DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1957 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— nakon šteta od požara, oluje, leda, nakon golih sječa i napuštanja pašnjaka — osvajaju termofilnije i kserofilnije vrste drveća i grmlja. To su u prvom redu crni grab, iva, tupolisni javor, jarebika i mukinja , ponegdje lipa, gorski javor. Navest ćemo nekoliko ovakovih nalazišta. Primjerna ploha: 2 (god. 1956.) Područje: Hrv. Primorje. Šumarija:´ Crikvenica. Predjel: Zuvin dolac. Šumsk a zajednica : Fagetum abietetosum (pri donjoj granici). Nadm. visina 730 m. Ekspozicija: Z. Petrogr. podloga: vapnenac. Sastav sastojina u predjelu bukva-jela; raznodobna do preborna. Broj stabala po ha 4.400. Podstotak stabala po vrstama drveća i debljinskim razredima: prsni prom, cm jela bukva crni grab mukinja javor brd. svega 2—10 47 1 13 7 3 71 11—20 2 7 11 6 26 21—30 — 1 2 3 Svega 49 9 24 15 3 100 Kod Crikvenice iznad Vinodola na nadmorskoj visini prosječno 600—800 m, ekspozicija JZ, u dijelovima predjela Kurin, Plovanov dolac, Tič, Stojač, Koserinci, Matarekje, Falša draga, Gabri, Bukov dol i dr. nalazi se prelazno područje zajednice Fagetum abietetosum Horv. Na ovim razmjerno suhim i toplim položajima s kamenitim vapnenackim tlom obilno su rasprostranjeni crni grab i manje crni jasen (crni grab na primorskoj strani Hrvatske dopire i do 1.200 m a na kontinentalnoj do 900 m i više). Ispod sklopa ovih vrsta javlja se jela. Jela tu doduše ne postizava debljine, visine .vitkost i čistoću debla kao u području bukve-jele, ali značajno je, da se ova higrofilna vrsta tu razmjerno obilno pojavljuje i dobre je vitalnosti u stanišnim okolnostima, što su ih stvorile termofilnije i kserofilnije vrste. Od nekoliko snimljenih ploha jednu prikazuje tabela 2. Sastojina se razvila na području bukve-jele vjerojatno na biv. pašnjaku; nadstojni dio sastojine čine kserofilnije vrste drveća, a podstojni jela. U predjelu Dabar u Velebitu na mjestima, gdje se oko 1.000 m n. v. pod antropogenim i klimatskim utjecajima na suhijim tlima suši jela, dolazi brdski javor, jarebika, mukinja i iva. U predjelu Konjska draga na Velebitu na bivšem požarištu s plitkim vapnenackim tlom inicijalna faza razvitka šumske vegetacije ima ove vrste: mnogo gorski javor i trepetljika, zatim jarebika, mukinja, iva i lijeska. Kod predjela Begovača, također na Velebitu, na bivšem požarištu osvojile su tlo trepetljika, jarebika i brdski javor na suhijim položajima više mukinja. Na zapadnim obroncima doline Gacke u Lici (predjeli Padavica, Jasenov lug, Crni vrh) gole sječine i pašnjake u području jele na prosječno 850 m n. v. zauzela je kserofilnija vegetacija (c. grab, c. jasen, tupolisni javor, klen, cer). U predjelu Godača iznad doline Gacke na n. v. prosječno 900 m, gdje je sastojina jele-bukve i zatim novi naraštaj jele uništio požar, pojedinačno se naselila iva. U predjelu Knežev Laz ispod Delnica na 500 m n. v. i J ekspoziciji lijepo je razvijena šuma crnog graba, c. jasena, tupolisnog javora (najdeblji c. grab ima prosječan promjer 90 cm, tupolisni javor 72 cm) i dr. s jelom. Schappui s i Richar d (1949) za Švicarsku preporučuju velelisnu lipu kao pionira i dobrog kolonizatora suhih strmina; ova vrsta zajedno s brdskim javorom, tupolisnim javorom i mukinjom ubrzava proces evolucije tla. Lipa (na planinama Hrvatske zanemarena i malobrojna) ima vrlo penetrantan sistem korijena, gustu krošnju, daje obilan i dobar listinac, podnosi veliku toplinu i malu vlagu, ali na lošiiim staništima zahtijeva mnogo svijetla. Nalazišta navedenih razmjerno termokserofilnijih vrsta drveća upućuju nas, da se staništa jele-bukve, koja su iz bilo kojih razloga otvorena te postala za higrofilnu jelu odviše topla i suha, mogu popraviti stvaranjem pretkultura od tih vrsta i to na boljim tlima sjetvom i reznicama (na pr. ova i trepetljika iz odrezana korijena) a na lošijim sadnjom biljaka i ožiljenih reznica. 407 |