: Neka zapažanja o brezi i jeli u našim šumama, Glasnik šum.
fakulteta, Beograd 1950., p. 153—157.
15. Jurha r F.: O važnosti crne jalše, Les 1949., p. 217—220.
16. Kanto r J.: Prispevek k pesteni brizu, Lesnickâ prâce 1950., p. 405—407.
17. Kuoc h R.: Wälder der Schweizer Alpen im Verbreitungsgebiet der Weisstanne,
Mitl. d. Schweiz. Anstalt f. d. forstl. Versuchswesen, Bd. XXX., 1954., p. 240.
18. Lachaussée : La régénération de l´épicéa en haute-montagne, Revue des Eaux
et Forets, 1947., p. 281.
* 19. L e i t ac a r i E.: Koivun juuristo. The root system of birch (Betula verrucosa
et. odorata), Acta forestalia fennica 41, 1935., p. 216.
20. L e i b u n d g u t H.: Grundzüge der schweizerischen Waldbaulehre, Schweiz. Z.
f. Forstwesen 1948., p, 477—482.
21. Nage l J. L.: Changement d´essences, Schweiz. Z. f. Forstwesen 1950., p. 100—101.
22. Offne r H.: Stirbt die Weisstanne aus? Allg. Forst- und Jagdzeitung 1952., No 2.
23. P a va r i A.: Esperienze e indagini sul le provenienze e razze delF Abete bianco
(Abies alba Mill.), Firenze 1951., p. 7.
24. Pavlovi ć Z.: Vegetacija planine Zlatibora, Zbornik radova Srp. akad. nauka
knj. XI., Institut za ekol. i biogeogr. knj. 2, 1951., p. 133.
25. Pillichod y A.: De l´alternance des essences, Journal for. suisse 1905., p. 123.
26.
Podhorsk y J.: Die Hopfenbuche (Ostrya carpinifolia Scop.), Schweiz. Z. f.
Forstwesen 1948., p. 576—583.
27.
Rajevsk i L.: Borove šume u predelima od Mokre Gore do reke Uvac. Srpska
akad. nauka, Zbornik radova XL, Institut za ekologiju i biogeografiju, knj. 2
1951., p. 184—186.
28.
Rousse l L.: Régénération de l´épicéa dans le Haut-Doubs, Bull. Soc. for.
Franche-Comté 1946., p. 537.
29.
Sieb er Ph.: Birkenvorwald, Forstwiss. Centrblatt 1929., p. 607.; 30. Wechsel
der Holzarten, Allg. Forst- und Jagdzeitung 1931., p. 236.
31.
S ch a p pu i s-R i c h a r d: Contribution a l´étude du tilleul, Journal forestiere
suisse 1949., No 2.
32.
Susme l L.: Temperamento e rinnovazione dell´ abete bianco, Monti e boschi
1951., p. 63.; 33. Struttura, rinnovazione e tratamento délie abetine del Cornelicco,
LTtalia for. e montana, 1951., p. 192.
34. Svobod a P.: Lesni rostlinstvo, Mala encyklopedie lesnictvi, Pisek 1947., p. 343.
35.
Sim a k M.: Untersuchungen über den natürlichen Baumarten Wechsel in
schweizersichen Plenterwäldern, Mitt. d. Schweiz. Anstalt f. d. forstl. Versuchswesen
Bd. XXVII., 1951., p. 464.
36. Safa r J.: Obnova četinjača posredstvom listača, Šum. list 1949., p. 423—424;
37. Problem izmjene vrsta, Šum. list 1952., p. 99—100; 38. Proces podmlađivanja jele
i bukve u hrvatskim prašumama, Šum. list 1953., p. 499; 39. Problem nadiranja
i širenja bukve u arealu jele, Anali instituta za eksp. šumarstvo Jugosl. akad.,
Zagreb 1955., p. 147—189; 40. Srašćivanje korijenja. Biološko i ekonomsko značenje
nekih odnosa drveća u šumskoj pedosferi, Šum. list 1955., p. 577..
41.
Schaf fer A.: L´avenir du sapin dans le Jura, Revue for. franc. 1951., p. 56.
42.
Stöckel : Schwierigkeiten bei der Bewirtschaftung der Tanne an der Grenze
ihres natürlichen Vorkommens im mitleren Wienerwald, Zentrblatt f. d. ges.
Forstwesen 1941., p. 176—186.


ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 17     <-- 17 -->        PDF

njača i listača mnogo je osvojila bukva i pod otvorenijim sklopom osvaja
nove površine. Iz gospodarskih razloga potrebno je, da se ovaj proces
zaustavi, lokalizira i što više upravi u protivan smjer. Prema razvojnom
stanju sastojina i staništa ovaj zadatak može se rješavati na nekoliko načina
i kombinirano ,dakako uz zabranu paše:


I. Prije sveg treba što više stvarati i održavati mješovite sastojine
jele-bukve sa smrekom u tamnijem vertikalnom do stepeničastom sklopu,
da higrofilnija i skiofilna jela ima dovoljno vlage, zaštitu i mirniji zrak.
U mladosti jelu više uzgajati u grupama, smreku u skupinama.
U dvoslojnim sastojinama jele s podstojnom bukvom ne smije se bukva
uništavati (pod krivom pretpostavkom, da će se na taj način omogućiti
bolje podmlađivanje jele). Razmjerno brzo može se razviti mladi naraštaj
jele i smreke u gušćim panjačama bukve, i to sistematskim oslobađanjem
postojećeg naraštaja i podsijavanjem. Umjetno proširivati areal jele u
hladnija područja bukve.
II. Na šumskim čistinama i paljevinama vršiti ne samo neposrednu
sjetvu jele pod zaštitom preostale dendroflore, nego na lošijim i pogoršanim
staništima još bolje, sigurnije i racionalnije posredstvom pretkultura,
kako nas na to upućuju sukcesije. Prvu fazu čini umjetno osnivanje
pretkultura, druga se može prepustiti prirodnom podmlađivanju četinjača
ili se kombinira podsjetvom i podsadnjom jele, a treća faza sastoji se u
oslobađanju jele. Prva faza je uglavnom ova:
1. na toplijim i suhijim položajima s vapnenačkim tlima osnivati
gušće pretkulture crnog graba, tupolisnog javora event, brdskog javora,
velelisne lipe, mukinje, jarebike, ive, trepetljike i crnog bora porijekla
s planinskih položaja;
2. na silikatnim i dubokim vapnenačkim tlima osnivati pretkulture
breze, trepetljike i običnog bora, na vlažnijim staništima pretkulture johe;
3. na svježijim staništima s dubljim vapnenačkim tlom i sa silikatnim
tlima osnivati pretkulture smreke i običnog bora; na toplijim položajima
silikata vajmutski bor; na prozračnim položajima pokušati unošenje
ariša porijekla iz nižih autohtonih nalazišta, kao i crnog bora
s uskom krošnjom porijekla iz okolice Zlatibora u Srbiji.
III. Osnivanjem pretkultura prije će se dobiti prihod nego neposrednim
pošumljavanjem jele.
IV. U postojećim šumama jele-bukve i bukve potrebno je unositi
smreku u većim grupama, prvenstveno u hladnijim mikrostaništima, a
njen podmladak i mladik sistematski oslobađati od konkurencije susjednih
nadstojnih bukava i jela. Povećavanjem učešće smreke povećat će se
kasnije omjer jele u mladom naraštaju. U visokim bukovim šumama i u
bukovim panjačama podsijati jelu na svježijim položajima.
LITERATURA


1.
Abele : Die Naturverjüngung der Tanne in den Staatswaldungen des Bayerischen
Waldes, Forstwiss. Centralblatt 1909., p. 188.
2.
Bourgeois : Production des épiéas de qualité, Bull. Soc. for. Franche-Comté
1942., p. 720.
3.
Bühl er A.: Waldbau t., Stuttgart, 1918., p. 521.
4.
C o 11 a A.: Sulla rinnovazione naturale, Schweiz. Zeitschrift f. Forstwesen 1950.,
p.
108.


ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 16     <-- 16 -->        PDF

oslobađanja jele u pretkulturama dobiva se predprihod; dobiveni sortimenti
nisu doduše mnogo vrijedni, ali tako se zemljište racionalnije iskorišćuje.
Proizvedeni prihodi iz pretkultura smreke i bora su vredniji.


2. Mnogi autori kod nas i u inozemstvu navode, da jela i bukva potiskuju
vredniju smreku (skiofiti često potiskuju heliofitnije vrste).
Tako Vajd a (1938.) za šume Gorskog Kotara ističe ovo: ne preduzmu li se
potrebne uzgojne mjere, u blizoj će budućnosti posve nestati smrekovih sastojina,
a u miješanim će jelovim i bukovim sastojinama smreka postati tek slučajna vrsta.
Prema navodima Kuoch a (1954.) u Švicarskoj smreku potiskuju jela i bukva.
Pojedini botaničari na prekretnici našeg stoljeća zabilježili su, da je u mnogim
predjelima Gorskog Kotara bilo mnogo smreke, na pr. uz željezničku prugu Delnice—
Fužine—Lič—Zlobin, a danas je tamo samo pojedinačno utrešena. U planinskom
području Gorskog Kotara općenito smreke je razmjerno malo.
O tome donekle govori toponomastika. Naš narod je pojedine predjele vjerovatno
po smrekovim sastojinama nazvao: Smrekova draga, Smrekovi dolci, Smrčevi
dolci, Smrečje, Smrekovac, Smrcevac, Smrkovac, Smrcevci, Smrekojavina, Smrčev
brijeg i si. Ali ima i predjela, gdje se smreka nalazi u gotovo čistim nemalim sastojinama,
a narod im nije dao nazive po smreki (na pr. Vel. Lom, Lubenovac i Štirovača
na Velebitu); vjerovatno zato, što je smreke bilo mnogo i´u drugim predjelima,
u grupama, skupinama i u smjesi s drugim vrstama drveća. Danas je ima manje.
Tako Dege n (1936.) na temelju vlastitih opažanja i na temelju usmene predaje
pretpostavlja, da je na Velebitu bilo više smreke; po pričanju »ona odumire«, ili je,
potiskuje bukva. Općenito bukva je u planinama zapadne Hrvatske znatno potisnula
ne samo heliofilniju smreku, nego i skiofilnu jelu.


Na temelju iznesnog može se zaključiti, da je smreka iz pojedinih
šuma jele-bukve nestajala pod direktnim i indirektnim utjecajima čovjeka.
Mlada smreka u šumama prebornog tipa biološki je slabija nego bukva
i jela, napose zato što manje podnosi zasjenu. U borbi između ove tri vrste
u mladosti bukva posjeduje više aktivan način obrane (brže
raste u visinu i dubinu, ima veću krošnju), ajel a pasiva n (može dugo
vremena izdržati jaču zasjenu). Ova svojstva kod smreke nisu toliko razvijena.
Na vanjske povrede (koje su česte u prebornim šumama, pogotovu
kod neurednih sječa) smreka više i brže reagira trulenjem debla, pa se i
zbog održavanja šumske higijene iz prebornih šuma više vadila; mnogo
se iskorišćavala za grede, daske i krovnu daščicu. U otvorenijem sklopu
vjetar je više obara nego druge vrste drveća, a pod zatvorenim sklopom
mlada teško se može održati i često ugiba. Plitko korijenje utječe, da je
smreka manje otporna suši u odviše otvorenim sastojinama. U zatvorenijim
prirodnim sastojinama jele-bukve s više smreke podmlađivanje jele je
često bolje.


Zbog velike gospodarske vrijednosti smreke, kao i zbog boljeg podmlađivanja
jele treba smreku što više umjetno unositi u naše planinske
šume, uzimajući sjeme prvenstveno s autohtonog drveća. Prirodno i
umjetno podmlađivanje smreke vršiti što više u većim grupama i skupinama,
oslobađajući ih kasnije od konkurencije bukve i jele. Smrekom
se mnogo lakše pošumljuje nego jelom (veći postotak klijavosti, mnogo
duže trajanje klijavosti, lakši uzgoj sadnica, nešto veća otpornost mrazu,).
Smrekovina je vrednija nego jelovina.


Zaključak i prijedlozi za praksu


Nedovoljno podmlađivanje jele u mnogim sastojinama jele-bukve
postao je problem ne samo kod nas, nego i u mnogim drugim područjima
Evrope. U našoj zemlji je akutniji, jer imamo razmjerno premalo četinjača
(izuzev Sloveniju), a pojedine sastojine četinjača i mješovitih četi


414




ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 15     <-- 15 -->        PDF

kapacitet za vodu upravo u onom pedohorizontu, koji je za podmlađivanje
jele najvažniji. Bolji su i kemijski procesi, tlo je obogaćeno novim tvarima.
U vezi s takvim razvitkom tla stvaraju se bolje okolnosti i za mikrobiološku
aktivnost.


Pa var i (1948, cit. po Susmelu ) pretpostavlja, da pod utjecajem fizikalnokemijskog
i mikrobiološkog kompleksa u lošoj sastojini mogu prevladati antagonističke
mikorize i tada je podmlađivanje nedovoljno ili uopće ne uspije, dok u normalnoj
šumi prevladavaju simbiontske mikorize i podmlađivanje je zato bolje.


Izmjena vrsta općenito mnogo ovisi o promjeni fizikalnih, bioloških i kemijskih
svojstava tla (C o 11 a 1950, S u s m e 1 1951. i mnogi drugi autori). Iz rezultata
pokusa, izvedenih izmjenom različitih stepena osvjetljenja i vlage i iz komparacije
ovih rezultata s rezultatima mjerenja u šumama, Šima k (1951.) pretpostavlja, da
je različitost hranljivog supstrata tla vrlo jak faktor za međusobnu izmjenu smreke
i jele. Takvo gledište izlazi uglavnom i iz općenito poznate činjenice, da se mnoge
vrstte često bolje podmlađuju na detritusu, što ga je proizvela druga vrsta, nego
na vlastitom mineraliziranom humusu. Duchaufou r (1953.) obrazlaže izmjenu
jele i smreke ovako: raspored korijenja mladog naraštaja i odraslih stabala na
plićim tlima daje ključ za objašnjenje ovog čudnog fenomena; sistem korijenja
smreke razvija se mnogo u gornjem sloju tla, naprotiv jela prodire dublje između
pukotina kamenja; konkurencija ove dvije vrste za vlagu je malena, jer iskorišćuju
razne dubine tla.


2. Nakon postepenog vađenja ili odumiranja mekih listača njihovo
korijenje brzo trune, stvara kanale i tako dreniranjem još više povećava
rahlost tla. Jela svojim korijenjem tada lakše prodire u tlo, bolje može
apsorbirati potrebnu vodu i hranu, pa se može bolje podmlađivati i razvijati.
— Smreka, pod utjecajem vjetra o krošnju, svojim postranim korijenjem
razrahljuje gornje horizonte tla. Kad se sastojina smreke sječom
prorijedi utjecaj vjetra na krošnje je veći, pa je i gibanje korijenja
veće. Tlo postaje rahlije i u takvim okolnostima režim za vodu i zrak u
tlu je bolji. A posljedica ovih utjecaja odrazuje se na podmlađivanju i
dobrom razvitku jele. U mješovitim sastojinama jele-smreke i jele-bukvesmreke
korijenje jele i bukve ponegdje se nalazi prosječno u dubljim
slojevima tla, a korijenje smreke u gornjim.
B. Atmosfera
3. Sklop spontano nasljednih vrsta i pretkultura je većinom zatvoren.
Zbog toga manja količina oborina prodre do tla, napose u sastojinama
smreke. Ali je i manje strujanje vjetrova, manji je utjecaj sunčane topline
i manje je zbijanje tla od pljuskova, manje se odnosi listinac, pa je
manje isparivanje tla i raznošenje zračne vlage. A zračna vlaga je za dobro
podmlađivanje jele i za razvitak njenog vrlo osjetljivog ponika većinom
najznačajniji faktor (faktor u minimumu, kritičan faktor).
4. Sva naša istraživanja i opažanja pokazala su, da je za dobro podmlađivanje
jele na manje svježim staništima potreban zatvoreniji sklop;
naročito je dobar gušći vertikalan profil sastojine. Zbog velike potrebe za
zaštitom od jakih kolebanja vlage i temperature, kao i zbog jake skiofilnosti
jela ztvoreniji sklop ne samo dobro podnosi, ona ga i zahtijeva, pod
njim se i bolje podmlađuje. Zato gušći sklop krošanja navedenih vrsta
drveća stvara mnoge prirodne preduvjete za obilnu obnovu jele.
Ekonomska problematika


J. Osnivanje pretkultura listača omogućuje ne samo bolje podmlađivanje
jele, nego pruža i mnoge druge ekonomske koristi. Jela u mladosti
vrlo polagano raste, dok se navedene listače mnogo brže razvijaju. Kod
413




ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 14     <-- 14 -->        PDF

Biološka problematika


Pojava obilnog mladog naraštaja jele pod gušćim sklopom drugih
vrsta drveća i grmlja (bukva, smreka, bor, breza, trepetljika, javor, jarebika
i dr.) i pojava nedovoljnog prirodnog podmlađivanja ove vrste u pojedinim
sastojinama jele-bukve navodi na pitanje: koji su neposredni i
posredni biološki i ekološki uzroci navedenih pojava.


Problem oskudnog podmlađivanja jele u pojedinim sastojinama jelebukve
na području zajednice Fagetum abietetosum Horv. i nekim manje
svježim sastojinama zajednice Blechno-Abietum Horv. raspravili smo na
drugom mjestu (1955). Utvrđeni su ovi osnovni uzroci:


I. Gospodarski faktori
1. prejako i prenaglo otvaranje sklopa krošanja;
2. neodržavanje gušćeg vertikalnog do stepeničastog sklopa;
3. neodržavanje dobrog šumskog reda kod sječe i izvoza naročito u
doba vegetacije;
4. prejako umanjivanje omjera bukve u bližim predjelima zbog potreba
na ogrjevnom drvetu, kao i prejaka sječa jele i istodobno ostavljanje
mnogih vrlo razvijenih bukovih sjemenjaka u udaljenijim predjelima;
II. Prirodni faktori
1. svi navedeni gospodarski faktori (a naročito prejako i prenaglo
otvaranje sklopa na suhijim staništima) zajednički su utjecali da se naglo
izmijenio kompleks ekoloških faktora, napose jako je smanjena zračna i
talna vlaga; na takve okolnosti jela reagira nedovoljnim podmlađivanjem;
gdjekad i odrasle jele fiziološki mnogo oslabe te ih sekundarno jače
napadaju štetnici;
2. jela je na velikom dijelu područja kod nas horizontalno i vertikalno
uklopljena uogromno područje bukve i znatno je na zapadnoj granici svog
prirodnog areala, pa gospodarski zahvati, koji direktno ne pomažu prirodno
podmlađivanje jele (u skladu s njenim biološko-uzgojnim svojstvima),
vrlo često kod promjene kompleksa ekoloških faktora utječu, da
prevlada novi bukov naraštaj na suhijim i toplijim staništima prirodnog
područja jele-bukve;
3. pod previše otvorenim sklopom jak utjecaj imaju suše u doba
vegetacije (suše su česte i drugotrajne u nekoliko posljednjih decenija), a
jela kao higrofilnija vrsta je na takve promjene makroklime osjetljivija
nego termofilnija bukva; i zato jela vjerovatno uzmiće od toplog zapada,
a bukva se proširuje;
Na temelju ovih izvoda lakše možemo pretpostaviti i zaključiti, šta
je utjecalo na obilno podmlađivanje jele pod spontano naseljenim pionirskim
vrstama listača i pod pretkulturama smreke. Postavlja se pitanje:
koji značajniji ekološki faktori šumske pedosfere i atmosfere mogu vjerovatno
djelovati, da se higrofilnija i skiofilnija jela dobro može regenerirait
u sklopljenim sastojinama drugih vrsta drveća?


A. Pedosfera
1. Sistem korijenja smreke, breze, trepetljike i johe je ekstenzivan,
t. j . vrlo je rašireno postrano korijenje, koje je mnogo u pokretu pod utjecajem
udara vjetrova o krošnju. Ove vrste drveća korijenjem povoljno
utječu na rahlost gornjih slojeva tla, koje je pod odviše otvorenim sklopom
bilo zbijeno jakim kišama, bez listinca (vrlo je higroskopičan i sprečava
jako isparivanje vode iz tla; težina upijene vode može iznosti 5 do 6
puta težine listinca). Poboljšanjem fizikalnih svojstava tla povećava se
412




ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 13     <-- 13 -->        PDF

razmjerno jako otvoren sklop, koji utječući na kompleks ekoloških faktora u tom
staništu više pogoduje proširivanju heliofilnije i termoiilnije bukve nego skiofilnijoj
jeli (Š a f a r 1955).


U plohi br. 6 ima dovoljno smreka, pa ipak je novi naraštaj jele vrlo oskudan
i naglo prodire bukva. Razlog je tome taj, što je sklop gornjeg sloja krošanja odviše
otvoren i sastojinu osvaja bukva s drugim listačama (javor i dr.), a i divljač mnogo
oštećuje pomladak jele; slično kao na plohi 5c.


Primjerna ploha: br. 6 (god. 1955.)


Područje: Gorski Kotar Šumarija: Fužine Predjel: Vel. Rebar
Šumska zajednica: Fagetum abietetosum.
Nadm. vis.: 750 m Ekspozicija: S Petrogr. podloga: vapnenac. Sastav sastojine
u predjelu: jela.—bukva; vertikhalan do stepeničast sklop.
Broj stabala po ha: 864. Postotak broja stabala po vrstama drveća i debljinskim
razredima.


Prsni prom, cm jela smreka bukva druge listače svega
2—10 3 — 33 22 58
11—20 1 — 12 1 14
21—30 2 5 — — 7
31—40 — 6 — — 6
41—50 — 5 — — 5
51—60 — 7 — — 7
61— — 3 — — 3
Svega 6 26 45 23 100


Dio predjela V. Kotao iznad doline Gacke u Lici na oko 800 m n. v. nekad
je bio umjetno pošumljen borom, smrekom i arišem. U dijelovima ove kulture, gdje
je utjecaj paše bio malen, obilno se razvila jela.


Prema podacima stablimične inventarizacije za god. 1956. u dva odsjeka predjela
Vel. Rebar kod Delnica (Fagetum abietetosum) na vapnencu i sjevernoj ekspoziciji
(34,5 ha), gdje se nalaze i kulture smreke s rijetkim sklopom, pokazuje se ovaj


postotni odnos broja stabala po debljinskim razredima:
Odsjek II. 4d
deblj. razred 10—20 21—30 31—40 41—50 51—60 61—70 71—80 81—
jela %>
smreka °/o
bukva i dr. °/o
26,9
1,2
71,9
42,9
9,1
48,0
52,126,921,0
54,3
41,4
4,3
57,6
39,8
2,6
58,4
41,6
39,5
60,5
83,3
16,7
Odsjek II. 4f
deblj. razred 10—20 21—30 31—40 41—50 51—60 61—70 71—80 81—
jela °/o
smreka %>
bukva i dr. %
34,1
0,5
65,4
47,6
10,2
42,2
52.027,920.1
59,1
36,8
4.1
65,9
33,0
1,1
69,3
30,0
0,7
51,8
48,2
60,0
40,0


Iz ovih podataka i iz historije sastojina može se razabrati, da je posjednik
nekad nastojao umanjiti omjer bukve sa ciljem proširivanja jele i unošenja smreke
(iznad 40 cm pr. pr. bukve ima vrlo malo). Iz podataka I. i II. debljinskog razreda
vidi se, da je podmlađivanje smreke vrlo oskudno. Podaci I. debljinskog razreda
pokazuju, da bukva pod otvorenim sklopom sve jače nadire u sastojinu (bukve ima
po broju stabala 2—3 puta više nego jele, a po površini horizontalne projekcije i
volumenu krošanja zauzima mnogo veći prostor i zato sve jače konkurira jeli).


Podaci pokazuju, da se u šumskoj zajednici Fagetum abietetosum
Horv. na toplim staništima vapnenaca i na dubljim tlima u svježijim staništima
jela pod smrekom odlično podmlađuje, ako je dovoljno gust sklop
smreke ,odnosno ako u prorijeđenoj ili rijetkoj smrekovoj kulturi ima
dovoljno odrasle bukve ili bukve i jele. Ove činjenice upućuju da na
šumskim čistinama treba za bolje podmlađivanje jele osnivati pretkulture
četinjača: na svježim staništima od smreke, na manje svježima od
običnog bora i na suhijim od crnog bora porijekla s viših planinskih predjela
(Mala Kapela i Lička Plješivica).


411




ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 12     <-- 12 -->        PDF

f


dog smrekovog naraštaja ni tu nema. — Na plohi 4b nema nijedne zrele smreke. U
gornjem sloju je progaljen sklop jele. U donji sloj prodire bukva s drugim listaćama
(oko 70%> stabala lijeske, 15% jarebike, nešto mukinje, breze, jasena, javora
i gloga). Ali se tu smreka dobro podmladila nadirući pod jelu naletom iz susjedne
smrekove kulture. Nešto dalje od ove plohe bukva je mnogo ovladala donjim
slojem sastojinea, ali u bukov mladik i među grmlje prodire jela.


U predjelu Bitoraj pokraj sela Vrata kod Fužina snimljene su tri komparativne
plohe (5a, b, c) jedna ispod druge. U svima ovim plohama ima odrasle smreke,
ali u različitom ukupnom broju i u različitoj strukturi. Velike su razlike u mladom
naraštaju. Ploha br. 5a ima razmjerno velik broj smreka od 20—60 cm pr. promjera,
veći nego na plohi br. 5c i mnogo veći nego na plohi 5b. Na plohi 5a i 5b ima mnogo
odraslih bukava, na plohi 5c nijedne odrasle bukve. Mladi naraštaj jele najbolji
je na plohi 5a, gdje ima mnogo smreke i dovoljno bukve; na plohi 5b novog jelovog


Primjerna ploha: br. 5a (god. 1953.)


Područje: Gorski Kotar Šumarija: Fužine Predjel: Bitoraj. Šumska
zajednica: Fagetum abietetosum.
Nadm. vis. 800 m Ekspozicija: J Petrog. podloga: vapnenac. Sastav sastojina
u predjelu: jela—bukva! vertikalan do slojevit sklop.


Broj stabala po ha: 1.990. Postotak broja stabala po vrstama drveća i debljinskim
razredima:
déroba, mala radionica i t. d. -BJ2aeumlh bfskp umlhw bfskp umlhw bfsk mububb


prsni prom, cm
2—10
jela
70
smreka bukva
3
svega
73
11—20 3 3
21—30 4 5 9
31—40 6 2 8
41—50 4 1 5
51—60 2 — 2
Svega 70 16 14 100


Primjerna ploha br 5b (god. 1953.)


Broj stabala po ha: 1.570. Postotak po vrstama drveća i debljinskim razredima.


prsni prom, cm jela smreka bukva svega
2—10 48 7 55
11—20 8 5 13
21—30 4 15 19
31—40 2 6 9
41—50 — 1 4
Svega 62 34 100
Primjerna ploha: br. 5c (god.1. 1953.
1953.1953.)
))
Broj stabalarazredima.
po ha: 980. Postotak stabala po vrstama drveća i debljinskim
prsni prom, cm jela smre bukva svega
2—10 7 — 52 59
U—20 3 — — 3
21—30 4 2 — 6
31—40 4 9 — 13
41—50 7 8 — 15
51—60 3 1 — 4
Svega 28 20 52 100


naraštaja ima za polovinu manje, ali ima odraslijeg jelovog mladika i letvenjaka;
na plohi br. 5c jelov mladi naraštaj je po broju stabala vrlo oskudan. Bukve u donjem
sloju ima najmanje na plohi 5a, jer zbog gustih gornjih slojeva ne može lako
prodirati u sastojinu, koju je u donjem sloju već osvojila jela. Gotovo ista pojava
je na plohi 5b. Ali u plohi 5c, koja ima znatno prorijeđen gornji sklop i nema odraslih
bukava, koje bi širokim krošnjama održavale povoljniju sastojinsku klimu,
bukva je počela naglo nadirati i osvojit će donji dio sastojine. Vjerovatni razlozi za
nedovoljno pomlađivanje jele u plohi 5c uglavnom su ovi: malen broj stabala i zato




ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 11     <-- 11 -->        PDF

smreku kasno naselila i s nešto bukve čini vrlo gust donji sloj sastojine; sastojina


Primjerna ploha br. 30 (god. 1950.)


Broj stabala po ha: 764. Postotak broja stabala po vrstama drveća i debijinskim
razredima:


prsni prom, cm jela bukva dru ge listače svega
2—10 22 26 4 52
11—20 11 8 — 19


21—30 5 10 — 15
31—40 3 2 — 5
41—50 3 2 — 5
51—60 2 — — 2
61— 2 — — 2
Svega 48 48 4 100


smreke nakon osnivanja vjerovatno je bila vrlo gusta. Vitalnost jele je odlična. Šteta
od snijega i leda na gustom mladom naraštaju nije bilo, jer je zaštićen sklopom nadstojnih
smreka i bukava. — Na plohi br. 3b smreke ima i po ukupnom broju i po
strukturi broja stabala podjednako kao na plohi br. 3a. Ali na plohi 3b bila je jaka
invazija bukve sa strane, i ova vrsta svojim jakim krošnjama smanjila je okupaciju
jele pod smrekom, a vjerovatno je smanjivala broj jelovih stabala. Sklop gornjeg
sloja krošanja bio je tu vjerovatno rjeđi (nema bukve u gornjem sloju kao na plohi
br. 3a; napomena: horizontalna projekcija krošanja odrasle bukve je gotovo dva
puta veća nego u jele). — Na plohi 3c nema smreke, ali ima smrekovih panjeva.
Jelovog naraštaja ima dovoljno, ali bukva i druge listače nadiru sve jače. Ovakvih
tipičnih sastojina danas gotovo nema, jer su kasnije mnogo uništene eksploatacijskim
i neurednim sječama.


Primjerna ploha br. 4a (god. 1952.)


Područje : Gorski Kotar. Šumarija : Fužine. Predjel: Mačkovica.
Šumska zajednica: Fagetum abietetosum.
Nadm. vis. 800 m. Ekspozicija: Z. Petrogr. podloga: vapnenac. Sastav sastojina
u predjelu: jela—bukva, stepeničast do slojevit sklop.
Broj stabala po ha: 3.310. Postotak broja stabala po vrstama drveća i debljinskim
razredima:


prsni prom, cm jela smreka bukva svega
2—10 86 — 6 92
11—20 1 — — 1
21—30 0,5 — — 0,5
31—40 — 1 — 1
41—50 0,25 2 — 2,25
51—60 0,25 1 — 1,25
61— 11 — 2
Svega 89 5 6 100


Primjerna ploha br. 4b (god. 1952.)


Broj stabala po ha: 2.090. Postotak broja stabala po vrstama drveća i debljinskim
razredima:
Prsni prom, cm jela smreka bukva druge listače svega


2—10 2 22 23 39 86
11—20 — 1 8 — 9
21—30 0,5 — — — 0,5
31—40 1 — — — 1
41—50 2 — — — 2
51—60 1 — — — 1
61— 0,5 — — — 0,5
Svega 7 23 31 39 100


U predjelu Mačkovica kod Fužina snimljene su dvije komparativne plohe, jedna
ispod druge. Ploha 4a ima dva sloja: u gornjem sloju je smreka s jelom, a u donjem
sloju posve je zavladala jela. Tendencija bukve, da osvoji sastojinu, prekasno je
započela, pa bukva ne može uspješno konkurirati razvitku i održavanju jele. Mla




ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 10     <-- 10 -->        PDF

Obnova jele posredstvom četinjača


Prirodno podmlađivanje jele vrlo često se razvija pod drugim četinjačama:
malo pod borom (S i e b e r 1931, Rajevski 1951 i dr.) i duglazijom,
a naj tipični je je pod smrekom.


U šumama Gorskog Kotara nastojalo se smreku proširiti podsadanjom.
Uspjeh je većinom bio slab, jer se nisu uzela u obzir biološko-uzgojna
svojstva ove vrste (uglavnom veći zahtjevi za svijetlom nego za jelu i
bukvu), pa je ona pod sklopom vegetirala i mnogo nestajala. Pošumljavanje
smrekom obavljalo se na području jele-bukve na šumskim čistinama.
Uspjeh ovog pošumljavanja bio je dobar. Takvih kultura bilo je
malo i po broju i po površini, ali i to može poslužiti kao osnova za razmatranja
o prirodnoj obnovi jele pod smrekom. Kad su se navedene smrekove
kulture počele prirodno i sječom pro rjeđi va ti, pod sklop njihovih
krošanja spontano je prodirala jela naletom iz susjednih sastojina.


Pojava prirodnog podmlađivanja jele pod smrekom i smreke pod jelom u
stručnoj literaturi često se spominje (Hess 1893, Pillichody 1905, Eubner 1932,
Vajda 1933, Cusin 1939, Svoboda 1947, Bourgeois 1942. Roussel 1946,
li a chaussée 1947, Nagel 1950 Pa var i 1951, Susmel 1951, Simak 1951,
Duchaufou r 1953, Š a f a r 1949, 1953 i dr.). Zato je za naše okolnosti ne smatramo
naročito značajnom. Ali vrlo je karakteristična činjenica, da se u šumama Gorskog
Kotara pod prorijeđenim sklopom umjetno uzgojene smreke i u njenoj najbližoj
okolini pojavio vrlo gust jelov mladi naraštaj, a nešto dalje od tih kultura u sastojinama
jele-bukve vrlo je malo jelovog podmlatka i mladika. Stanje takvih sastojina
prikazuju po broju stabala pril. podaci s primjernih ploha, snimljenih god. 1948.—
1955. u Gorskom Kotaru na petrografskoj podlozi vapnenaca u području šumske
zajednice Fagetum abietetosum Horv.


U predjelu Plasine kod Lica snimljene su tri plohe (3 a, b, c). Sve tri plohe međusobno
su vrlo blizu. Na plohi 3a u sloju smreke ima obilno bukve. Jela se pod


Primjerna ploha: br. 3a (god. 1950.)


Područje: Gorski Kotar. Š u u m a r i j a : Fužine. Predjel: Plasine.
Šumska zajednica: Fagetum abietetosum.
Nadm. vis.: 900 m. Ekspozicija: JZ. Petrogr. podloga: vapnenac. Sastav sastojina
u predjelu: jela—bukva; preborni tipovi.
Broj stabala po ha: 1.288. Postotak broja stabala po vrstama drveća i debljinskim
razredima:
prsni prom, cm jela smreka bukva svega


2—10 65 — 7 72
11—20 — — — —
21—30 — — — —
31—40 — 5 4 9
41—50 — 9 2 11
51—60 — 6 1 7
61— — 1 — 1
Svega 65 21 14 100


Primjerna ploha: br. 3b (god. 1950.)


Broj stabala po ha: 916. Postotak broja stabala po vrstama drveća i debljinskim
razredima:
prsni prom, cm jela ireka bukva svega


2—10 42 — 19 61
11—20 2 0,5 5 7,5
21—30 1 1 2





31—40 — 7 7





41—50 0,5 12 — 12,5
51—60 0,5 7 — 7,5
61— — 2,5 — 2,5
Svega 46 29 25 100




ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 9     <-- 9 -->        PDF

— nakon šteta od požara, oluje, leda, nakon golih sječa i napuštanja pašnjaka
— osvajaju termofilnije i kserofilnije vrste drveća i grmlja. To
su u prvom redu crni grab, iva, tupolisni javor, jarebika
i mukinja , ponegdje lipa, gorski javor. Navest ćemo nekoliko ovakovih
nalazišta.
Primjerna ploha: 2 (god. 1956.)
Područje: Hrv. Primorje. Šumarija:´ Crikvenica. Predjel: Zuvin
dolac. Šumsk a zajednica : Fagetum abietetosum (pri donjoj granici).
Nadm. visina 730 m. Ekspozicija: Z. Petrogr. podloga: vapnenac. Sastav sastojina
u predjelu bukva-jela; raznodobna do preborna.
Broj stabala po ha 4.400. Podstotak stabala po vrstama drveća i debljinskim
razredima:


prsni prom, cm jela bukva crni grab mukinja javor brd. svega


2—10 47 1 13 7 3 71


11—20 2 7 11 6 26


21—30 — 1 2 3


Svega 49 9 24 15 3 100


Kod Crikvenice iznad Vinodola na nadmorskoj visini prosječno 600—800 m,
ekspozicija JZ, u dijelovima predjela Kurin, Plovanov dolac, Tič, Stojač, Koserinci,
Matarekje, Falša draga, Gabri, Bukov dol i dr. nalazi se prelazno područje zajednice
Fagetum abietetosum Horv. Na ovim razmjerno suhim i toplim položajima s kamenitim
vapnenackim tlom obilno su rasprostranjeni crni grab i manje crni jasen (crni
grab na primorskoj strani Hrvatske dopire i do 1.200 m a na kontinentalnoj do 900 m
i više). Ispod sklopa ovih vrsta javlja se jela. Jela tu doduše ne postizava debljine,
visine .vitkost i čistoću debla kao u području bukve-jele, ali značajno je, da se ova
higrofilna vrsta tu razmjerno obilno pojavljuje i dobre je vitalnosti u stanišnim okolnostima,
što su ih stvorile termofilnije i kserofilnije vrste. Od nekoliko snimljenih
ploha jednu prikazuje tabela 2. Sastojina se razvila na području bukve-jele vjerojatno
na biv. pašnjaku; nadstojni dio sastojine čine kserofilnije vrste drveća, a
podstojni jela.


U predjelu Dabar u Velebitu na mjestima, gdje se oko 1.000 m n. v. pod antropogenim
i klimatskim utjecajima na suhijim tlima suši jela, dolazi brdski javor,
jarebika, mukinja i iva. U predjelu Konjska draga na Velebitu na bivšem požarištu
s plitkim vapnenackim tlom inicijalna faza razvitka šumske vegetacije ima ove vrste:
mnogo gorski javor i trepetljika, zatim jarebika, mukinja, iva i lijeska. Kod predjela
Begovača, također na Velebitu, na bivšem požarištu osvojile su tlo trepetljika, jarebika
i brdski javor na suhijim položajima više mukinja. Na zapadnim obroncima
doline Gacke u Lici (predjeli Padavica, Jasenov lug, Crni vrh) gole sječine i pašnjake
u području jele na prosječno 850 m n. v. zauzela je kserofilnija vegetacija (c. grab,


c. jasen, tupolisni javor, klen, cer). U predjelu Godača iznad doline Gacke na n. v.
prosječno 900 m, gdje je sastojina jele-bukve i zatim novi naraštaj jele uništio požar,
pojedinačno se naselila iva. U predjelu Knežev Laz ispod Delnica na 500 m n. v. i
J ekspoziciji lijepo je razvijena šuma crnog graba, c. jasena, tupolisnog javora (najdeblji
c. grab ima prosječan promjer 90 cm, tupolisni javor 72 cm) i dr. s jelom.
Schappui s i Richar d (1949) za Švicarsku preporučuju velelisnu lipu
kao pionira i dobrog kolonizatora suhih strmina; ova vrsta zajedno s brdskim javorom,
tupolisnim javorom i mukinjom ubrzava proces evolucije tla. Lipa (na planinama
Hrvatske zanemarena i malobrojna) ima vrlo penetrantan sistem korijena,
gustu krošnju, daje obilan i dobar listinac, podnosi veliku toplinu i malu vlagu, ali
na lošiiim staništima zahtijeva mnogo svijetla.


Nalazišta navedenih razmjerno termokserofilnijih vrsta drveća upućuju
nas, da se staništa jele-bukve, koja su iz bilo kojih razloga otvorena te
postala za higrofilnu jelu odviše topla i suha, mogu popraviti stvaranjem
pretkultura od tih vrsta i to na boljim tlima sjetvom i reznicama (na pr.
ova i trepetljika iz odrezana korijena) a na lošijim sadnjom biljaka i ožiljenih
reznica.


407




ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 8     <-- 8 -->        PDF

Primjerna ploha: br. lb (god. 1949.)


Broj stabala po ha: 590. Postotak broja stabala po vrstama drveća i debljinskim
razredima:


prsni prom, cm jela breza druge listače svega


2—10 29 25 16 70
11—20 — 5 — 5
21—30 — — —





31—40 — — — —
41—50 2 — — 2
51—60 8 — — 8
61— 15 _ 15





Svega 54 30 16 100


Obje plohe snimljene su u neposrednoj blizini. Ploha br. la ima tri sloja: gornji
od krošanja jele vrlo progaljen, srednji od znatno već prorijeđene skupine breze,
trepetljike, jarebjke i dr. i donji od gustog naraštaja jele s bukvom i drugim listačama.
Vitalnost jele je odlična. Godine 1954. 8 — 9. V. harao je jaki mraz u Hrvatskoj,
ali na ovim mladim jelama nije bilo nikakvih oštećenja. Komparativna ploha
br. lb ima dva sloja krošanja, ali oba su odviše otvorena; breze i ostalih listača ima
posve malo. Podmladak jele je posve oskudan. Nešto dalje od ove, plohe pogotovo
ga nema. Spontano naseljene pionirske vrste drveća i grmlje izvršile su važnu ekološku
ulogu: popravljanje tla i prizemne sastojinske klime, i tako su omogućile
obilnu prirodnu obnovu jele.


Pojava prirodnih sukcesija na tim snimkama i drugdje upućuje nas, da umjetnim
putem stvaramo pretkulture breze i trepetljike te event, jarebike
i običnog ili crvenog bora (Pinus silvestris) na golim površinama silikatnih tala: zbog
boljeg i bržeg prirodnog podmlađivanja jele ili za bolji uspjeh umjetnog podmlađivanja.
Obilno podmlađivanje jele pod brezom tipično je i na pojedinim dijelovima
Papuka, te pod unesenim običnim i crnim borom u N. Kotlu kod Ličkog Lešća.


Jela od svih naših glavnih vrsta drveća u prvoj mladosti najsporije raste i polagano
zatvara sklop. Breza i druge navedene listače su naprotiv vrste brzog rasta.
Prema podacima Flury a (1895) breza za 2—3 godine naraste koliko jela (bez zasjene)
za 10 godina. Kanto r (1950) u Češkoj utvdio je, da breza za 5 godina može
narasti 3 m: maksimalno visinsko prirašćivanje postigne na boljim staništima između


10. i 15. godine života, na lošijima između 20. i 25. godine. Sklop breze i trepetljike
krošnjama i obilnim postranim korijenjem brzo se zatvara i tako popravlja mikroklimu
i tlo. Kad se prirodno naseljena jela izdigne iz podmlatka u mladik, brezu
treba prorjeđivati zbog loških mehaničkih i fizioloških utjecaja. Iz brezovih stabala
mogu se dobivati sitniji sortimenti (šibe za metle, kolci i stupovi za lijepe ograde,
kolarska građa i dr.). Dobiva se dakle pretprihod, a brže je i obilnije podmlađivanje
jele. Čitav tok podmlađivanja četinjača može se još više ubrzati, da se jela posije
pod mladik breze.
Na vlažnijim do mokrim silikatnim tlima kao pretkultra može odlično služiti
joha.


Ova vrsta u mladosti također vrlo brzo raste. Prema podacima Bü h 1 e r a (1918)
na istom staništu narastu 11-godišnje biljke jele 0,9 m a johe 4 m. Joha širokom
krošnjom brzo zatvara sklop, a vrlo razgranjenim sistemom korijena i sakupljanjem
dušika iz zraka brzo popravlja fizikalna, kemijska i biološka svojstva tla, ishlapljuje
mnogo vode. Pod njom se spontano i vrlo obilno mogu naseliti jela i smreka. F a n k-
h au s er (1902), Vor reit h (1928) i Jurhar (1949) također navode, da se ispod
mladih skupina johe dobro podmlađuju jela, smreka i bukva. Prema podacima Horvat
a (1951) kod Razloga u Gorskom Kotaru na manje vlažne plohe bijele johe i
bijele vrbe sa susjednih obronaka naseljuje se jela. Mladi naraštaj jele i smreke
ispod johe je vrlo vitalan, što se može razabrati po boji, količini i veličini iglica. Za
pretkulturu dovoljan je razmak 3 X 3 m.


Obnova jele ispod listača na vapnenačkim tlima


U arealu jele pojedina otvorena skeletna do skeletoidna tla s podlogom
vapnenaca i dolomita, ko´ja se nalaze na toplijim i suhijim položajima,




ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 7     <-- 7 -->        PDF

bukvom, često pod inače malobrojnom brezom, trepetijikom, jarebikom,
johom, lijeskom, rjeđe pod kitnjakom i grabom.


Najbrži je tok podmlađivanja jele na svježijim staništima u gušćim
sastojinama, skupinama i grupama bukve i naročito u gušim bukovim panj
ačama. Sjeme jele vjetar razmjerno daleko raznosi. Zato se događa, da
se u bukovim sastojinama s rijetko utrešenih jela ili iz susjedne jelove
sastojine ova vrsta obilno naplodi i razvije. Ta pojava česta je uglavnom
na području prirodnog rasprostranjenja jele, iz kojeg je ova vrsta istisnuta
pod posrednim ili neposrednim utjecajem gospodarskih činilaca.
Tok razvitka mladog naraštaja jele može se u takvim okolnostima i ubrzati
oslobađanjem od bukve. Podmlađivanje može se i proširiti umjetnom
sjetvom (na suhijim staništima dublje prorahliti tlo).


U većim čistinama, gdje loši ekološki utjecaji mnogo onemogućuju
obilniju prirodnu obnovu jele, može se stanište popraviti biološkom melioracijom:
osnivanjem pretkultura s vrstama drveća, koje dobro podnose
određeno otvoreno stanište i ujedno u mladosti brzo rastu. Ove vrste su
uglavnom breza i joha za silikatna i dublja vapnena tla, a za vapnenačka
suhija tla crni grab, tupolisni javor, jarebika i mukinja, za nešto svježija
tla brdski javor i velelisna lipa.


Obnova jele ispod listača na silikatnim tlima


Šumske čistine i progale na dubokim slikatnim tlima brzo osvaja korov
(Vaccinium, Rubus, paprati i trave), koji jakom konkurencijom u
atmosferi i pedosferi tokom dužeg razgoblja (5—12 godina) usporuje
prirodno podmlađivanje. Takve površine gdjekad okupiraju pionirske
vrste drveća i grmlje, kao breza, trepetljika, jarebika, lijeska,
bazga i dr. Zatim se spontano pojavi pomladak četinjača, često vrlo gust,
mnogo gušći nego u sastojini. Kao primjer za ovu pojavu dajemo pril.
numerički snimak br. la i za usporedbu snimak lb.


Primjerna ploha br. la (god. 1949.)


Područje: Gorski Kotar. Šumarija: Fužine. Predjel: Glavica.


Nadm. vis.: 750 m — Ekspozicija: —. — Petrogr. podloga: silikat. — Sastav
sastojina u predjelu: jela-(bukva-smreka); stepeničast do slojevit sklop.


Broj stabala po ha: 3.980. Postotak broja stabala po vrstama drveća i debljin


skim razredima:
Prs. premjer cm jela breza bukvabukv druge listače svega
2—10 61 21 5 7 94
11—20 — 3 1 — 4
21—30 0,5 — — — 0,5
31—40 — — —
41—50 — — —
51—60 0,5 — — 0,5
61— 1 — — 1
Svega 63 24 6 100




ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 6     <-- 6 -->        PDF

žujući uzroke oskudnom podmlađivanju jele i ugibanju njenog podmlatka Abel e
je već 1909. godine primijetio, da je ova pojava rasprostranjena na velikom području
Njemačke (Bavarska, Frankenwald, Schwarzwald, Vogesi i drugdje). Čitav niz autora
neovisno je pratio i kasnije tu pojavu sve do naših dana. U najnovijoj literaturi
često se tretira pitanje podmlađivanja te vrste drveća (Dannecke r 1929—1954,
Pipan 1950, Zu mer 1950, Schaeffer 1951, Pa var i 1951, Susmel 1951,
Offner 1952, Safar 1948—1955, Jovanović B. 1950 i mnogi drugi). Prema
tome ovaj problem ima gotovo opće značenje, pogotovu na suhijim i toplijim područjima
prirodnog rasprostranjenja jele, razmjerno mnogo na zapadnoj granici
njenog prirodnog areala.


Stoga se već prije II. svjetskoga rata pojaviše najprije suzdržljive napomene a
zatim i saopćenja, članci i pozivi, da se problemu regeneracije jele pokloni veća
pažnja. To napose zato, što je ova vrsta među planinskim drvećem jedna od najvrijednijih
i s velikim prirastom drvne mase. Pitanje obnove jele postepeno je u
stručnim krugovima sve aktuelnije. Potkraj prošlog decenija pojavio se i prijedlog,
da stručnjaci srednje Evrope zajednički istraže problem prirodnog podmlađivanja
jele (Gude 1950).


Nedovoljno podmlađivanje jele u većini sastojina prebornih šuma
Hrvatske, gdje se pojavilo, s gledišta šumske biocenoze nema veće značenje,
jer su se dijelovi takvih sastojina postepeno ispunjavali krošnjama
obilno podmlađene bukve. Osim toga u čistim sastojinama bukve na području
zajednice Fagetum abietetosum i ponegdje u Fagetum montanum
Horv. i Blechno-Fagetum Horv. prirodno se proširuje mladi naraštaj jele,
a obilnije je u vlažnijim predjelima zajednice Blechno-Abietum Horv.
Ali ako se na temelju gospodarskih i prirodnih faktora šumske proizvodnje
postavi cilj gospodarenja: plansko i racionalno povećavanje
i održavanje većeg omjera četinjača, tada se
s gospodarskog gledišta podmlađivanje jele pojavljuje kao akutan
problem.


Najbolji i najjeftiniji način za podmlađivanje jele je održavanje
takvih stanišnih i sastojinskih okolnosti ,da se pogoduje posebnim biološkim
osobinama jelovog mladog naraštaja, napose ponika i neodraslog
podmlatka*: d o v o 1 j n a zračna i talna vlaga, mali mikroklimatski
ekstremi i dobra fizikalna svojstva tla.
To u uzgojnom smislu znači stvarati i održavati gušći vertikalan do stepeničast
sklop, umjereno otvarati sklop krošanja, pomagati podmlađivanje
u grupama, kao i umjetno nadopunjavati prirodno podmlađivanje također
u grupama.


Prirodno podmlađivanje jele u pojedinim sastojinama i čistinama
može se pomoći i tako, da se iskorišćava pojava prirodne izmjene vrsta
drveća, t. j . možemo obnavljati jelu stvaranjem boljih stanišnih okolnosti
posredstvom listača i drugih četinjača.


Obnova jele posredstvom listača


Odavna već poznata je činjenica, da se pojedine četinjače često naseljuju
pod listače i obratno, kao i da se općenito mnoge vrste drveća
gdjekad bolje podmlađuju pod drugim vrstama drveća. U prebornim šumama
prirodno podmlađivanje jele pod sklopom listača česta je pojava.
Jela se u našim planinskim i brdskim područjima mnogo pojavljuje pod


* Prema terminologiji, koju smo predložili za preborne šume: podmladak je
do prs. visine (1,3 m), i to neodrasli do 0,3 m a odrasli od 0,3 do 1,3 m; mladik je od
prs. visine do 10 cm pr. pr. (taksacijska granica); sve zajedno je mladi naraštaj.
40*




ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 5     <-- 5 -->        PDF

O POMLAĐIVANJU JELE NA PLANINSKOM PODRUČJU HRVATSKE


iz Instituta za šumarska i lovna istraživanja NRH, Zagreb


J. Šafar
U šumama Jugoslavije ima četinjača 29°/», u Hrvatskoj 18°/». U čitavom
svijetu i kod nas potražnja za četinjačama je velika. U svjetskoj potrošnji
za industriju i građevine četinjače danas učestvuju sa oko 80°/». U
vezi s razvitkom industrije, rudarstva i građevinarstva u Jugoslaviji sve
se više povećava potreba na drvu četinjača. Zato treba da se u šumama
FNRJ i pogotovu u NRH što više poveća omjer četinjača. Ovo se naročito
odnosi na jelu, jer je ova vrsta kod nas po površini prirodnog areala najraširenija
četinjača i jer je s obzirom na prirast i kvalitet vrlo vrijedna
vrsta drveća.


Ali jela se u mnogim sastojinama nedovoljno obnavlja i to ne samo
kod nas, nego i u mnogim predjelima Evrope. Dok su zahvati u sklopu
krošnja bili umjereni, moglo se razmjerno lako upravljati omjerom smjese.
Ali kad se sklop prebornom i pogotovu oplodnom sječom naglo i jako
otvarao, izazvane promjene kompleksa stanišnih činilaca često su utjecale,
da se jela (naročito na suhijim staništima) nedovoljno podmlađivala.
Pojava nedovoljne obnove jele dovodi u pitanje potrajnost prihoda ove
vrste u daljoj budućnosti. — Gospodarski je važna i pojava uzmicanja
smreke pod navalom bukve a i jele, kao i smanjivanje prirodnog areala
i omjera bora.


Dakle podmlađivanje četinjača a napose jele nije
samo biološki problem, nego još više i gospodarski.
U vezi sa sve većom potražnjom čamovine potrebno je da se za rješenje
toga problema pronalaze i novi načini za brže stvaranje novog jelovog naraštaja.
Stoga ćemo na temelju opažanja i istraživanja (god. 1949. do 1956.)
ukratko raspraviti ova pitanja:


1. bitne značajke u problemu prirodnog podmlađivanja jele;
2. obnova jele posredstvom listača:
a)
na silikatnim tlima
b) na vapnenačkim tlima;


3. obnova jele posredstvom četinjača;
4. biološka i ekonomska analiza podmlađivanja jele.
Problem prirodnog podmlađivanja jele


U pojedinim sastojinama jele-bukve (Fagetum abietetosum Horv),
na pojedinim manje svježim staništima planinskog područja Hrvatske,
prirodno podmlađivanje jele odviše se sporo razvija u toku nekoliko posljednjih
desetljeća. Značajna je pojava, da je urod jele bio čest i obilan.
Većinom je i klijanje sjemena bilo dobro i ponik se obilno razvio. Ali već
u drugoj polovici istog vegetacijskog razdoblja i pogotovu u idućim godinama
podmlatka je bilo malo. Kasnije jedva se gdje moglo opaziti da je
jela imala dobar i obilan ponik.


Navedena pojava značajna je i za pojedine sastojine u susjednoj Sloveniji,
Srbiji, Bosni i Makedoraji, ali i za male dijelove prašuma u Hrvatskoj i Bosni. Nedovoljno
podmlađivanje jele opaženo je i u mnogim šumama srednje Evrope. Istra