DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1958 str. 45 <-- 45 --> PDF |
DEGRADACIJA ŠUME NA UČKI Ivan Draščić — Opatija Da bi pobudili što veći interes za hitno preduzimanje efikasnih mjera za spriječavanje daljnjeg propadanja šume na Učki odlučili smo, da u najkraćim crtama iznesemo, koliko je nama poznato, glavne uzroke degradiranja ove nekada vrlo lijepe šume. Prije toga potrebno je da damo kratak historijat ove šume, da opišemo geološke i pedološke prilike planine Učke i da kažemo, da će se naša razmatranja odnositi isključivo na uži dio Učke i to od cea 750 m nadmorske visine pa do najvišeg vrha Učke 1396 m t. j . na površinu koja je najjače izložena degradaciji i ispiranju zemljišta. Ova površina nalazi se između slijedećih međaša: na sjeveroistoku cesta Rijeka—Pazin, na istoku sjenokoše raznih privatnika. Na jugu i jugoistoku privatne sjenokoše i put koji vodi do sela Mala Učka. Na jugozapadu, zapadu i sjeverozapadu čestice raznih privatnika iz Male, Vele Učke i Vranja te cesta Rijeka—Pazin. Cjelokupna površina između navedenih međaša iznosi oko 360 ha državne šume. Od toga 190 ha goleti raznih privatnika. Jugoistočni, istočni i sjevero-istočni dio prije omeđašene šume bio je do svršetka drugog svjetskog rata vlasništvo općine Lovran odnosno poreznih odlomaka: Oprić, S. Francisko Lovran i Tuliševica; taj je dio poslije rata prešao u posjed narodne vlasti. Jugozapadni, zapadni i dijelom sjeverozapadni dio ove šume, koji je do svršetka drugog svjetskog rata spadao pod upravu kotara Pazin, bk> je još ranije podjeljen među pravoužitnike iz sela Vela Učka i Vranje. Granica između privatnog i državnog posjeda Učke teče uglavnom po bilu ove planine. Geološku podlogu tla na kom raste ova šuma tvori uglavnom vapnenac i dolomit a mjestimice, na zapadnom dijelu, dolazi i lapor. Reljef zemljišta je isprekidan, obiluje manjim i većim strminama. Tu i tamo pojavljuju se manje ravnice, kotline, vrtače i slično. Tlo je plitko do jako plitko (jer je isprano) srednje duboko i duboko između pukotina u kotlinama i vrtačama. Zemlja je uglavnom crvenica i planinska crnica. Prijašnje stanje šume. Suma na sjeveroistočnom dijelu planine Učke, sada u posjedu države, bila je prije 50 godina u vrlo dobrom stanju. Može se kazati da je to bila prašuma čiste (bijele) bukve. Da je zaista ona bila takva, može se danas ustanoviti po mnogobrojnim panjevima iznad 1^00 m nadmorske visine. U pojedinim uvalama i vrtačama bilo je bukovih stabala i do preko 30 m visokih, koja su do 20 m visine bila bez ijedne grane. Međutim jugozapadni dio planine Učke na površini od oko 50—60 ha bio je već tada jače ogoljen. Zapadni i sjeverozapadni dio šume na Učki, koji je tada spadao pod upravu kotara Pazin i bio prije tog vremena podijeljen između pravoužitnika, već je tada bio jače iskorišten, ali se još uvijek nalazio u prilično dobrom stanju. |