DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1958 str. 74     <-- 74 -->        PDF

Degradirano šumsko tlo, na kojem više
ne uspijeva ni prirodna ni umjetna obnova
listača, a na kojem četinjave kulture propadaju,
često se ne može popraviti bez izvanrednih
meliorativnih zahvata.


Melioriranjem degradiranih šumskih
tala Dr, ing. Nemec bavi se preko 30
godina. Objavio je za to vrijeme oko 50
knjiga, studija i članaka. Najopsežniji su:
Hnojeni lesnich kultur I. i II. (Praha, 1946
i 1950). U ovoj knjizi detaljnije iznosi rezultate
svojih najnovijih radova i opažanja.


Za melioraciju degradiranih terena ne
koristi Neme c samo nbičajene načine,


t. j . vapnjenje, gnojenje kompostom, primjenu
pomoćnih meliorativnih vrsta drveća,
grmlja i drugog bilja, nego uvodi i
novi način melioracije degradiranih šumskih
tala, a to je gnojenje prašinom od
raznog eruptivnog kamenja.
Kao dugogodišnji naučni radnik na polju
šumarskih istraživanja u oblasti pedologije
Neme c posjeduje velika iskustva
iz te oblasti. Sada radi u Institutu za šumarska
istraživanja u Zbraslavu kod Praga.
Meliorativne zahvate bazira on na naučno-
istraživačkim nalazima. Proučava
profil degradiranog tla i stanje hraniva u
pojedinom sloju tla. Utvrđuje manjke hranjiva,
a odatle i uzroke slabom razvoju
šumskog drveća.


Autor detaljno opisuje sastav i svojstva
bazičnog kamenja iz domaćih kamenoloma.
Obraća kod toga specijalnu pažnju
na dijabaz, bazalt, melafir, gabro, trahit,
amfibolit i dr. Materijal od tog kamenja
pokazao je do sada vrlo dobre rezultate
pri melioraciji šumskih tala. Autor pridaje
važnost biogenim makroelementima, a
također se obilno osvrće i na biogene mikroelemente,
koji su neophodno važni za
razvoj šumskog drveća.


U opsežnim poglavljima autor opisuje
rezultate izvršenih meliorativnih zahvata
na raznim tipovima degradiranih šumskih
tala. Prikazao je rezultate melioracije azonalnih
tala, i to vapnjenjem, gnojenjem
dibaznim prahom, smjesom komposta, humusa
i bazalta, te pokrivanjem tla grančicama
drveća i vrijesa. Iznosi svoje nalaze
iz oblasti melioracije degradiranih rendzina
vapnjenjem i gnojenjem prašinom
raznog bazičnog kamenja. Najviše se bavi
melioracijom degradiranih pjeskovitih tala
podzolastog tipa, gdje se pojavljuje mjestanac.
I tu je postigao odlične rezultate
primjenom prašine bazičnog kamenja, koju
dodaje u jamice ili širom po površini —
bez obrade i uz obradu frezama. Iznosi i


iskustva postignuta na teškim glejnim tlima
i oglejenim podzolima nastalim utjecajem
podzemne vode.


Nemecov a knjiga je prvo opsežno
stručno djelo o metodama melioracije degradiranih
šumskih tala ne samo u čeho
slovačkoj nego i inače u evropskoj stručnoj
literaturi. Iz nje će šumari praktičari
crpsti važne pouke za svoj rad. Knjiga će
osobito dobro doći šumarskim stručnjacima,
koji se bave obnovom šuma degradiranih
utjecajem čovjeka, a naročito forsiranjem
monokultura smrče i bora.


Dr. M. Anić


F. Schwerdtfeger; Waldkrankheiten
(Bolesti šume). II. izdanje, 485 str.,
199 crteža. Verlag Paul Parey, Hamburg-
Berlin, 1957.
Iako zaštita šuma ima među šumarskim
naukama svoje određeno i uglavnom čvrsto
mjesto, ipak joj se često osporava pravo
na postojanje kao samostalne naučne
discipline. Ukazuje se na činjenicu — koju
svi dosadašnji udžbenici i priručnici zaštite
šuma doista potvrđuju — da se bitni
sadržaj ove nauke iscrpljuje opisivanjem
biologije i suzbijanje po šumu štetnih kukaca
i gljiva. Zbog toga bi, prema navedenom
shvaćanju, zaštitu šuma trebalo
pripojiti entomologiji i fitopatologiji, a
»preostali dio« bi se mogao pridijeliti uzgajanju
odnosno uređivanju šuma.


Schwerdtfeger polazi sa stanovišta, da
je opisivanje uzročnika šteta, njihovog
djelovanja i mogućnosti suzbijanja, samo
jedan i to specijalni dio struke, kojega treba
nadopuniti jednim isto tako važnim općim
dijelom. Taj dio treba da ispituje, kako
sa strane uzročnika štete tako i 8a strane
šume, potrebne preduslove, koji dovode
do izbijanja bolesti i do nastupa štetnog
djelovanja, zatim da istražuje tok bolesti
i njihovo gospodarsko i biološko djelovanje
te konačno mjere čovjeka, koji čuva
šumu kao gospodarski objekt, na predohrani
i suzbijanju šteta. Ustvari Schwerdtfeger
je začetnik jednog novog gledanja
na nauku o zaštiti šuma, koje bi se
ukratka moglo ovako izložiti:


Polazna točka u zaštiti šuma ne smije
biti niti štetni kukac ili gljiva niti način
suzbijanja. Zaštita šuma, kao šumarska
znanstvena oblast, mora poći od šume ili
od njene biološke i gospodarske jedinice


— sastojine. Na taj način dolazi se nužno
do jednog novog — entomološkom i mikološkom
shvaćanju nadređenog — stanovišta,
koje sva zbivanja u šumi, bila ona normalna
ili vodila k štetama, promatra kao


ŠUMARSKI LIST 1-2/1958 str. 75     <-- 75 -->        PDF

cjelinu. Iz te cjeline izdvajaju svoje zasebene
problematike uzgajanje i zaštita
šuma. Zaštita šuma postaje na taj način
nauka o ugroženoj, u svojoj harmoniji poremećenoj,
bolesnoj šumi. Time se ona još
i jasnije pokazuje kao sestrinska struka
uzgajanja šuma, koje obraduje biološke
temelje i tehniku postupanja u normalnoj,
u svojoj harmoniji neoštećenoj, zdravoj
šumi.


Ove svoje poglede Schwrdtfeger je dosljedno
sproveo u djelo. Dovoljno je već
samo prolistati stranice ove knjige pa da
se vidi da se ona bitno razlikuje od svih
drugih udžbenika zaštite šuma. Posebnu
vrijednost knjizi daju upravo poglavlja
općeg dijela. S druge strane postaje evidentno
da je opisivanje biologije štetnih
kukaca i gljiva samo specijalni dio ove
nauke. Schwerdtfeger to, uostalom, čini sasvim
kratko i sažeto prepuštajući detaljan
opis biologije štetnih kukaca i gljiva pomoćnim
disciplinama — šumarskoj entomologiji
i fitopatologiji. Navedene karakteristike
ove knjige mogu se razabrati već
i iz kratkog sadržaja njene materije.
Knjiga ima ovih sedam dijelova:


I. Temelji šumske patologije i zaštite
šuma. — U uvodnom dijelu obrađena su
poglavlja: šuma kao zajednica živih bića,
biocenotička ravnoteža, šuma kao gospodarski
objekt čovjeka, shvaćanje i podjela
šumske patologije.
II. Bolesti uslovljene abiotskim faktorima.
— Ovaj dio dijeli se u četiri odsjeka,
u kojima se obrađuju štete uzrokovane
požarom, plinovima, klimatskim i edafskim
faktorima.
III. Bolesti uslovljene biotskim faktorima.
— U prvom odsjeku ovog dijela opisani
su patogeni organizmi (virusi, bakte
rije, gljive, lišaji, dikotilski nametnici,
šumski korov, sporozoa, crvi, paučnjaci,
stonoge, insekti, puževi, vodozemci, gmizavci,
ptice i sisavci). Naročito je vrijedan
drugi odsjek, u kojem se opširno obrađuje
problem dinamike populacije odnosno masovnog
razvoja patogenih organizama. Tim
problemom bave se danas najistaknutiji
stručnjaci zaštite šuma. Značajnije štete
U šumi, uzrokovane biotskim faktorima,
nastaju, naime, samo prenamnoženjem
po šumu patogenih organizama, najčešće
kukaca. Pronalaženjem uzroka masovne
pojave tih štetnika mogao bi se eventualno
zapriječiti njihov masovni razvoj i time
izbjeći primjenu opsežnih i skupih obrambenih
mjera. Autor prikazuje razne teorije
o tom problemu. Naročito opširno izlaže
svoju teoriju gradocena.


IV. Dispozicija i rezistentnost šume. —
U ovom vrlo interesantnom dijelu opisana
je dispozicija i rezistentnost stabla prema
određenim uzročnicima šteta i to s obzirom
na vrstu drveta, dio stabla, razvojno
stanje, godišnje doba, svojstvo sjemena,
stanište i dr. Zatim je opisana dispozicija
i rezistentnost sastojine s obzirom na njena
svojstva (sastav, starost, obrast, sklop, stanište
i dr.).
V. Pojava i tok bolesti. — Na tridesetak
stranica opisane su razne promjene, koje
bolesti uzrokuju u pojedinom stablu kao i
u sastojini. U pojedinim poglavljima opisane
su fiziološke promjene u stablu (promjene
u metabolizmu, periodicitetu, tropizmu,
dispoziciji), morfološke promjene
(rastenje, obrašćivanje rana i reprodukcija
pojedinih organa odnosno dijelova stabla
i dr.). Zatim su opisane razne promjene,
koje bolest uzrokuje u sastojini s naročitim
osvrtom na međusobnu uzročnu povezanost
pojedinih bolesti. Posebno su
opisane neke kompleksne bolesti kao sušenje
smreke, jele, ariša, hrasta, bukve,
johe.
VI. Gospodarski značaj bolesti šume. —
Opisane su poremetnje u gospodarenju,
koje uzrokuju bolesti šume (ugroženje cilja
gospodarenja, smanjenje prirasta, financijskog
prinosa i dr.).
VII. Sprečavanje i suzbijanje bolesti
šume. — U prvom odsjeku ovog opširnog
dijela, koji ima oko 100 stranica, opisana
je higijena, a u drugom terapija šume. U
odsjeku o šumskoj higijeni iznesene su potrebne
zakonske mjere, a zatim rad na povećanju
rezistentnosti stabla i sastojine
protiv patogenih utjecaja (izbor vrste drveta,
rasa, porijeklo, uzgojne mjere, zaštita
korisnih životinja, naseljavanje slijepih
miševa, mravi, korisnih kukaca i dr.). Odsjek
o terapiji šume podijeljen je na .po
glavlja o dijagnozi, prognozi, suzbijanju i
kontroli uspjeha pfeduzetih obrambenih
mjera. Veoma su zanimljiva i važna izlaganja
o prognozi razvoja gradacije određenog
štetnika ili bolesti. Suzbijanje je opširno
obrađeno. Unutar glavnih metoda
suzbijanja (mehanička, kemijska, biološka)
opisani su razni specijalni načini suzbijanja,
zatim razne sprave te kemijska
sredstva, koja se rabe u zaštiti šuma kao .i
organizacija suzbijanja šumskih štetnika.
Knjiga obiluje bibliografskim podacima


o svakoj obrađenoj temi. Ovi podaci nalaze
se skoro na svakoj stranici i daju
knjizi posebnu vrijednost.


73