DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1958 str. 35 <-- 35 --> PDF |
omorika nije još prodrla u njemačku šumarsku praksu u onoj mjeri u kojoj to zaslužuje pripisuje tome, što su o njoj ranije pisali pretežno samo botaničari, a ne i šumari. Jedna manja sastojina Pančićeve omorike kod Oldenburga koju je podigao G. S. B ö h 1 j e pokazuje vrlo lijep uzrast, otpornost protiv mraza, a posebno veću otpornost spram šteta od dima i čađi. Na kraju autor preporučuje uzgoj Pančićeve omorike na krečnjacima, gdje je treba unositi u siromašne mješovite šume koje će ona obogatiti ljepotom i proizvodnjom drveta«. Poslije ovog informativnog članka, šumarski savjetnik Dr. Sple t t- s t ö s s e r našao je priliku da se upozna sa Pančićevom omorikom i u njenim prirodnim nalazištima u Bosni. On je 1954 godine posjetio sastojinu na Gostilju kraj Višegrada i u jednom opširnijem izvještaju (u časopisu »Forstarchiv«) opisao ne samo ove sastojine. nego i sastojine nekih drugih vrsta drveća bosanskih šuma. Na ovaj izvještaj osvrnućemo se i posebno na drugom mjestu, a sada želimo iz njega uzeti samo one podatke koji se odnose na Pančićevu omoriku, kojoj je, ustalom, i ovdje ukazana najveća pažnja. Prije svega autor piše naziv Pančićeve omorike — uprošteno sa Picea omorica Pancic; a u fusnoti dodaje, da je važno kod porudžbine sjemena uvijek »dodavati i Pančića«, jer je u narodu i obična srnrča poznata pod imenom »omora«. Međutim, ovo neće uvijek biti nužno, jer sjeme isporučuju šumske uprave čiji stručnjaci neće pogriješiti, a i u pogledu cijene ne može biti nikakve zabune. Autor govori o tome kako su sastojine Pančićeve omorike u domovini decimirane. Nakon šumskih požara i ratnih pustošenja i sječa ostalo ih samo 4 »kako je utvrdio Fukarek«. Međutim, to je netočan podatak, jer smo naglasili1 da je u Bosni preostalo 10 (deset) što većih (Stolac, Gostilja, Tisovac, Strugovi), što manjih sastojina, a u sesjednoj Srbiji ima također još oko 20 pretežno manjih sastojina. One su doduše stradale uslijed ratnih i drugih šteta, ali se danas dobro oporavljaju, jer su uvrštene u red strogo zaštićenih rezervata. Autoru nije bilo moguće, zbog dubokog snijega koji je još u proljeće ležao u sastojinama, da obiđe druge osim one na Gostilji i za ovu daje kratak opis. To je jedna, prosječno 65-godišnja sastojina na površini od oko 20 ha, izložena sjeveru i zaštićena grebenima sa istoka i zapada. Tlo je na površini pokazivalo pH = 5—6, a na dubinu od 45 cm pH = 7,5, a bilo je dosta siromašno i nalazilo se je samo među kršjem i stijenama. U sastojini je bilo pojedinačno primiješano bijelog i crnog bora, jele, nešto bukve, jasike, divlje kruške, jarebike i mukinje. Stabla omorike nisu pokazivala nikakvih tragova od snjegoloma, dok su ostale vrste bile dosta oštećene. « U najnižim visinskim položajima odgovarala je omorika približno trećoj prinosnoj klasi za smrču prema Wiedemami-u (slaba proreda), u srednjim drugoj, na 800 m prvoj«. Visine su se kretale između 18 i 28 m, a prsni promjeri između 28 i 35 cm. Promjeri stabala iste starosti neznatno variraju, jer se stabla zbog uskih krošanja jedva nešto potiskuju. Uslijed toga je širina godova prilično jednaka. Ona je iznosila (na osnovu brojnih 1 Vidi: Fukarek : Sastojine Pančićeve omorike nakon šumskih požara u god. 1946/47. —- Šumarski list, Zagreb 1951. Sv. 1-2, S. 61—75. |