DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1958 str. 35     <-- 35 -->        PDF

omorika nije još prodrla u njemačku šumarsku praksu u onoj mjeri u
kojoj to zaslužuje pripisuje tome, što su o njoj ranije pisali pretežno samo
botaničari, a ne i šumari.


Jedna manja sastojina Pančićeve omorike kod Oldenburga koju je
podigao G. S. B ö h 1 j e pokazuje vrlo lijep uzrast, otpornost protiv mraza,
a posebno veću otpornost spram šteta od dima i čađi.


Na kraju autor preporučuje uzgoj Pančićeve omorike na krečnjacima,
gdje je treba unositi u siromašne mješovite šume koje će ona obogatiti
ljepotom i proizvodnjom drveta«.


Poslije ovog informativnog članka, šumarski savjetnik Dr. Sple t t-
s t ö s s e r našao je priliku da se upozna sa Pančićevom omorikom i u
njenim prirodnim nalazištima u Bosni. On je 1954 godine posjetio sastojinu
na Gostilju kraj Višegrada i u jednom opširnijem izvještaju (u časopisu
»Forstarchiv«) opisao ne samo ove sastojine. nego i sastojine nekih
drugih vrsta drveća bosanskih šuma. Na ovaj izvještaj osvrnućemo se i
posebno na drugom mjestu, a sada želimo iz njega uzeti samo one podatke
koji se odnose na Pančićevu omoriku, kojoj je, ustalom, i ovdje ukazana
najveća pažnja.


Prije svega autor piše naziv Pančićeve omorike — uprošteno sa Picea
omorica Pancic; a u fusnoti dodaje, da je važno kod porudžbine sjemena
uvijek »dodavati i Pančića«, jer je u narodu i obična srnrča poznata pod
imenom »omora«. Međutim, ovo neće uvijek biti nužno, jer sjeme isporučuju
šumske uprave čiji stručnjaci neće pogriješiti, a i u pogledu cijene
ne može biti nikakve zabune.


Autor govori o tome kako su sastojine Pančićeve omorike u domovini
decimirane. Nakon šumskih požara i ratnih pustošenja i sječa ostalo ih
samo 4 »kako je utvrdio Fukarek«. Međutim, to je netočan podatak, jer
smo naglasili1 da je u Bosni preostalo 10 (deset) što većih (Stolac, Gostilja,
Tisovac, Strugovi), što manjih sastojina, a u sesjednoj Srbiji ima također
još oko 20 pretežno manjih sastojina. One su doduše stradale uslijed ratnih
i drugih šteta, ali se danas dobro oporavljaju, jer su uvrštene u red strogo
zaštićenih rezervata.


Autoru nije bilo moguće, zbog dubokog snijega koji je još u proljeće
ležao u sastojinama, da obiđe druge osim one na Gostilji i za ovu daje
kratak opis. To je jedna, prosječno 65-godišnja sastojina na površini od
oko 20 ha, izložena sjeveru i zaštićena grebenima sa istoka i zapada. Tlo
je na površini pokazivalo pH = 5—6, a na dubinu od 45 cm pH = 7,5, a
bilo je dosta siromašno i nalazilo se je samo među kršjem i stijenama. U
sastojini je bilo pojedinačno primiješano bijelog i crnog bora, jele, nešto
bukve, jasike, divlje kruške, jarebike i mukinje. Stabla omorike nisu pokazivala
nikakvih tragova od snjegoloma, dok su ostale vrste bile dosta oštećene.
« U najnižim visinskim položajima odgovarala je omorika približno
trećoj prinosnoj klasi za smrču prema Wiedemami-u (slaba proreda), u
srednjim drugoj, na 800 m prvoj«. Visine su se kretale između 18 i 28 m,
a prsni promjeri između 28 i 35 cm. Promjeri stabala iste starosti neznatno
variraju, jer se stabla zbog uskih krošanja jedva nešto potiskuju. Uslijed
toga je širina godova prilično jednaka. Ona je iznosila (na osnovu brojnih


1 Vidi: Fukarek : Sastojine Pančićeve omorike nakon šumskih požara u god.
1946/47. —- Šumarski list, Zagreb 1951. Sv. 1-2, S. 61—75.