DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1958 str. 20 <-- 20 --> PDF |
t. j . pretpostavka neovisnosti standardne devijacije debljinskog prirasta i prsnog promjera unutar jedne sastojine. Ukupna griješka volumnog prirasta sastojine jednadžbi (8); t. j . ta će ukupna griješka volumnog prirasta biti to veća, što je veća standardna devijacija debljinskog prirasta oJX, zatim što je više stabala i što je tarifna linija strmija, a to manja, što ima više izvrtaka. No svi su ti faktori — osim zadnjeg — u jednoj određenoj sastojini određeni i dani, te ih ne možemo mijenjati, tako da ostaje samo zadnji faktor (t. j . brojevi stabala u pojedinim debljinskim stepenima, na kojima su vađeni izvrći) kao faktor, kojim se može utjecati na veličinu griješke volumnog prirasta sastojine. Taj faktor djeluje tako, da veličina griješke pada, ako broj izvrtaka raste, što je dakako jasno a priori. No postavlja se pitanje, koliko izvrtaka treba izvaditi u pojedinom debljinskom stepenu, da — uz određeni ukupni broj izvrtaka — bude suma pod korijenom u jednadžbi (8), pa prema tome i griješka ukupnoga volumnog prirasta sastojine najmanja. Na to pitanje može se odgovoriti- na način upotrebljen po Tischendorfu za izvod raspodjele primjernih stabala kod kubisanja sastojina (vidi Tischendorf [8], Levaković [9]). Ukupan broj debljinsko prirasnih primjernih stabala iznosi R, t. j . pi + p2 + ps + . . . + p = R (9) N Očito je, da vrijedi i jednadžba: kpi + kp2 + kps + . . . + kp — kR = 0 (10) N gdje je k bilo kakva konstanta. Dodamo li sumi pod korijenom u jednadžbi (8) lijevu stranu jednadžbe (10), izlazi: N i ! X — }n, f (Xi)J* = — ni* [f (X1)]2 + kp, 1 = 1 Pi Pi + — na8 [f (xs)]2 + kp2 P2 + (iij + —n* [f´(x )l2+kp — kR P N~ NN Ta suma biti će minimum ,ako pojedini p iznosi budu tako svrsishodno izabrani, da uz uvjet 2p — R ukupna suma bude minimum, t. j . tu sumu treba shvatiti kao funkciju p-iznosa N , 1 — fni f (Xj)]* = tP (pi, p2, p,,, . . Pw), (12) 1 l /,. f |