DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 54 <-- 54 --> PDF |
Najglavnije vrsti, koje bi mogle doći kod nas u obzir za uzgoj, bile bi: Od roda Arundinaria: A. foliis variegatis, patuljasta vrst (visine 1.5 m), kompaktnog uzrasta, tamno zelenog ispruganog lišća; A. japonica-malajski bambus (3—4 m visine), gustih, uspravnih bujnih stabljika; A. Simoni veoma ornamentalna i otporna varijacija (7—8 m visine). Od roda Phyllostachys: Ph. mitis-kineski bambus, jako otporna trska (visine 10—15 m); Ph. viridis; manjeg uzrasta ali veće otpornosti proti studeni, blistavo zeleni bambus Ph. viridis glaucescens; Ph. violaceus-ljubičasti bambus otporan je proti suši. Naročito podesan za uzgoj u našim krajevima je crni bambus - Ph. nigra i Ph. puberula var. nigra (5—8 cm pr. promjera i 10—15 m visine), batvo s početka zelene, zatim crne boje; te zlatni bambus - Ph. aurea i Ph. bamboides var. aurea, kompaktna rasta svjetlozelene boje batva, koja kasnije požuti. Pored znatnih koristi i minimalnih uzgojnih troškova skrajnje je vrijeme da se pristupi što intenzivnijem razmnažanju bambusa uz obale rijeka, vještačkih i prirodnih jezera, po privatnim i javnim parkovima bolnica, odmarališta, ljetovališta i svagdje, gdje to stanišne i klimatske okolnosti dozvoljavaju. Ing. Radimir BIBLIOGRAFIJA Li u Cluch : Our country´s forest wealth. China reconstructs, 1955. Mc Clure , F. A.: Bamboo as a building material U. S. Dep. of Agric. 1953. Mc Clure , Bambo culture in the South Pacific. Unasylva, 3/1956. Unasylva , 1956: Housing development in Indonesia. Abroville , A.: Les debuts de l´industrie du papier journal dans l´Inde. Bois et forets tropiques, 1955. P i e d a 11 u A.: La culture des Bambus en région méditerranéenne, Silva mediteranea, Aout 1933. S g a r o v a 11 i, A. : La coltivazione del bambu. Bibl. agrar. Ottavi. UTISCI SA ŠUMARSKOG KONGRESA U OXFORDU 1956. G. Međunarodna unija instituta za šumarska istraživanja (JUFRO), koja postoji već 66 godina, održala je svoj XII. kongres od 7—14. VII. 1956. g. u Oxfordu. U toku zasjedanja Kongresa izvedeno je nekoliko manjih stručnih ekskurzija. Dne 8. VII. izvedena je ekskurzija: Oxford—Broadway—Oxford, a 12. VII. tri ekskurzije po izboru: jedna u Alice Holt Lodge, jugozapadno od Londona, gdje je Stanica za šumarska istraživanja s rasadnicima i pokusnim poljima, jedna u Laboratorij za drvnoindustrijska istraživanja u Princes Risborough i jedna u Eksperimentalni poljoprivredni centar u Rothamstedu. Nakon Kongresa od 14. do 22. VII. izvedeno je istovremeno 8 ekskurzija u razne dijelove Velike Britanije pod vodstvom tamošnjih profesora šumarstva i drugih odličnih šumarskih stručnjaka. U Oxfordu — starom univerzitetskom gradu s mnoštvom odlično sačuvanih i marno njegovanih starina, kao i nekoliko vrlo uređenih i bogatih parkova (univerzitetski park, botanički vrt i dr.) — bili su učesnici smješteni u dva koledža. Kongres je održavan u prostorijama Imperial Forestry Institute, pod predsjedavanjem predsjednika Unije Prof. Dr. A. Pavaria. Brigu oko organizacije Kongresa i ekskurziia vodio je Organizacioni komitet. Predsjednik Komiteta bio je A. Beresford, generalni direktor Forestry Commission, a glavni sekretar bio je B. V. Mills, šumarski stručnjak u Forestry Commission. Kongres i ekskurzije bili su odlično organizirani. — Odvijali su se točno po najavljenom programu. Na Kongresu je učestvovalo 250 delegata iz 40 zemalja, i to iz Australije 1, Austrije 3, Belgije 4, Bornea 1, Brit. 1st. Afrike 1, Cipra 1, Danske 8, Finske 10, Francuske 12, Indije 2, Irske 1, Italije 9, Izraela 1, Japana 1, Jugoslavije 9, Kanade 4, Kašmira 1, Kenije 2, Koreje 1, Malaje 1, Maroka 2, Nizozemske 12, Nyasalanda 2, Norveške 6, Novog Zelanda 1, Njemačke 26, Poljske 2, Rodezije 1, Rumunjske 2, Saravaka 1, Sudana 1, Španjolske 3, SSSR 1, Švedske 16, Švicarske 7, Thailanda 1, Turske 4, Vel Britanije 72, USA 8 i Zlatne obale 1, te od strane FAO 5. |