DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 68 <-- 68 --> PDF |
DOMAĆA LITERATURA JEDNA ZANIMLJIVA I KORISNA KNJIGA Povodom nove sveske Instituts za šumarstvo i drvnu i nđ u s t r i i u NRBiH (knjiga III s v es k a 4) »V u k« od M i 1 a n a i ing. B, a tka Kneževića, — Sarajevo 1956. S t r. 205. Latinicom. Iza smrti MilanaKneževića (1944), ostalo je nekoliko rukopisa, uglavnom u konceptu, ali očigledno namjenjenih štampi. Između njih su bili i mnogobrojni fragmenti o vuku, upravo čitava lovačka epopeja mnogobrojnih susreta sa vukom i uspjelog lova na tu zvijer. Pok. Knežević je bio vanredno dobar lovac, odličan poznavalac naše kor;sne i štetne divljači i talentirani pripovjedač, pa je bila razumljiva njegova želja da čitav taj materijal ugleda svjetlo dans Ja sam među prvima — na molbu ing. R. Kneževića, sina Milanova — pregledao taj rukopis. Dao sam sugestiju da se materijal nadopuni i izda kao zajedničko djelo oca i sina. Ona ima slijedeća poglavlja: predgovor redakcije; predovor pisca; uvod; biologija vuka (opis, rasprostranjenost, način života); lov i uništavanje, lov, (lov vuka vatrenim oružjem — puškom: hajka, pogon, zasjeda, zasjeda na nrometu, zasjeda kod vukojedine, zasjeda kod stalnog strvništa, lov na privlak. lov na vabi; slučajni susreti s vukom; lov vukova gluhim oružjem — gvozđima, (lov gvožđirna na premetima, šumskim stazama i na sugrebima, lov gvozđima na strviništima (vukojedinama) i na postavljenu meku, lov gvozđima kraj klnnice ili kraj tora); hvatanje vuka u jame i u ograđene kotareve; lov vuka psima i konjima; uništavanje; trovanje vukova (nabavka, čuvanje i raspodjela otrova, izbor vrste meke i mjesta za njeno postavljenje, izbor vrste otrova i izrada trovanica, polaganje otrova odnosno zatrovanih meka. obilazak trovališta i uklanjanje zatrovanih meka ,organizacija akcija tro-, vukova), hvatanje vučije mladunčadi u brlozima; organizacija borbe protiv vukova; zaključak; rezime na njemačkom; ovidcnciski obrasci; Knjiga se mora dopasti svakom lovcu. To´ je zaista temeljita, stručna a ujedno i monografija o vuku od autora, koji je sâm, stvarno »naučno-popularna«, vrlo iscrpna samo puškom ubio u svom životu 11 vukova i koji je decenijima rukovodio borbom protiv vuka u jednoj od »najvučarnijih « pokrajina na našem kontinentu. Njegovom peru pripada najveći dio knjige. Drugi je autor — ing. R. Knežević — lovac od djetinjstva i dugogodišnji saradnik Instituta za naučna šumarska istraživanja u kojem se bavio problematikom naučno-istraživačkog rada na polju lovstva. Pojedina poglavlja, naročito centralni problem — lov na vuka u širem smislu te riječi, uključivši i tamanjenje — obrađena su izvrsno. O tome će se osvjedočiti onaj koji nabavi i pročita ovu knjigu, nažalost izdanu u relativno malom broju primjeraka. Kao svako djelo, ima i ova knjiga izvjesnih nedostataka. Predgovor pisca ima pomalo lični karakter — što se ne bi smjelo dopustiti. U uvodu ima statističkih podataka, čiji je izvor nepoznat i čije su brojke neubjedljivo prikazane. Iako »Biologija vuka«, predstavlja uspjelu kombinaciju podataka starije »klasične« (pretežno njemačke) literature i vlastitog iskustva (opažanja i proučavanja autora) ipak nas potpuno ne zadovoljava. Koliko god pisana »nopularno« ne smije čak ni odavati da je autor toj antropofikaciji sklon, i da se nije htio i umio osloboditi riječi, izraza i predodžbi koje ne spadaju u knjigu izdatu pod firmom Instituta. »Vuk . .. svoj život provodi tajanstveno . . .«, »Vuk zna da dva loša mogu ubiti Miloša«, »Vučija narav je grozna« ... »On nikome ne može biti nrivržen ni naklonjen čak ni svojim saplernenicima «, »... više kratkovid nego dalekovid, sa očima uvijek na zlo spremnim .. . vuk se s tim može pomiriti, ali on ipak ostaje uvijek podal i nepovjerljiv«. Ovakvih primjera moglo bi se navesti dosta, i sasvim je razumljivo da takvo prilaženje bilo kojoj biološko-ekološkoj problematici ne može danas zadovoljiti, kao što ne može zadovoljiti izostavljanje biocenotske komponente iz studija o biologiji i ekologiji bilo kojeg stanovnika naših šuma. Čitalac treba uvažiti da je to poglavlje (skoro u , cjelini) napisano prije rata, a bilo je i drugih razloga (o njima sad ne ćemo govoriti) koji ispričavaju redakcioni odbor kojem uistinu nije dato đa ovaj materijal podigne na visinu jedne »popularne«, ali ipak naučno pisane studije. Manjim nedostatkom smatramo i način iznošenja pojedinih spornih pitanja, nedovoljno prečišćenih u lovačkoj literaturi. Smatramo naime da ih nije trebalo iznositi tako apodiktički (način ishrane mladunčadi, vrijeme parenja i si.), nego je trebalo iznijeti i mišljenja koje moguće sam autor ne dijeli, tim više kad se radi |