DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1958 str. 47     <-- 47 -->        PDF

Sadašnje stanje privatne šume na Učki je još kritičnije, jer je ona
degradirana ili jako degradirana na jako strmim terenima.


Nakon što smo u najkraćim crtama opisali prijašnje stanje šume na
Učki, glavne uzroke njenog propadanja (degradacije) te njeno sadašnje
stanje, potrebno je da kažemo naše mišljenje i sugestije o mjerama, koje
bi trebalo hitno preduzeti za sprečavnje daljnje degradacije šume, te o
mjerama kojima bi već degradiranu površinu mogli ponovno meliorirati
do prijašnjeg stanja, kako bi ona svojim zelenim plaštem mogla trajno
pokrivati planinu Učku.


Ako promatramo malo prije iznesene glavne uzroke o propadanju odnosno
degradaciji ove šume, ne trebamo puno razmišljati šta bi trebalo
hitno učiniti. U prvom redu moramo zaštiti tlo od daljnjeg ispiranja i
osiromašenja. Naravno ovu zaštitu trebalo bi provesti tako, da ona bude
trajnog karaktera. Po našem mišljenju takvu zaštitu možemo postići samo
i isključivo putem podizanja manjih ali solidnih podzida po izohipsama
prilagodavajući se konfiguraciji terena, uz istodobno umjetno pošumljavanje
raznim vrstama bora, koji najbolje popravljaju tlo, te općenitom
zabranom paše. Dakako prvenstveno na najizloženi]im položajima, ubrojivši
i već postojeću golet. ,


Moramo odmah napomenuti, da bi uputno bilo, kad bi se podizanje
podzida i pošumljavanje provađalo u većem opsegu i kad bi se sa ovim
radovima po mogućnosti što prije započelo. Na taj način bi bar donekle
iskoristili zaštitu od postojeće kržljave šume, koja je sigurno osuđena na
propast. Ne možemo računati sa uzgajanjem bukve na ispranim i omršav-
Ijenim zemljištima sve dok se zemljište ponovno ne popravi.


Kako smo već ranije istakli šuma na zapadnom dijelu Učke vlasništvo
je raznih privatnika iz sela Vela Učka i Vranje. Poznato je, da se na privatnim
vlasništvima pa i u šumama praktički ne mogu uspješno provađati
potrebni radovi melioracije i pošumljavanja, naročito ne, ako su ovi radovi
skopčani sa izdacima i ograničenim iskorišćavanjem na dotičnoj površini.
Po našem mišljenju privatnici ne bi niti mogli provađati potrebne radove
za zaštitu tla i melioraciju svoje šume na Učki. Vjerojatno bi se oni čak
tome i protivili i onda kad bi se ono provodilo o trošku države.


Radi toga bi u interesu sigurnog spašavanja privatnih šuma i njihovog
daljnjeg uzdržavanja, najpovoljnije i najsigurnije rješenje bilo, da se one
na neki način otkupe od privatnika ili pak zamijene sa drugom isto toliko
vrijednom šumom, koja nije izložena tako velikoj pogibelji od ispiranja
i degradacije.


Poznato je da šuma utječe u velikoj mjeri na poboljšanje klimatskih


prilika. Prema tome možemo sa sigurnošću ustvrditi, da bi posljedice ogo


ljenja Učke bilo upravo katastrofalno za čitavu Istru, naročito pak za ljeto


vališta na Kvarnerskoj rivijeri sve do Pule. Nećemo pogriješiti ako ustvr


dimo da o šumi na Učki ovisi daljnji opstanak tih ljetovališta.


Na koncu moramo nadodati i to da su se Hrvati Istre u svojim bor


bama i nevoljama pod pritiskom neprijatelja uvijek obraćali prema Učki,


jer sü od te strane uvijek očekivali utjehe i pomoći, pa je logično da su je


oni u svome zanosu smatrali i danas smatraju Učku simbolom Istre.


Istina je, da će radovi za zaštitu tla od daljnjeg ispiranja i osiroma


šenja te provađanje pošumljavanja i melioracije degradirane šume biti