DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1958 str. 59     <-- 59 -->        PDF

šumskim putevima, uredila znatne površine seljačkih šuma, pomogla seljake u preorijentaciji
šumskog gazdinstva u vezi sa regionalnim uređivanjem na područjima
rekonstrukcije poljoprivrede (prelaz sa naturalne u savremenu robnu proizvodnju).


Udruživanje seljaka šumo-sopstvenika


Dok u Nemačkoj postoji vrlo široka skala načina udruživanja šumosopstvenika
počev od najlabavijih veza (udruživanja radi zajedničke nabavke sadnica) pa do
pretvaranja privatne u zadružnu sopstvenost, dotle su u Austriji oblici udruživanja
oskudniji i nikad ne idu do krajnjih konsekvencija.


Postoji korelacija između stepena industriske razvijenosti zemlje i strogosti
propisa o udruživanju. Tako na pr. industriski najrazvijenija nemačka pokrajina
Nordrhein-Westfalen predviđa zakonom čak i prisilno udruživanje u slučaju da
se nedovoljno neguju seljačke šume, kada postoji nepravilna struktura poseda i ako
je proizvodnja drvne mase preniska. Obratno, u Bavarskoj koja je najzemljoradničkija
pokrajina Nemačke nema posebnih propisa o udruživanju već za nju važe
opštenemački zakoni o udruživanju izdati 1943. god. koga se danas, razume se, niko
ne pridržava.


Zakon pokrajine Nordrhein-Westfalen poznaje tri oblika udruživanja: šumskoprivredne
zajednice, šumarski savezi (Verbände) i šumske zadruge. Prvi oblik je
dobrovoljno a druga dva prisilno udruživanje.


Zadaci dobrovoljnog udruživanja mogu biti: gazdovanje na bazi zajedničkih
privrednih planova (uređajnih elaborata); zajednička nabavka semena i sadnica;
izvođenje kulturnih radova, melioracija i pošumljavanja goleti; zajedničko izvođenje
zaštite šuma; zajednička izgradnja i održavanje puteva; zajedničko izvođenje seče
i izrade; zajednička prodaja i unovčenje glavnih i sporednih šumskih proizvoda;
nameštanje zajedničkog stručnog personala; postavljanje zajedničkih stalnih šumskih
radnika.


Dobrovoljne šumsko-privredne zajednice priznaju se kao javno-pravna tela


ako se cilj udruživanja može postići na površini udruženih šuma, ako je otkazni rok


članstva najmanje dve godine, ako se pojedine šumske parcele ne mogu izdvojiti


iz zajednice ni smrću člana ni prodajom i ako se gazdovanje udruženih šuma vrši


isključivo na bazi privrednog plana koji je sastavljen od stručnjaka.


Šumski savez (Forstverband) je javno-pravno telp pod zaštitom i kontrolom


države. Ovakvi savezi ne plaćaju sve dažbine koje važe za korporacije. Članstvo je


u njima čvršće vezano i postoji potpuni uvid države i pravo kontrole njihovog rada.


Šumski savez može nastati i dobrovoljno ako to odluči većina članova (više


od polovine) koja raspolaže sa više od pola šumskih površina.


Šumske zadruge razlikuju se od šumskih saveza jedino po tome što je za sve


udružene šume propisan jedan jedinstveni privredni plan. Ove zadruge ne plaćaju


porez na dohodak korporacija koji je inače u Nemačkoj najveći.


U Austriji zadrugarstvo nije toliko razvijeno, ono je počelo 1918. a razvijalo


se obično teritorijalno po gravitacionim područjima kod čega je cilj udruživanja


bio zajedničko gazdovanje šumama i zajednička prerada drveta.


Od oblika udruživanja najčešći je danas oblik privremenog udruživanja u


»vrhu izvođenja određenih radova (na primer zajednice za izgradnju šumskih puteva).


S druge strane postoje zadružne šume koje su nastale zajedničkom kupovinom jedne


Sume od strane više seljaka.


Naročiti tip udruživanja koji je nastao u svoje vreme pretvaranjem individu


alnih poseda u zajednički jesu opštinske šume tamo gde su se ove zadruge podu


darale sa atarom opština te je pretsednik bio ujedno i pretsednik opštine.*


U Austriji se vrši u privredi i zanatstvu (od 1883 godine) koji je već odavno


zastareo.


Školstvo i prosvećivanje u šumarstvu


Visoki stručni nivo šumarstva Nemačke i Austrije dolazi pored ostalog bez
sumnje usled stanja i kvaliteta stručnog školstva i šumarskog prosvećivanja naroda
naročito zemljoradnika.


´ prema izlaganju Prof. Dr. Flatschera.