DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1958 str. 37 <-- 37 --> PDF |
II. Studija o sastojinama Pančićeve omorike jednog škotskog doktoranda (Philip Wardl e — Picea omorika in its Natural Habitat — »Forestry« Vol. XXIX. 1956. No 2. S. 91—117) Na inicijativu profesora uzgoja šuma na Univerzitetu u Edinburgu Dr. H. M. Steve n-a autor P. Wardle uzeo je za svoj diplomski, odnosno doktorski rad istraživanje sastojina Pančićeve omorike u Bosni i Srbiji. Tokom 1954 godine izvršio je tu svoju namjeru proputovavši kroz naše predjele i zadržavši se dulje vremena u sastojinama Pančićeve omorike u okolici Višegrada (Gostilja i Stolac) i Foče (Radomišlje). U njegovom radu, u kojem se nalaze obrađena zapažanja i vlastita mjerenja na terenu, dat je kraći uvod u kojem je istaknuto značenje Pančićeve omorike u šumarstvu, njena »geološka prošlost« kao i moderna taksonomija prema Dallimor-e i Jackso n-u. Po ovim autorima postoje u rodu Picea tri sekcije. Sitkanska smrča (P. sitchensis), koja se je nekad smatrala najbliže srodnom našoj omorici nalazi se u posebnoj sekciji »Casista«, a sa našom omorikom u sekciji »Omorika« nalaze se tri vrste: Picea breweriana. S. Wats sa zapada Sjeverne Amerike, P. brachytyla Pritzel iz Istočne Azije i Japana i P. spinulosa Henry sa Himalaja. Naučni naziv omorike povezan je sa autorom Bol i e-om, jer, kao što je poznato, P a n č i ć je omoriku opisao kao »felu« nekadašnjeg širokog roda Pinus. Prema tome naziv — Picea omorika (Pančić) Bolle — odgovara pravilima nomenklatura, premda smo mi više skloni da ga uzimamo samo sa oznakom autora P a n č i ć a. U nastavku rada govori se o istorijatu otkrića Pančićeve omorike kao i o današnjem njenom prirodnom rasprostranjenju. Tu su uzeti podaci naših autora i naša karta koja je objavljena 1951 godine. Kraće poglavlje govori o ulozi šumskih požara u sastojinama omorike kao i o nastojanjima da se te sastojine zaštite putem jednog većeg rezervata (Zvijezda Planina u Srbiji). Za prikaz klimatskih prilika uzeti su podaci Tregubov a (1934) za stanice Semeč i Borike. Vrlo kratko su navedeni topografski (geografski) geološki i pedološki podaci. Pedološke prilike u sastojinama Pančićeve omorike prikazane su i u dodatku na kraju rada. To su analize tla iz sastojina na Tari Planini u Srbiji koje su objavili D. V. Poledica i P. Stank o v i ć 1950 godine, a autor ih je zaboravio navesti kao takve (osim što je naveo odnosni rad u popisu upotrebi jene literature). Iza ovih općih napomena, u radu su navedeni nešto detaljnije opisi staništa Pančićeve omorike na onim lokalitetima koje je autor obišao, kao i na onim za koje je našao podatke u našoj literaturi. Tu su detaljnije opisana staništa Radomišlje, Viogor, Stolac, Gostilja, Trenica, Crvene Stijene i Crveni Potok (zapravo Mitrovac na Tari Planini). U ovim podacima nema, nažalost, ništa novog što bi trebalo istaknuti. Autor je pokušao i da obradi kartografski područje Gostilje i Stoc», ali mu je uspjelo dati samo jednu, nešto detaljniju skicu na kojoj osim sastojina Pančićeve omorike dolaze do izražaja »poljoprivredne zone«, šikare (ali kakvog sastava?), »šume i pašnjaci«5 »zona borova« mješovite s Ovdje se vjerovatno namjeravalo označiti pašnjake sa pojedinim manjim skupinama drveća i grmlja. 35 |