DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1958 str. 59 <-- 59 --> PDF |
šumskim putevima, uredila znatne površine seljačkih šuma, pomogla seljake u preorijentaciji šumskog gazdinstva u vezi sa regionalnim uređivanjem na područjima rekonstrukcije poljoprivrede (prelaz sa naturalne u savremenu robnu proizvodnju). Udruživanje seljaka šumo-sopstvenika Dok u Nemačkoj postoji vrlo široka skala načina udruživanja šumosopstvenika počev od najlabavijih veza (udruživanja radi zajedničke nabavke sadnica) pa do pretvaranja privatne u zadružnu sopstvenost, dotle su u Austriji oblici udruživanja oskudniji i nikad ne idu do krajnjih konsekvencija. Postoji korelacija između stepena industriske razvijenosti zemlje i strogosti propisa o udruživanju. Tako na pr. industriski najrazvijenija nemačka pokrajina Nordrhein-Westfalen predviđa zakonom čak i prisilno udruživanje u slučaju da se nedovoljno neguju seljačke šume, kada postoji nepravilna struktura poseda i ako je proizvodnja drvne mase preniska. Obratno, u Bavarskoj koja je najzemljoradničkija pokrajina Nemačke nema posebnih propisa o udruživanju već za nju važe opštenemački zakoni o udruživanju izdati 1943. god. koga se danas, razume se, niko ne pridržava. Zakon pokrajine Nordrhein-Westfalen poznaje tri oblika udruživanja: šumskoprivredne zajednice, šumarski savezi (Verbände) i šumske zadruge. Prvi oblik je dobrovoljno a druga dva prisilno udruživanje. Zadaci dobrovoljnog udruživanja mogu biti: gazdovanje na bazi zajedničkih privrednih planova (uređajnih elaborata); zajednička nabavka semena i sadnica; izvođenje kulturnih radova, melioracija i pošumljavanja goleti; zajedničko izvođenje zaštite šuma; zajednička izgradnja i održavanje puteva; zajedničko izvođenje seče i izrade; zajednička prodaja i unovčenje glavnih i sporednih šumskih proizvoda; nameštanje zajedničkog stručnog personala; postavljanje zajedničkih stalnih šumskih radnika. Dobrovoljne šumsko-privredne zajednice priznaju se kao javno-pravna tela ako se cilj udruživanja može postići na površini udruženih šuma, ako je otkazni rok članstva najmanje dve godine, ako se pojedine šumske parcele ne mogu izdvojiti iz zajednice ni smrću člana ni prodajom i ako se gazdovanje udruženih šuma vrši isključivo na bazi privrednog plana koji je sastavljen od stručnjaka. Šumski savez (Forstverband) je javno-pravno telp pod zaštitom i kontrolom države. Ovakvi savezi ne plaćaju sve dažbine koje važe za korporacije. Članstvo je u njima čvršće vezano i postoji potpuni uvid države i pravo kontrole njihovog rada. Šumski savez može nastati i dobrovoljno ako to odluči većina članova (više od polovine) koja raspolaže sa više od pola šumskih površina. Šumske zadruge razlikuju se od šumskih saveza jedino po tome što je za sve udružene šume propisan jedan jedinstveni privredni plan. Ove zadruge ne plaćaju porez na dohodak korporacija koji je inače u Nemačkoj najveći. U Austriji zadrugarstvo nije toliko razvijeno, ono je počelo 1918. a razvijalo se obično teritorijalno po gravitacionim područjima kod čega je cilj udruživanja bio zajedničko gazdovanje šumama i zajednička prerada drveta. Od oblika udruživanja najčešći je danas oblik privremenog udruživanja u »vrhu izvođenja određenih radova (na primer zajednice za izgradnju šumskih puteva). S druge strane postoje zadružne šume koje su nastale zajedničkom kupovinom jedne Sume od strane više seljaka. Naročiti tip udruživanja koji je nastao u svoje vreme pretvaranjem individu alnih poseda u zajednički jesu opštinske šume tamo gde su se ove zadruge podu darale sa atarom opština te je pretsednik bio ujedno i pretsednik opštine.* U Austriji se vrši u privredi i zanatstvu (od 1883 godine) koji je već odavno zastareo. Školstvo i prosvećivanje u šumarstvu Visoki stručni nivo šumarstva Nemačke i Austrije dolazi pored ostalog bez sumnje usled stanja i kvaliteta stručnog školstva i šumarskog prosvećivanja naroda naročito zemljoradnika. ´ prema izlaganju Prof. Dr. Flatschera. |